DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 210 — oOOO for. Da si taj stroj s Jahke riske nabaviti može svaki trgovac s drvi i viasteik šume, koji bi se bavili napajanjem pojedinih vrsti, opredielilo je (Iružtvo, kojeiTiB je svrha razpačati takav stroj, sliedeće ciene: Podpun stroj za napajanje podsjedaka stoji 2100 for., a s njim se može na dan 40 do 50 kub. met. drva napojiti, dočini stroj za napajanje brzojavnih oblišaka stoji kod jednostavne opreme (sa tri zapirača) ,2100 f^r., a kod dvo struke opreme 2.700 for. Napojni stroj za napajanje trupaca za pilenje stoji 3500 for. sa 10 zapirača. pr. V. R—c—, Šumski odnošaji u britansko-indijskih, pokrajinah. Piše M. V, Razpravu pod gornjim naslovom držao je Dr. B randis , generalni inspektor cnglesko-indijskih šuma, u „Britisch Association" u Brighton-u a vadimo Hl iz djela uvaženog njemačkog stručara šumarskoga ravnatelja Dr. H. Burkliarđta „Aus dem Walde"´Mitteilungen in zw,anglosen Heftem Mislimo, da ćemo ugoditi našim cienjenim čitateljem, ako´ ovu razpravu u našem organu donesemo, buduć sadržaje mnogo zanimiva a i poučna za svakog šumara. Dr. Brandis opisuje šumske odnošaje u britanjskoj Indiji kao što sliedi: U svih predielih zemaljske naše kruglje ovisno je razprostranjenje i obilježje šuma u obće o kakvoći tla i podnebja, nadalje 0 uticajućoj djelatnosti čovječjoj. U Indiji nalazimo, da šume uspievaju osobito ondje, gdje je dovoljno vlage iz zraka i u tlu. Ne samo kiša i snieg, nego rosa i vodene pare, koje^se u zraku razdieljuju, periodičke povodnje rieka a i prociedna voda, koja doline, u svojoj blizini ležeće, vlažne podržava, uzrokom su potrebite vlage za šumu. Naša zadaća, koju imamo u predležećem riešifi glede uzroka porazdieljenja šuma u prednjoj Indiji i u jednom dielu otražnje Indije, bila bi nam mnogo Inglja sa šumskog i botaničkog gledišta, da bi imali dovoljna opažanja o sadržaju sakupljanja vlage u zraku i o tvaranju rose za raznih godišnjih doba u pojedinih predielih. Buduć nam pako ti podatci manjkaju, moramo se lih ograničiti na to, da podielimo sve pokrajine u razne pojase glede množine kiše, padše godimice. , ^ Pojas suše ima godimice pada kiše manje od 15"; taj pojas obsiže veći dio sjevero-zapadne Indije, sa sjevera počam od solnih brda Punjab, raedju riekami Indus i Iheium, do utoka Indus-a prema jugu; sa zapada počam od iSuleiman-gorja do Aravalli-gorja u Eajputani prema istoku. U taj pojas spadaju pokrajine Punjab, Sindh i države urodjenih knezova od Bhawulpur, Kairpur, Bikauir, Jessulmir i najveći dio od pokrajine Mauvar. U tih predielih, gdje stanuje do 12 miiliona žitelja, malo kada kiše ima; dapače dogodi se često, da uzastopce više godina ondje kiša nepada, a samo kad i kad nastupi doba B pagliini kišami, većinom zimi, a takodjer i mjeseca kolovoza i rujna. Redovito |
| ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 27 <-- 27 --> PDF |
. — 213 — kišna doba u zimi ili lieti, kao što nastupa u drugih predielih, nepostoji u pređpomenutom pojasu. Za botanika je osobito poučno u ovih stranah, obraštenih lošo s tmastim šikarjem, imeoito na osušenih brežuljcih od Sindh-a i južnog Punjab-a, jer tu ima raznolikih biljka arapske, persijsko a.i indijske flore. Zi šumara su jedino zanimive doline uzduž obala većih rieka, naročito uzduž Indus-a. U pokrajini Sindh zauzinilju državne šume obseg od 141.635 ha. (B50.000 acres). Sve te šume leže u plodnih dolinah s obe strane rieke Indus-a; veći dio tih šuma izvržen je povodnjam pomenute rieke, a ostale natapa pi-ociedna vođa iste rieke, te se tim te šume bujno uzdržaju. U gornjem i srednjem Sindh-u imamo visoke šume, najviše od babuldrva (acacia arabica) u čistih sastojinah s gustim hladom tako, da usljed toga neima skoro trave u šumi. U sjevernom Sindh-u dolazi tamarisk a u prostranih nizkih šumah, a nadstojno drveće sačinjava babul i jedna vrst topole (populus eupbratica). Rieka Indus mienja često svoj tok, ter dočim usljed toga često odroni i uništi veliki dio već postojećih suma, pošumi se prvašnje korito rieke, koje se tako osuši, gustim raladikom od tamariska s umetnutim babul-om i topolom*. Sieme donaša voda i uspieva dobro u naplovljenom plodnom tlu. Doduše podmladak s prvih godina propada, pošto je naplavom nastavše tlo odviše močvarno, što se pako tečajem vremena naslogom novih naplava izravna, ter se tako šuma naravnim načinom pomladjuje. Dalje od pomenute rieke, nu ipak u onom obsegu, dokle još vlaga dosiže, nalazimo velike površine, obraštene šumom, imenito s kundi- ili ihund-drvom (prosopis spicigera, vrst drva, koje je slično akaciji) i s dvje vrsti od salvadora, ter žbunjastim kaperom bez lišća (capparis aphjla). Više prama sjeveru u Punjab- u, gdje pad kiše godimice redovito 10" ili možebiti što više iznaša, nalazimo sasvim lošu šumu iz prosopis, capparis i salvadora, koja šuma zasiže medju riekami ove pokrajine velike prediele, ležeće na obroncib. Takove pređiele zovu ondje .R^^^^´^s" a protežu se preko medje jur pomenutog pojasa u drugi pojas, koji ima godišnji p^d kiše medju 15 do 30", ter koji pojas označujemo pojasom subote (glede šumskog drveća u Indiji upućujemo na šumsku botaniku od dra. Brandis-a pod naslovom „The Forest-Flora of North- West and Central India. London. Wm. Allen & Co., 13, Waterloo- Place. S. W0. Taj pojas nalazimo u dva razna dieia Indije. Jedan dio t. j . sjevero-zapadni medjaši s gore već pomenutim pojasom suše, ostaviv kose gorja Himalaja kod Umballa, dosiže Ganges kod Futtehgurh-a a zauzimlje Delhi, Agra, Ihausi, ^- Takova šta slična ualaziino kod nasu Podi-avini, g*´ye no rieka Drava gledom na fcvoj krivudasti i iiagVi tok mieuja cesto povodom rjastavših poplava u jeseni ili proliecieirn svoje korito tako, da s jedne strane odplavlja tloj s drngo strane pako nanaša (naplavb´a). Na iom naplavnom zemljištu nastaje naravskim požinnljenjeni vrbik, to polik i t. d. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 212 — Ajmere i Deesa. Ovaj obseg sačinjava sjeverni odjel pojasa subote, narav^ko pošuffiljenje nm je prilično lošo, nu s daleka još ne takovo, kao što je u p^^, jašu suše. U njekih Rajputara-državah ima dosta velikih prediela šumskih, koji se pomno čuvaju, s mnogo zvieradi. drva i trave, ter u suhih godinah obilnu pašu podavaju za marvu ondješnje okolice. Praraa sjeveru dolaze u šumali acacia i prosopis, dalje prama jugu uspjeva vrst anogeissus, liepo drvo s malenim lišćem, visećimi granami i s gustom krošnjom. Isto drvo nalazi se na obroncih stare tvrdje Ghittore i na dragih brežuljcih od Meywar-a, a po,], jedno to drvo nalazimo i u posvećenih gajevih ovog diela od Indije. U Aravalligorju ciene mnogi urodjeni veći posiednici vriednost pošumljenih brda, buduć je kultura zemlje osobito ovisna od kišnice. sakupljene u pojedinih vodenicab, Šume u Sindh-u i u Punjab-u, u potonjoj državi tako zvane Rakbs, sačuvali su prvašnji vlastodržci pokrajina vehkom strogošću, nuutihdielovih bje poslije zauzeća po britanskoj vladi čuvanje šuma već u prvom razdobju dosta zapušteno. TJ zadnjih godinah nastojalo se svojski nadoknaditi ono, šta je zaostalo, ter počam od 1865. god. pošumljeno je u Punjab-u omašnom sadnjom s Talbergia Sissoo 12.000 acres, imenito u svrhu produkcije goriva drva za željeznice, rer gradivog i ogrievnog drva za veće gradove one pokrajine. Drugi odjel pojasa subote nalazimo u južnom dielu poluotoka, ležećem diomice u Deccan-u, u otvorenom zemljištu od Mjsore i u raznih distriktih predsjedničtva od Madras-a. Izuzev brda, nadizuča se znatno preko visocina, kao Bangalore, koje kod visine od 3000´ nad morskom pučinom godišnji pM daždja od 35" ima, nalazimo i u ovom pojasu godišnji pM daždja izpod 30´´. U taj pojas spada Poona, Bellarj i Kurnool sjeverno, a Madura i Tinaevelly južno, a tu je domovina sandal-drva (Santalum album). Ova vrst drva je malena, ima sitno lišće i miomii-isno drvo, raste pojedince po šikarju i uz puteve, nu neima ga na okupu u šumi. Množina tog drva, bud mnogo vriedi, rabi se za razne rezbarije i stolarske radnje, a n hraraovih Hindu-a upotreb- Ijuje se kao kod nas tamjan za kaditi, u ostalom izvaža se mnogo tog drva u Chinu. . Izvan gore označenih prediela iznaša godimice pad daždja više od 30´´, izuzam prediele, ležeće onkraj sniežnog velegorja Himalaja, gdje je malo daždja i sniega a asljed toga je tlo nepošumljeno i suho. OstaH dio Indije ima mnogo više daždja, nego li Europa. Unatoč toga nalazimo bujtie šume sanu) u predielih, gdje je daždja više od 4:0", a da dobijemo još bujniju vegetaciju, to nam treba mnogo više daždja. Ovdje moramo i to u obzir uzeti, da je popriečno godišnja temperatura u Europi G~12« R., dučirn u Indiji je ista 20 do 24" R., a čim viša temperatura, tim je veći stupanj vlažnosti potrebit za produkciju bujne vegetacije. U ostalom je u Indiji u raznih dobah godine vlažnost veoma nepravilna. Tečajem godine traje u najvećem dielu pokrajinah doba suhote dulje, nego li kišno doba. Većim dielom pada potonje doba u ljetne mjesece, bud onda vlada jugo-zapađni vjetar tako zvani Monsoon, a oni predieh, izvrženi tom vjetru, jesu najvlažniji. U sjevernoj Indiji nastaje |
| ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 213 — , , nadalje još i kišno doba na kratko i to zinii o božicu, traje jedva 8—14 dana, ali na to nenioženu) sigurno računati. Na istočnoj obali poluotoka ne ima lieti izdašne kiše, a navadno pada kiša mjeseca listopada i studenoga. Većim dielorn pako traje doba subote od studenoga do svibnja, dočiin počimlje doba kiše medju svibnjem i srpnjem pak traje do rujna ili listopada. U vlažnijib predielih ima kiše obilnije, dočim u subih traje jedva preko dva do tri mjeseca-U pojasu suše malo kada kiše ima. Početkom godišnje dobe subote niža je temperatura, nego li prama koncu iste. Popriečna temperatura je mjeseca prosinca, siečnja i veljače, koja dobu u Indiji označuju studenom dobom godine, u Punjab-u 12^, a na jugu poluotoka 21". Rose pada za viierne tib mjesecib dosta obilno i dopriaaša mnogo na probit rasta biljka, imenito u pojasu suše i subote. U to doba je izparivanje toli jako, da nastaje mraz često koli na i^avnici, toli na nižih brdinah sjeverne Indije i na jednom dielu od srednje Indije. Ti noćni mrazi mnogo su škodili razvitku biljka u Punjab-u; a i dalje prema jugu, kao na Sukkur-u na Indusu, 277 Kalkutte može se led producirati, ako se izpostave na suha ravna mjesta, slamom pokrivena, plitke posude iz nepečeue ilovače a vodom napunjene noćnom izparivanju, na što za sunca zabođa kod jasna i mirna vremena voda se smrzne. Popriečna temperatura tečajem sliedećih trib mjesecib, koju dobu nazivlju vrućom, iznaša u Punjab-u 19^, uzduž obale morske 24"^, a u sredini poluotoka 26^; ta suha vrućina sa žarnimi vjetrovi, koji preko velikog diela Indije za to vrieme đuvaju, škode znatno šumskom drveću. Izuzam prostrane vazda zelene šume Himalaja i manje prediele vazda zelenih šuma, protežućih se ravnicom i na nižih brdah pojasa mokrine, izgubi šumsko drveće u Indiji u stanovitoj dobi godine svoje lišće, a za vrieme vruće dobe godine je sasvim golo bez lišća. U to doba nije doista ugodno u šumi biti, neima tu hlada, a tim manje zaštite proti žegi sunčanih trakova, vođe ćeš težko gdje naći, a ako si pod kakovim šatorom ili u kolibi, to ti pokazuje toplomjer na tobož hladovitom mjestu 33^ R. U ostalom poznato je, da se vazda zeleno drveće razlikuje od onog, kod kojeg lišće svake godine ođpada, tim što svoje lišće kroz dulje vremena pridržava. Tako n. pr. jela i omorika pridržaje svoje četinje 7—11 godina, španjolska Pinus Pinsapo dapače još i dulje, tim se karakterizuje hepo zelenilo i gusti hlad te drvljadi. Korzijski i austrijski bor pridržaju svoje četinje 3—4 god., dočim navadni bor s mnogo svietlijim zelenilom jedva 2—3 god. iglice na svojih granah ima- — Sal-drvo (Shorea robusta), jedno od najvažnijih indijskih vrstih drveća^ osobito tvrđo, težko a i dugotrajno, nalazi se u prostranih šumah na podnožju Himalaj^´a i na istoku od centralne Indije, pridržaje svoje lišće skoro 12 mjesecih, mienja isto polagano i odiene se novim zelenilom već mjeseca ožujka ih početkom travnja tako, da to drvo nije nikada bez lišća unatoč tomu, što za to vrieme neima niti velikog hlada, niti je u šumi dosta vruće. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 214 — Usuprot tomu stoji nam te ak-drvo, koje nazivlju u obće kraljem indijskili drveća, buduć je isto najkoristnije, osobito dugotrajno, a nije toli težko. U mnogih predielih neima to drvo 4-5 mjesecih nikakova lišća, a samo na nizkom vlažnom položaju pridržaje teak svoje lišće do veljače. Ipak naći će šumar u bezlistnih šuinah najvrućih i najsuših pokrajina jednu do dvje. vrsti drveća, koje se prije, nego što druge, zaodienu mladim gustim lišćem; tako moramo označiti drvo .Schleicbera trijuga" pravim prijateljem šumara, koje je drvo osobito težko (jedna pođpuno suha kubična stopa teži iireko 70 funti ili tri puta toliko, koliko naša navadna jelovina), ter daje kod velike sunčane žege ugodnu hladovinu. Trava i padše Hšće osuše se veoma brzo za vrieme ove dobe godine, a u ožujku ili travnju je već sve tako osušeno i upaljivo. da najmanjom iskrom može požar nastati. U šumah, gdje lišće periodički odpada, postaju skoro godimice veliki požari, ili slučajno, ili ]»ako većim dielom tim, što se hotimice šume sjeku, a onda zapale, ter i navadom pastira, koji suhu travu zapale, da mogu dobiti kasnije izdašnije bujne trave na paljevinah za svoju stoku. Mora se doduše priznati, da vatra mnogo koje šta nekoristna uništi i hodanje po šumah olahkoti; sbog cesa drže mnogi, dapače i sami šumari, da požari nisu za šumu štetni nego u pojedinih slučajevih još koristni. Nu moramo doista priznati, da su ti požari za ondješnje šume od velike štete; na mihone biljka i sjemena unište se, drvlje se ošteti, a i većkrat sasvim posahne. Napaljena kora osuši se, drvo sagnjije, pošto je izvrženo uplivu zraka, te tako stablo postaje šuplje i nevaljano, S toga se vidja u šumah indijskih, koli u ravnici, toli u briegovih, veliki broj šupljih i nezdravih stabala, dapače u mnogih šumah nalazimo do polovice, a i do tri četvrtine za siečnju dozriehh stabala šupljih i nezdravih. U pojedinih slučajevih možebiti ima se taj pojav pripisati i visokoj starosti stabala, koja su za sječnju odredjena. Nu svakako su tom haranju šuma nastavši godišnji požari (jungle zvani) glavnim uzrokom. Njeka vrst drveća trpi od toga manje, nego druge. Osobito se u tom razlikuje sal-dr vo , kojeg sieme prije nastupa kišne dobe dozrije, kada već ti požari prestaju ; mlade biljke khju odmah u znatnoj množini, a požari buduće godine neoštete razmjerno gusti podmladak, akoprem se mnogo biljka osuši i uništi, to ipak ostaje dovoljno još za pošumljenje. Usljed toga tumaĆimo si čiste šume, lih sal-đrvom obraštene. Sjeme teak-drva dozrieva usuprot početkom suhe dobe godine, mnogo tog sjemena unište požari, a samo mali dio klije, ter mlade biljke jedva odo- Ijevaju haranju požara, jer tik do žila pogore. Preostali panjić do žila množi se medjutim od godine do godine, tjerajuć izbojke za kišne dobe i za njekog rnzđobja otme se ipak i uzdi-ži se na životu, Većkrat vidja se mlada biljka od teak-drva, kao da je iz sjemena ponikla, a kad se pobliže razgleda, to nije drugo, nego li izboj iz zakržljavog panja, izgorjelog usljed godišnjih požara, koji je imao ipak nješto životne snage, ter je taj izboj iztjerao. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 215 — Dapače i u Europi nije lahko šumskim požarom na put stati, poznato je, da je veliki dio surim\crnogori(:e u Njemačkoj za razne dobe požarom uništen, a i šume od pinus pinaster i quercus suberosa trpile su mnogo u Provence^ i usljed požara. Trajna subota u, istočnoj Europi a i u južnoj Francuzkoj povodom bje sličnih pojava požara u šumah, kao što u Indiji za trajanja godišnje dobe subote. U potonjoj je veoma težko zaustaviti požare u ob(!e; najprije bje potrebito osvjedočiti žiteljstvo o neizmjernoj šteti, koja nastaje požarom, a kad se to velikom mukom postiglo, onda se morahu šume, gdje je već za rana sve lišće i suha trava pogorjela, širokimi prosjekami okružiti u svrhu, da se tim sačuvaju od harajućih požara. Iraenito u centralnoj Indiji podje za rukom ondje namještenom šumaru G. F. Pearson-u, za vrieme od šest godina energično obustaviti šumske požare u šumah Bori , ležečih u Satpuragorju, u kojih osobito uspievaju teak, bambus i ostala koristna drveća; razumije se samo po sebi, da je to izdašno dielovalo na prirast tih šuma. Ako se tomu zlu i nadalje na put stane, to će te šume biti od najveće vriednosti u centralnoj Indiji. - Iz prednavedenoga uvidjamo, da godišnje podržavanje vegetacije u ravnicah i na nizkih brežuljcih u ludiji nebiva usljed zimske studeni, nego samo usljed suše za vrieme godišnje vrućine. Već prije, nego li vjetar Monsoon nastupi, poemu krupice padati, tada ozeleni veći dio šuma, a ondje, gdje neima ljetne kiše, kao što je to u pojasu suše, pospiešuju šumsku vegetaciju lieti nastupivše povodnje rieka. Jaki vjetar Monsoon ohladi ponješto temperaturu, ter u dielovih Indije, gdje taj vjetar vlada, neima mjeseca lipnja, srpnja i kolovoza tolike vrućine, kao u predjašnjih mjesecih. S toga je srednja temperatura na napadnoj obali za vruće godišnje dobe 24*^, a u lipnju i objih sliedećih mjesecih 21—22*\ To isto biva u Burmi, Akyab-u i Moulmein-u, i tu je hladnije za vrieme Monsoon-a, nego li u predjašnjih mjesecih. Vjetar Monsoon nastupi olujom, oblaci zastru sunčani žar, ter padšom kišom ohladi i oživi sve, naročito vegetacija postaje tim-bujna. U pojasu suše neima svega toga; na sjevero-zapadnom kraju od Indije raste temperatura sa suncem, u mjesecu lipnju, srpnju i kolovozu pokazuje se-u ovom pojasu najviša srednja temperatura. 0 Multan-u nalazimo dakle samo 20** za dobe, koja je u ostalih krajevih od Indije vruća, dočim u mjesecu lipnju, srpnju i kolovozu 27"^; u Jacobabad-u u Siudh-u dosiže dapače srednja temperatura u rečenih mjesecih 28^ Gdje ima velike vlage usljed umjetnog naplavljivanja, tu producira i visoka temperatura vaaredni prirast. Za to nam pruža postaja Jacobabad osobiti primjer. Ista je godine 1844. po generalu Jacobu ustrojena na sredini jedne pustare. Tamo bje prokopan kanal od rieke Indus a, a sada nalazi se ondje gusta šuma od acaccia arabica (babool) do 60´ visoka i daje zaštitu kucam i vrtlovian ondješnjih stanovnika. Odanle dalje za njekoliko milja vodi put u pustaru, koja medjaši na Beluchistan, na ravnicu najplodnijeg zemljišta, nu tvrda i suha kao na kakvom guvnu, gdje niti trave niti šikare neima. Samo nuz kanal vidja se bujna vegetacija. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 216 ~ Kao u E´sropi, tako isto i u Himalaja-gorju počiva vegetacija rastlina u zimi, a u tih velebnih planinali naći će šumar iste ođnošaje glede drvJjadi i šikarja kao i u Europi, ili barem istim veoma slične. Klimatički pojavi su skoro jedni te isti, izuzam njekoje male razlike. U viših planinskih predielih vladaju kao i kod nas četiri godišnje dobe, jedino što vlažno doba nastaje ljeti, a pred potonjom vlada dugotrajno suho doba, koje je toplije, nego li proliece u srednjoj Europi. U predgorju padaju doduše nagle kiše, nu nisu od tolike koristi rastlinara, kao što u srednjoj Europi vlaga, razmjerno porazdieljena, djeljuje. Potonja okolnost i ini drugi pojavi raedju podnebjem višeg gorja u Hima laji i medju onim u srednjoj Europi razjasnju nam dovoljno, g kojeg razloga neuspjeva drveće u Engleskoj i Njemačkoj, koje inače još u Himalaya-gorja u visini od 12.000´ raste (n. pr. abies webbiana), dakle nedaleko od granice snježne, gdje već svaka vegetacija prestaje. Množina pada kiše različita je u nutarnjih i vanjskih predjelih šuma gorja Himalaja. U Simli i u predgorju iznaša godišnji pad kiše 70—80" i tu postigne Deodar-cedar za 60-80 godina promjer od 2 stope. Zračni vlažni vazduhi prolaze preko vruće ravnice u pojasu suše bez oborina, a čim dodju u doticaj s hladnijim zrakom u brdine viših prediela, nastaju izdašne oborine. Iznad predgorja Himalaje proteže se na taj način pojas od kakovih 6 milja širine, u kojem iznaša pad kiše 75, a kad i kad i nješto više palaca. Dalje u planini sve to manje je, kiše, a n. pr. u Kotgurh-u, 10 milja udaljeno od Simle, iznaša pš>d kiše samo 38´´. Onkraj snježnih planina pako nestaje skoro kiše. U položaju od jednake visine, kao što je Simla, treba Deodar-cedar 150—200 godina, dokle postigne debljinu od 2 stope. Još više gore u dolini, do 25 milja udaljeno u ravnom pravcu od ravnice, prestaje već sasvim svaka vegetacija rastlina; najzadnje drvo je juniperus excelsa, koje još dolazi na toj medji. Vlažni pojas s godišnjim pMora kiše od 75 i više palaca, obsiže predgorje Himalaja i proteže se sjevero-zapadno do Daula-Dhar gorja, koje zaokružuje predjel Kangra. Dalje u istom pravcu umanjuje se kiša dapače i u predgorju. Tako n. pr. ima postaja Abbotabad, ležeća medju riekami Ihelum i Indus, samo U" kiše. Usuprot tomu razprostire se taj pojas u pravcu prama jugo-istoku. U doljnjem dielu Bengala dosiže granica preko Dacca do obale južno od Cbittagonga, doeim k ovom pojasu još pripada Assam, Khasia-gorje, Silhet i Cachar, Tipperach i istočni Bengal. Dalje zauziralje rečeni pojas još obale od britanskih pokrajina Burma i Arracan. Čim dalje istočno taj pojas slieđimo, tim više nalazimo kiše, Darjeeling u brit. Sikhim-u ima godišnjeg pUda kiše do 125" kod visine od 7000 stopa. Cherra, njekoč gorska postaja u Khasia-gorju ima kod visine od 4000´ do 600´^ ili 50´ kišnog pada. Takodjer i na obali od Burme ima mnogo kiše; Akjab, glavni grad od Arracau-a, nna 219´^ Tavoj, dalje prama jugu na obali Tenasserim-a, ima 201´^ a Rangoon. koje leži odaljenije od mora u ravnici, ima 85" godišnjeg pada kiše. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 217 —´ Na viših brdskih položajih vlažnog pojasa, koji se zbilja na daleko protežiK Dalazimo šume od Crnogorke i to počam od sjevero-zapadnog diela Himalaje pa sve do gorja u Burmi. Medju tinii ima Deodar^cedar svoju istočnu medju u Kumaon-u; pinus khasiana pako dolaxi na južno ležećih visokih brdih medju riekami Salween i Sitang u britan. Burmi. Na tih brdih stanuje pleme Jiaren % koje su amerikanski misioneri preobratili ka kršćanstva, bijaše prije vpoma razuzdan i piću podan, a zatim postade marljiv, umjeren i miroljubiv narod. Oni imaju svoja sela usred smrekovih šuma, a miomirisni vonj i hladovina tih šuma okriepljuje svakog, kad se popne gore u brJino iz teak-šunia, ležećih u vrućih dolinah rieka. Nu unatoč tomu, što je ondje hladnije gordko podnebje, to nas ipak sje(5a Sagt)-palma (Cjcas), koja dolazi takodjer u tili šumah, da se nalazimo u vrućem pođnebju jedva 19^ od stožernika udaljeni. Sela plemena Karen-a okružena su većim dielom gorostasnim drvljem od bambusa, od kojeg dobivaju isti skoro cielu gradju za svoje kuće. Drvo bambusa je tako debelo, da komadi istog medju dielovi debla daju posudje od razae veličine za vodu i ostale tekućine. Osim gorepomenutog. drveća raste još jedna druga vrst crnogorice u Burmi, srodna onoj japanskoj, a dolazi u nižih položajih suhih i toplih (tropijskih) šumah, koje gube svoje lišće. , Ove tropijske vrsti crnogorice manje zanimaju šumara, zanj je od osobite važnosti uzgoj teakdrv a u onih predielih. Već dugo vremena izvažalo se teak-drvo iz Rangoon-a, ali prije još za burmanskih vladara nije se od tog drva muogo upotrebljivalo. Kad je pako god. 182o. pokrajina Tenasserim pod britansku vladu došla, davahu Attaran-šume. ležeće južno od Moulmeiu-a, veliki prihod od najboljeg drva, jer se sjeklo posvemašno. Nu do skoro usahnuše tavriela dobiti, ter drvotržci obrutiše svoju pozornost na velebne teak-šume, ležeće izvan britanskog obsega uzduž rieke Salvveen i njezinih sutoka, i od to doba uvažalo se sve to više teak-drva u Moulmein dotle, dokle se i to vrielo ne* izcrpi baš u najnovije doba, barem u blizini rieka. Po zauzeću pokrajine Pegu god. 1853. pućelo se odmah u ondješnjih šumah redovito gospodariti, a to isto bje god. 1858. protegnuto i na pokrajine Martaban i Tenasserim. Usljed tih mjera poboljšalo se znatno go^^podarenje šumsko u britanskih pokrajinah, držeć se strogo njekog sistematickog reda kod sjećnje drva tako, da se iz pomenutih šuma izvažalo više od jedne trećine teak-drva zadnjih godina u bližnje pomorske luke. Akoprem se drvarska trgovina u E-iropejskih lukah s onom od Kanade prispodobiti nemože, to ipak prodaje se godimice drva do 100 000 bacava u vriednorti od 700.000 Liv. Šume kralja od Burme, ležeće uzduž sutoka rieka Wanaddee i Sahveen, ter šume u Slamu i u pokrajini plemena crvenih Karema veće su i bogatije, nego li one u britanskih pokrajinah; bude li se pako u njih nepravilno gospodarilo, to će se brzo posjeći, ter će se imati jedino iz britanskih šuma u buduće dobivati drva za pokriće glavnih potrebština. Kao i u drugih dielovih od Indije raste teak-drvo u Burmi samo u smjesi s bambusom i s ostalimi vrsti drveća, 17 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 218 - a nikad pako kao čista šuma. S početka raste veoma "brzo, a kasnije polaganije. Na londonskoj izložbi god. 1862. bijaše izloženo njekoliko mlađih stabala od teak-drva, koja m za dvje godine 30 stopa u visinu porasla na vlažnom i plodnom tlu, sačuvanom od požara (mora se priznati, da je taj pojav prirasta kod šumskog drveća zbilja njeki curiosum, a može se po našem mnienju jedino pripisati vanrednoj životnoj snazi biljina u tropijskom pođnebju. Uredničtvo). Iztraživanjem glede dobe dozrielih stabala konstatovano je ipak, da teak-đrvopotrebuje popriečno više od sto godina, da poraste na debljinu od 2 stope. Suho lišće i travu, poboljšavajuć tlo, da ostaje rahlo i vlažno, unište većinom požari. Takovo tlo sprže jaki suncožari, postaje usljed toga tvrdo, ter kišne bujice Monsoon-vjetra odplave pepeo s obronaka u doline; tim načinom dakako gube se sve skoro hranjive čestice za rastline odnosno drveće. Opaža se, da požari ne samo naravsko pomladjivanje šuma prieče, nego i snagu tla absorbiraju i tako porast drveća zaustave. U Burmi je tako zvano Toungva-gospodarenje (napaljivanje tla) glavnim uzrokom požara. Na mjesto, da se šuma krči i pretvara u polja i oranice, posieče se sve drvo i zatim mjeseca ožujka i travnja, kada se to sasiečeno drvo na tlu osuši, zapale se te šumske površine i drvo izgori. Čim prva kiša pade, sije se ondje riža, pamuk i razno povrće, što bez pluga i kopanja uredi izdašnim rodom, jedino da se samo čisti i plievlje od trave. U njekih slučajih se i po drugi put sije. Navadno pako već iza prve žetve napusti se takova paljevina, ter se opet gore pomenutim načinom daljnje šumske površine sjeku, pMe i uništuju. Takovo poljsko gospodarenje biva u Indiji samo u pokrajinah, kamo si nije još put prokrčila civilizacija. U Mjsore poznat je taj način gospodarenja pod imenom „Kumri", nu baš ondje bje pred jedno 20 godina to gospodarenje, odnosno bezobzirno haranje šuma energičnim nastojanjem dra. Cleghoru-a obustavljeno, koji je bio kasnije Conservator of Forsts u Madrasu. U Burmi nemogoše tom zlu na put stati, jedino što postigoše proti tomu, da se Toungja-gospodarenje ipak zabranilo u šumah teak-drvom obraštenih i u novih nasadih teak-a. Ta zabrana ide dosta lagano napried, i te zatvorene šume iznašaju do sada u Burmi površinu od samo 280 engl. kvadrat, milja, od kojih je 2500 acres s teak-drvom pošumljeno. Sada ćemo opisati vai^da zelene šume u Burmi, ležeće na vlažnih prediehh nižih brežuljaka; ove su prostrane i osobito bujnog rasta. Množina raznih vrsti drveća nalazi se u tih šumah^ koje do 200 dapače i više stopa u vis raste; te šume su tako gusto obrasle, da se većkrat kroz nje uemože proćt. Samo divlji slonovi proturaju se tuda, a od sela do sela vođi uzak putić. Šumar razlikuje drveće po tom, da li više ili manje svjetla trebaju. N. pr. bor nepodnosi nikakove zasiene, s toga sjeme neklije i neuspjeva pod vlastitom zasieaom bora. Usuprot pako bukva, jelva i smreka podnašaju mnogo zasiene; mlade biljke uzdrže se dugo pod zaštitom šume, rastu doduše polahko, nu čim se u šumi nješto svjetla otvori, tjeraju brzo u vis. Kod svake dobro ^^s^^^m |
| ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 35 <-- 35 --> PDF |
219 — .ređjene šumske uprave ima se osobito obzir uzeti na osebujnosti svake vr.fi rt-veća i prema tomu gospodarenje shodno upriličiti. "®" Teak-drvo zahtjeva mnogo svjetla.´A veći dio tropijskog drveća u va i zelenih šumah podnaša usuprot mnogo .asiene; s toga imaju takove šume o-ustog podmladka ne samo od raznog s.karja i penjajućih rastlina, ne^^o većim Jelom od mladog drveća iste vrsti. Kada takovo jedno gorostasno drv^o min^ onda se odmah diže mladi naraštaj, tražeć svjetla, i tako nastaje borba mediJ rastlinami, koja da prije drugoj mjesto otme, gdje da kako i u naravi jači eksemplari stabala nadvladaju slabije. Nu nijedno te vrsti drva nemože se prisno dobiti niti glede visine, niti glede porasti s kalifornijskom Wellingtoniom ili s nustralskinii vrsti Eucalyptug-a. Doduše je u Indiji najviše drvo jedna vrst U pas (Antiaris) u Thoungjeen-šumah u britan. Burmi. To postigne visinu od 2.50´ a ima obod od 35-40´; teak-drvo premjereno ima najveću "visinu od 102´, i to do najnižih grana, a na krošnja mjeri po prilici 50´. Stabla teak od 60—80 stopa do prvih grana nalaze se često na dobroj i vlažnoj stojbini. A mogu se naći u Burmi u šumah Dang,* sjeverno od Bombava, i u velebnih šumah od sjevernog Kanara , koje reprezentiraju najveću vriednost od svih u Indiji naiazećih se teak-šuma. Predpomenutu visinu postigne teak samo pod povoljnimi stojbinskimi uvjeti, gdje stabla u gustom sklopu u dolinah ili u gudurah. na zaklonjenih mjestih, u svježem i plodnom tlu navadno zajedno s bambusom narastu, ter se medjusobno natječu, tko će koga prije nadvisiti. (Nastavak sliedi), - Francuzka trgovina s drvi i ondješnje šume. Za nas je Francuzka glavni kupac. Proizvodi iz šuma naših odlaze u najvećoj mjeri onamo. Naši trgovci rade poglavito sa Francuzi. Zato nas i zanimaju trgovinski odnošaji Francuzke više nego ikoje druge zemlje. U ostalom u interesu naše šum. trgovine valja nara poznavati potriebe svojih potrošača u obće a napose Francuzke, koja je ujedno i posrednik naš za Englezku i druge odaljenije zemlje. Iz podataka, koje ćemo ovdje navesti, može si i šumar i trgovac svoj sud stvoriti 0 tom, kako bivaju visoke i nizke ciene na trgovih u obće, a u Francuzkoj napose. Poznati parižki, amogli bi reći i svjetski, drvarski list „L^EchoForestier" donio je u svom 5. broju od 6. veljače t. g. brojke, koje nam pokazuju po * To je lih lokah-u mzh za šume, ležece na podnožju zapadnog Giiat-goi^´a na poluotoku. Ghat-gorje leži na zapadnom obronku prostrane visočine, koja aauzimlje zapadni dio poluotoka. Prama zapadu t, j . prama obali padaju obronci ovih brda strmice i koso, dočim se prama istoku spuštaju pomalo ravno. |