DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 204 — No ako bi svakomu pojedincu tražili ooakova drva, kakova on doista treba, onda nam iiebi bilo dosta, da ne pretjerujem, — ui pet puta ovoliko sječina, koliko smo po osnovi danas odsjekli. Mi imademo konkretnih slučajeva, gdje su šum. trgovci plaćali od stabla preko 20 for., dočim naši pravoužitnici ne mo.oše takova stabla ni za, 6 for. primiti. Šta više, dogodio se je slučaj u njekom lugu, da pravoužitnici nehtjedoše njeku hrpu hrastova ni za gorivo po 30 nvč. od prost. met. primiti, za koju nam trgovac odmah poslije njekoliko nedielja platio oko 7 for. do stabla sa 3—4 m drvne groraade. Pa što sliedi odtud? Šta drugo, nego to, da bi imovnoj obćini koristnije bilo, kad bi svojim članovom u mjesto drva za gorivo dala odpađajuću svotu novca, ili kada bi baš i gotova drva od trgovaca kupila, te onim u ime njihovog pripadka za gorivo daa, a ona stabla, koja su a gorivo odredjena, na javnoj dražbi prodala. Jer ako se tako liepo dadu prodati ona stabla, koja naši članovi neće za gorivo primiti, pojmljivo je, da bi se još više dobilo za onakova drva, s kojimi se oni zadovoljavaju. Pomanjkanje valjanog orudja takodjer je važan uzrok razsipanju gorivnih, a još više teh, drva. Paragraf 22. naput. A. k zakonu od 11. srpnja 1881. zabranjuje doduše zamjenjivati bezplatno ili uz sniženu cienu dobivena drva, ali ako bi se dopustilo našim pravoužitnikom dobiven a stabl a dati u zamjenu šum. trgovcu, ne za novac ili za što, drugo, nego za gotovu gradju, mislim da bi to bilo koristno i za obćinu i za onoga člana, komu su drva namienjena i već doznačena, buduć bi ovaj potonji dobio u svakom slučaju više gotove gradje od trgovca, nego što bi izradjivajuć sam ona stabla iz istih svojom primitivnom izradbom izvaditi mogao. Da li § 22. i ovakovu zamjenu zabranjuje, to se iz one ustanove nerazabire; ali svakako nebi trebalo ovakovu zamjenu zabranjivati, buduć bi još jedino na ovaj način mogao naš pravoužitnik doći do onakova liesa, kakova za svoje svrhe treba. Ovo strogo sudeć ne spada ovamo, ali neće biti sgoreg, što se i to ovdje spominje. Sada prelazimo na drugi predmet, koji stoji u tiesnoj svezi s usumljenjem, a to je pitanje o popisivanju potrebština onih članova, koji su se prijavili za lies. I u tom pogledu ima sjedne strane nepravde a s druge — zloporabe. Da nebi tko god pomislio, da potiču od popisnog povjerenstva, kazati ću odmah odkuda to izvire. Da navedemo što je nepravedno. Poznato nam je, da imućniji ljudi imaju obično i bolje zgrade, koje su im ili njihovi predci ili sadanji posjednici podigli, i to često od liesa nabavljenog ne iz šuma, nego od tržišta s drvi, (valja pamtiti, da govorim o petrovarad. imovnoj obćini), gdje se već riedko uzima hrastovina za lies kuće i ovećih staja, nego se kupuje čamovina u Mitrovici, lUuni, Zemunu, nn Savi i Dunavu od splavura. . ri´i^´iTf^ ..i-^´i^i*´´-^—-^^" |