DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 2     <-- 2 -->        PDF

— 18G —


našeg knjižtva onako pomljivo, kako hi trebali, živeć medju narodom, s kojim
nam valja dieliti svu gorkost, ali i slast života i živovanja.


Evo sto on veli:


„Dubrava je gradove ogradila; dubrava sunce prohhulila; du])ra\a oblake
skupila i daždjeviti blagoslov spustila; dubrava okitila gore i doliue. a vode i
vienci oplela; dubrava okraj sebe zemlju obrosila; u svojem ujedru obranila i
srebro i zlato, a na koljenu svojemu odnihala pticu i zvierku; dubrava obiljem
svojini odgojila i uakrmila i p´tomo i divlje, iiierno živinče i mudro dvoiiožće:
zibkino leglo "


Neznani, da li se može uzvisenije i točnije orisati važnost i korist sume.
nego sto je je´/.gvo\ito u malo riečih gore rečeno!


Nije đake rudo, da je naš narod s ljubavi za šumom ne samo nino^je
svoje varošice, sela i zaselke okrstio imenom šuniskog drveća kao pi´imjerice:
Lipik, Jasenovac, Dnbovac i t. d, nego u slavu kićene dubrave i šumovitog
drveća nmuge liope narodne pjesmice izpjevao, te dubo\itc rečenice i narodne
poslovice izmudrio, kao što će se o tom svatko pobliže uvjeriti.


Prije nego zapoćmem koju reći prema nnslo\uove razpravice. dužan sam
])ripomenuti, da sam se okanio takovib „umjetnih´* pjesama, u kojil) se spominje
drveće, te sam posakupio samo cist o narodn o pjesme, kako ih je naš prosti
narod shm izhitrio i uskladao, a tim imaju takove pjesme za našu svrhu i veću
vriednost od umjetnih, a za šumara su tim važnije, što će u njih naći čisto ne
na tuđjem nakovalu skovano nazivlje drveća onako, kako ga je narod u svojih
pjesmah il u narodnih poslovicah i rećenicnh sam okrstio.


Prodjimo sad na stvari


Mi domaći šumari ne samo zabrazdismo tudjom brazdom, prigrliv u knjizi
šaraarici kojekak\o nesgrapno na/ivlje, kojemu se nemožeš ni sam domišljat,
zašto je i ćemu je, a nije bilo u nas ni srca. ni volje, da prisluškujemo narod,
kako se on u tom vlada, nego neuložismo ni toliko truda, da u trag dohodiJtKK
kako naš narod razlikuje ,,šnmu" od „dubrave´-, od Juga´´´ i od ,.gaja"


„Šn!))a" je našemu narodu sve na stanovitoj površini a skupu stabarjem
(drvećem) obraslo tlo bez razlike, da li je to stabarje hrastovo, grabovo
jasenove i t. d.


Sigurno je, da je ova riec i)0stala od šumjeti, jer kad vjetar zaprede
hvojkami, kit´em i granjem onda nastaj*-´ „šum". I Poljakom je ..szumieć-´, što
i u Niemacali .,Saus und Braus". Odtud dolazi šumata grana t. j . bidaut.


Habdelić i Belostenec na\adjaju u rječniku: „šum. listja na drevu". a


\´uk naziva Lauberhiitte „šumnjaća´- kao takodjer .šumati se" t, j . ici kao


lovac kakovoj zviercb


U njekih naših krajevili (tako u Slavoniji) u prenošenom smislu nazi^tju


šumom i subarke (suho ogranke), a to potvrdjuje i Vuk, navodi^r; „donesi


ujalo šume, da ´zpiiim vatru^\ a to se viili i iz narodne poslovice: .sjfddi´a


Mirni ni.^ta br/ šumo učiniti nomože t. j , bez toporishi,