DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 2 <-- 2 --> PDF |
— 18G — našeg knjižtva onako pomljivo, kako hi trebali, živeć medju narodom, s kojim nam valja dieliti svu gorkost, ali i slast života i živovanja. Evo sto on veli: „Dubrava je gradove ogradila; dubrava sunce prohhulila; du])ra\a oblake skupila i daždjeviti blagoslov spustila; dubrava okitila gore i doliue. a vode i vienci oplela; dubrava okraj sebe zemlju obrosila; u svojem ujedru obranila i srebro i zlato, a na koljenu svojemu odnihala pticu i zvierku; dubrava obiljem svojini odgojila i uakrmila i p´tomo i divlje, iiierno živinče i mudro dvoiiožće: zibkino leglo " Neznani, da li se može uzvisenije i točnije orisati važnost i korist sume. nego sto je je´/.gvo\ito u malo riečih gore rečeno! Nije đake rudo, da je naš narod s ljubavi za šumom ne samo nino^je svoje varošice, sela i zaselke okrstio imenom šuniskog drveća kao pi´imjerice: Lipik, Jasenovac, Dnbovac i t. d, nego u slavu kićene dubrave i šumovitog drveća nmuge liope narodne pjesmice izpjevao, te dubo\itc rečenice i narodne poslovice izmudrio, kao što će se o tom svatko pobliže uvjeriti. Prije nego zapoćmem koju reći prema nnslo\uove razpravice. dužan sam ])ripomenuti, da sam se okanio takovib „umjetnih´* pjesama, u kojil) se spominje drveće, te sam posakupio samo cist o narodn o pjesme, kako ih je naš prosti narod shm izhitrio i uskladao, a tim imaju takove pjesme za našu svrhu i veću vriednost od umjetnih, a za šumara su tim važnije, što će u njih naći čisto ne na tuđjem nakovalu skovano nazivlje drveća onako, kako ga je narod u svojih pjesmah il u narodnih poslovicah i rećenicnh sam okrstio. Prodjimo sad na stvari Mi domaći šumari ne samo zabrazdismo tudjom brazdom, prigrliv u knjizi šaraarici kojekak\o nesgrapno na/ivlje, kojemu se nemožeš ni sam domišljat, zašto je i ćemu je, a nije bilo u nas ni srca. ni volje, da prisluškujemo narod, kako se on u tom vlada, nego neuložismo ni toliko truda, da u trag dohodiJtKK kako naš narod razlikuje ,,šnmu" od „dubrave´-, od Juga´´´ i od ,.gaja" „Šn!))a" je našemu narodu sve na stanovitoj površini a skupu stabarjem (drvećem) obraslo tlo bez razlike, da li je to stabarje hrastovo, grabovo jasenove i t. d. Sigurno je, da je ova riec i)0stala od šumjeti, jer kad vjetar zaprede hvojkami, kit´em i granjem onda nastaj*-´ „šum". I Poljakom je ..szumieć-´, što i u Niemacali .,Saus und Braus". Odtud dolazi šumata grana t. j . bidaut. Habdelić i Belostenec na\adjaju u rječniku: „šum. listja na drevu". a \´uk naziva Lauberhiitte „šumnjaća´- kao takodjer .šumati se" t, j . ici kao lovac kakovoj zviercb U njekih naših krajevili (tako u Slavoniji) u prenošenom smislu nazi^tju šumom i subarke (suho ogranke), a to potvrdjuje i Vuk, navodi^r; „donesi ujalo šume, da ´zpiiim vatru^\ a to se viili i iz narodne poslovice: .sjfddi´a Mirni ni.^ta br/ šumo učiniti nomože t. j , bez toporishi, |