DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 1 <-- 1 --> PDF |
wmMt Br. 5. u ZAGREBU, 1. svibnja 1887, God. XL Šuma ili drveće u narodnom pjesničtvu i u prozi. ´ Piše Vatroslav´ Racki. . Naš slavni povjestničai^ priča u knjizi „Ocjena starijih izvora , da su se Slaveni bavili što obradjivanjem polja, što lovom na ribe i na zvierad. Poznato je, da je staromu Germanu bilo svelo drvo „dieEiche" (dub) a Slavenu od vajkađabilo je sveto, drvo: „lipa", pod hladom koje sastajao bi se slavenski puk u skup, da vieća o svojih obiteljskih ili državnih uredbah. Koliko god su naši pradjedovi kao ratari ljubili polje i ralo, toliko su zavoljeli kićene dubrave i lugove, koji su im osim lova davali potrebito drvo za plug i ralo i za ino kućno orudje. Potreba naroda u obće bila je u drevno doba malena, a za to je nenulostna sjekira čuvala zelene lugove i ubave gajeve kao oko u glavi. Slaveni kršćani gradili su ne samo svoje stanove nuz dubrave, nego oni tražiše samoću mrčavog luga i tamna gaja, da grade svoje svete hramove i samostane, a to samo za to, da ih zaklone oku od razorujućih pogana i drugih napadača (nekrsta). Ćim su se započela pojedina ljudska plemena množiti i medju sobom miješati, urnah nasta naravna potreba, da se kićene dubrave i lugovi okrče, buduć je trebalo sve to vise od njih oteti tla za zemlju težaticu. Daleko bi zabrazdio, kad bi sliedio slied historičkog razvoja ili razora naših dubrava, kao što nije mi namjera, da koga jiotaknem na razmišljanje o važnosti šume u obće u pogledu gospodarskom, obrtnom ili pogodarskom, buduć ji´ svakom sliednjem stručaru poznata neprocjenjiva važnost šume za svaku državu u pogledu flzicnom, ratarskom, osobito u narodno gospodarstvenom, a tu važnost priznadoše i državne vlasti, čemu svjedoče ne samo pojedini tako zvani „statuti´^ obćina, kao na pr. krčki, vinodolski i drugi, nego i toliki najstariji i uoviji propisi i zakoni, koje su države za občuvanje šuma izdale. Tu važnost šuma opisali su do sita stariji i noviji pisci stručari u omašnih dielih, nu divno i kriepko u malo riečih opisao je to njeki naš nestručar, ali na glasu jezikoslovac, te mi.slim, da ću ugoditi svakomu, ako njegove mudrice te ruke ovdje doslovce nabrojim, jer se bojim, da mi stručari nepratimo razvoj 15 |
ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 2 <-- 2 --> PDF |
— 18G — našeg knjižtva onako pomljivo, kako hi trebali, živeć medju narodom, s kojim nam valja dieliti svu gorkost, ali i slast života i živovanja. Evo sto on veli: „Dubrava je gradove ogradila; dubrava sunce prohhulila; du])ra\a oblake skupila i daždjeviti blagoslov spustila; dubrava okitila gore i doliue. a vode i vienci oplela; dubrava okraj sebe zemlju obrosila; u svojem ujedru obranila i srebro i zlato, a na koljenu svojemu odnihala pticu i zvierku; dubrava obiljem svojini odgojila i uakrmila i p´tomo i divlje, iiierno živinče i mudro dvoiiožće: zibkino leglo " Neznani, da li se može uzvisenije i točnije orisati važnost i korist sume. nego sto je je´/.gvo\ito u malo riečih gore rečeno! Nije đake rudo, da je naš narod s ljubavi za šumom ne samo nino^je svoje varošice, sela i zaselke okrstio imenom šuniskog drveća kao pi´imjerice: Lipik, Jasenovac, Dnbovac i t. d, nego u slavu kićene dubrave i šumovitog drveća nmuge liope narodne pjesmice izpjevao, te dubo\itc rečenice i narodne poslovice izmudrio, kao što će se o tom svatko pobliže uvjeriti. Prije nego zapoćmem koju reći prema nnslo\uove razpravice. dužan sam ])ripomenuti, da sam se okanio takovib „umjetnih´* pjesama, u kojil) se spominje drveće, te sam posakupio samo cist o narodn o pjesme, kako ih je naš prosti narod shm izhitrio i uskladao, a tim imaju takove pjesme za našu svrhu i veću vriednost od umjetnih, a za šumara su tim važnije, što će u njih naći čisto ne na tuđjem nakovalu skovano nazivlje drveća onako, kako ga je narod u svojih pjesmah il u narodnih poslovicah i rećenicnh sam okrstio. Prodjimo sad na stvari Mi domaći šumari ne samo zabrazdismo tudjom brazdom, prigrliv u knjizi šaraarici kojekak\o nesgrapno na/ivlje, kojemu se nemožeš ni sam domišljat, zašto je i ćemu je, a nije bilo u nas ni srca. ni volje, da prisluškujemo narod, kako se on u tom vlada, nego neuložismo ni toliko truda, da u trag dohodiJtKK kako naš narod razlikuje ,,šnmu" od „dubrave´-, od Juga´´´ i od ,.gaja" „Šn!))a" je našemu narodu sve na stanovitoj površini a skupu stabarjem (drvećem) obraslo tlo bez razlike, da li je to stabarje hrastovo, grabovo jasenove i t. d. Sigurno je, da je ova riec i)0stala od šumjeti, jer kad vjetar zaprede hvojkami, kit´em i granjem onda nastaj*-´ „šum". I Poljakom je ..szumieć-´, što i u Niemacali .,Saus und Braus". Odtud dolazi šumata grana t. j . bidaut. Habdelić i Belostenec na\adjaju u rječniku: „šum. listja na drevu". a \´uk naziva Lauberhiitte „šumnjaća´- kao takodjer .šumati se" t, j . ici kao lovac kakovoj zviercb U njekih naših krajevili (tako u Slavoniji) u prenošenom smislu nazi^tju šumom i subarke (suho ogranke), a to potvrdjuje i Vuk, navodi^r; „donesi ujalo šume, da ´zpiiim vatru^\ a to se viili i iz narodne poslovice: .sjfddi´a Mirni ni.^ta br/ šumo učiniti nomože t. j , bez toporishi, |
ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 3 <-- 3 --> PDF |
— 187 — Odje u´tljo nazivaju šuma „gora-*, !i to nam jiotvrdjuju narodm* pje^me^ a evo ili: Paso jti vlažic volove. Kroz dvie gon; je]o"-´e. Goro, goro visoka! KJ će tebe, goro sići Kad ja morum \,n^kn vuči? i^^ Pazina u [«tri. Ali kli^´e iz gorice "vila , Nar. pjea Dubrav a je našemu narodu „hr.istik" (Eichenwald) od duba (Eiche) fi toga bi krivo učinili, kad bi dnbra\om nazvali sumu grabrovu (grabik), bukovu (bukvik), cerovu (cerik); jer je dubrava namjeiijeua samo „dubu" zvao se taj dub lužnjak, granik, končar, češnika, tonac, gorun, rošnjak, međunac, raagaričar. beljik. goiubnjak, plut i t. d. Dubrava je dakle hrastova šuma iliti lirastik. „Pvovedoše dundurn Kroz zelenu dubravu." — Nar. pjes. Krivo je, tko bi pisao ras t mjesto hrast , jer se hrast neizvodiiz rasti, waclisen. rast. ^Vachsihum, nego od hrastov o (hrapavo^ gruboj, jer je i Čehu chrastina der Strauch, chrasti, das Gestrippe kao što i u nas hrastar, raudig i hrasta (a ne krasta), Raude. Pa nije tomu drugač, kad znamo, da je dubu ili hrastu .hrapava" ili „hrastava" kora, a odtud ona ironija u narod, poslovici: „gladak kao hrastova kora". Lu g je Rusu „Wiese", a nasini pipcem Dalemilu i Habdeliću „Urwald% docim je Crnogorcu lug „rit". Naš narod naziva „lug" svaku u nizini ležeću podvodnu šumu s oriedkini stabarjem, u kojoj se blago do sita napasti može. dakle po njemački: der vou Baamen bescliattete gi´asreiche Boden." I Poljaku je lag, der Moorgrund I naše narodne i)je^me na to spominju kao i ona naša narodna poslovica: ..bog te s«ačuvao kalovita luga, uialovriedna druga." Odtud se izvodi i naš dub ili hrast lužnjak, koga nalaziuio na podvodnih tlih t. j . u dubravah ili lugovih u ravnici, koje su obično podvodne ili manje .više kalovite. Gaj je Vodniku „Hain" ili šuma „s kterom se umno.gospodari t. j . šumari ili gaji, a odtud je Primorca „gajnica" ili krajišniku „gajka* kita ili motka (štap) oko, gaja, da se nebi vsjeklo ili paslo. Vuku je „gajiti" što i gojiti, ili čuvati (braniti), a tako i Belostcficu na pr/gaji´m senokošu, a Stulin je „gajiti" — dubraviti se (pošumiiiL 1 naš Kuzmauić piše: „Goru (šumu) treba gojit i z:igajit.^´ I Sriemkinja veli, da je „diete odgajila" , a Hrvatica, da ga je „odgojila", nu oba ova glagola izviru iz jednog vriela, naime od gojiti. I u Cehah je hajiteb ohajce, der Beschlltzer, Gaj je dakle Gehege ili Forst, a, po Grimmu nije .bila svaka šuma Forst, nego samo „Bannwald", Fron^vald. Da inaš narol drži, da je gaj njeka vrst brasijenice ili branjevine, u koju nesraiješ uljezti, vidi se iz one ironije, koja se očituje u narodnoj poslovici:, „vepra sred vala, a raka sred gaja^ |
ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 4 <-- 4 --> PDF |
~ 188 — Da Tidimo, što je naš narod u šumi još sve okrstio. Bilje je „Krauter" i „Pflanze" (biljka), dočim je Slavoncu „biljevina" die Raumde. Stru k ili struča k je Stiingel, što se lasno razabire iz narodue pjesmice: Sagnu se junak do zemlje, Utrgne stručak od jele: Tako ti neba i zemlje, Ljubiš li još kog do mene? ili: Nagnuo se sti^uk bosioka Na naš vinograd. Bus je Mik. i Dellab, stapka, docim je bus u Dalmaciji „ein juuger Stamm, što svjedoci narod, poslovica dubrovačka: „Hvoja biva bus, a bus pak dub". Ali uarod zove još bus ili busa takodjer das Raseustiick, a tnko nalazimo i u Vukovu rječniku Hre b i hre k je panj (Stock) od posječenog stabla, a u tom značenju nalazimo tako u svih starijib rječnicih (Dellab. Bel. i t. d.) Tru p je isto, što panj (Mik. Del(. i Belost.) samo od /.iva drveta t. j . kad se rastuće stablo u stanovitoj visini prevrši, dočini je trupina, trupac der Klotz, a u tom značenju naći ćemo tako u svih starijib rječnicih. Pan j je takodjer ^Baumstamm", a u prenesenom značenju zove se tako i der Baum, a odtud ooa naroda, poslovica : „bez stara panja, sirotno ognjište." Dan. Klad a je Klotz, a dolazi od glagola klasti (položiti, povaUti), jer se takovo drvo povali i pociepa, a odtud ona narodna poslovica: „kad se stara klad a upali i matori panj užeže, dugo vatru drži". Stoj. Stablo je Vuku Stangel, a inače BaunivStam, a odtud i stablić, das Baumchen. Deblo je u svib naših rječnicih ono, što Niemcn Stamm. „Neće voćka izpod debla." Nar. poslov. Staba r je der Stamm, a tako ga nalazimo i u Vukov. rječniku. Dubrov/ poslovica veli: „gdje je stabar, bit će i grane", a narodna pjesma: jjKakove su noge u djevojke ! Je r v´ ovaki stabar u lemana? Veli se još: stabriti, ostabriti se, ustabriti se t. j . sich bewurzeln, bestocken. Reć bi, da je naš narod s imenom „dub okrstio i svako živo drvo, jer se nebi mogao domisbti ovim narodn. poslovicam: „kakav dub, tako voće" ili „po Ušću se trava pozna, a po voću dub." Dan- Grm ili grmen, ein Strauch, a odtud narodna poslovica: „nije tu gr me u a, iz kojega će vuk izići" ili „što mi vuka iz grm a goni, nego glad." Dan. U njekih predjelih zovu grmom i šumu u obće. (Tako u Likij. Drač a i trn, trnjak, trnište, a odtud nar. poslovica: „i na trn u cviet raste". Dan. „iz drače ruža se radja". Vuk. ,,iz trnja ruža se radja". Stoj. i t. d., a znače Doi´nbusch. Živic a je u našega naroda lebendiger Zaun, a u Slavoniji zovu i živikom, dočim su Belostencu živci ključci ili prasce (u Liki „kukrići") t j Wur/,elsprossen. |
ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 5 <-- 5 --> PDF |
180 Sibljak je Bus(´hwerk, a prutnjak ili pruće Nebensprosse. Kn krik a ili kukric a je takodjer Gestriippe, ali kad je pregusto, a odtud u narodn. poslovici:-„majka kukrica, otac jadlika, detčica rnanita". Vuk. Još se cnje u narodu: „šikara^´ (Baschwerk), „ševarik" „cura´´ i „gustiš", a sve ove potonje rieči ueznace drugo, nego Gestriipp ili DickicM. Sad mi je još nješto pripomenut. Nemugu se prečudit, da uz toliko bogatstvo našega jezika nemožemo m oteti tudjega nasliedovanja ili bolje reći, tudjega oponašanja. Cu´) sam na vlastito uho, a još više čitao, da naši šumari govore i pišu; iirastova, grabrova, jasenova šuma i t. d. oponašajuć uboga Niemca, komu je, hoćeš nećeš reći: Eichenwald, Weissbuchenwald, te mora svagdje pridodati „wald", docira svega toga nam netreba, jer nam narod govori: dubrava ili hrastik za Eichenwald ; grabik, jasenik, lipik, cerik, topolik, vrbik, javorik, brezik, bukvik, i t. d. Nesgrapno je isto tako, ako rabimo u sastavljenih riečih takozvanu „saytojinu" za njemački „Bebtand", jer je i u tora nazivlju Niemac pravi sirotan, buduć mu je kazati; Eichenbestand, Buchenbestand i t- d., dočim mi velimo za Eiclienbestand — dubravlje, diiblje i dtlbje (ili dubljađ, dubovlje, hrastovlje i hrašće) kao što vidimo u narod, pjesmi: j,Cemu te venu Kumene ruže? Čemu elavići U dublju tuže." ili borik — boi-je (Fohrenbestand); brezik — brezje; bukvik — buko vije; cerik — cerje, cerovlje; grabrik — grabarje. jasenik - jasenje, iasenovac; javorik — javorje; jelvik — jelašnje; jalšik jošje, jošljak; smriečik smriečkovlje; vrbik, vrblje, vrbovao i t. d., a tim ćerao se okaniti narodu našem nerazumljiva naziva tako zvane sastojine. Trebamo li za njemački „Bestanđ" naziv bez opredielenja vrsti drvljadi (stabarja) u obće, onda voljnije rabimo ili upotrebimo naziv: „porast" ili „porastlina", jer i Rusi rabe: „porost", a tako i Česi „porast" za Bestanđ, prem ćemo se manje ogriešiti, ako rečemo: hrastova, grabova, bukova s as toj ina i.t. d. Trebamo si samo priviknut naš sluh, pa ćemo se uvjeriti, da imam u tom pravo. Ajdmo sad na drugi dio naslova — naime na drveće u narodnoj poeziji (pjesničtvu) i u prozi, a navesti ću i imena sela, prozvanih po imenu drveća, i to samo imena u bivšoj Krajini, kao korjeniki hrvatskog plemena. Ariš. (P. larix.) Ovomu stablu niesam mogao doći u trag nit u narodnoj pjesmi, nit u narodn. poslovici, jer se je ova tudjinka morala nedavno k nam uvući u naše šume, te se još nije udomaćila, a u našoj domovini neima nigdje ,čista arišja" (Lerchenbestand). U akademičkom rječniku veli se, da je ariš postao od talijan. ,jlarice" izgubivši sprieda pisme L Nu ja mnijem, da je ta rieč postala od talijan. „arice", a pisme I je samo spolnik. |
ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— I90 — U sađanje doba nabodimo ju samo a Stulićevu rjeaiiku i u Šloss. Vukov. .Flori" Sulek veli, da se ariš ^ove još i sosna, inecesan, macesen, a u svom rječniku zove on to stablo „listveviica". docira Pančić kiiže i „ariševiiia" za drvo i za stablo, (Šum. drv. u Srbiji.) U gornjoj krajini zovu ovo drvo i „pomelar". . BagretK (Rob. pseudoacc.) ^Ovo stablo zovu još: nevođ, kapin, kruncica, bagrem, siguojka, akacija i faršje. (Šulek.) j,Oj švaleru, visoki bagrcnu! Pušeaj me, ago snago . " , , . Kttći da idem Da iiesvanetn !.... , Iz Srierua ti, pj\ Breza . (Betula alba; rus. 5epe3a; ees. briza.) Ova riec dolazi od XIII. vieka u pisaninii latinsk. spomenici (ad arborem breza. Mon. epis. zagrab.), a inače u XIV. vieku u svib rječnicib. Korjen bit će joj „bharg" — sijati. „Usuće nekoliko „breze´\ pa sve poveže i natakne na svoju kijaču." Vuk. narod, pripovjedka. „Hoće mu se brezove masti" (t. j . šibe). Nar. polov. ." . „Traži brezovaču." Nar. poslov. Odtud imena sela: Brezik, Brezine, Brezovac, Brezovopolje i Brezovagiava. Bor. (Pinus sjlvest.; rns. nopT.; čes. i polj. bor.) „Oj devojko pitoma n.ižice! . - Kad si ras3a na što si gledala ´11 si rastla pa bor gledajući li na jelu tanku ponositu Nar, pjes. Da popuhrie vihar vjetar od mora, Da obori jedan bstak od bora, I da pane mojoj dragoj na lice Nar.´ pj. Polećela dva bijela goluba, [ pali su na dva bora zelena, Pitala ih do dva boj-a zelena; Oj boga vam, dva bijela gol´d)a. Nar. pj. Od bora ima još sijaset narod, pjesama, a po tom sudim, da je ovo drvo našemu narodu vrlo omiljelo, a u Istriji žena narićiić za mrtvim mužem — zove ga borom. Ovoj rieći bit će korjen bbar t. j . vrieti, kipjeti. Ovako je prozvan po svojoj smoli. Ima i narod, poslovica: „dobit ćeš borovu šišku" t. j . ništa (jer bor neradja šiškom). Još se zove i borika (i u Vukovu rjećn.), a dolazi u narod, pjesmi prema boru kao žensko ´-,.., ^ ^ iz Oraera zelen bor mkao, Iz Merime zelena borika, Borika se oko bora vila Kano svila oko kite smilja Vuk. nar. pj. Odtud imena sela; Borovac, Borovita, Boroevići, Borićevac. |
ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 191 — Buk \ a. {Vi\g, ^ylv.; rus, 6yKT>; ćes. buk; polj. bnkie\v. ,.y<)ya sjedi ua bukovu panju, Viš´ DJe oro na jelovoj jLi´rani/´ Vuk- iiar. pj. ,,Djavolja ku.i iievodi^^ Tri su jv gore susrele, Jedna je gora bukova Hercegov, nar. pj, ,/rica vuga lepo poje Vu zeleuom bukovju, (oic!) Mladi koaec kosu brusi Nti zelenom travniku." - Iz hrvat. Zagorja. Lipo ])iva tica kos, Tvipo piva, ter lipo piva Tica kos. U zelenoj lozici Ka bukovoj grančici. Iz Modrušpotoka nar. pj. „Sad bukve j)ui´aju od mraza." Vuk. nai*. poslovica. „U nekakoj vrleti sjekao veliku bukvu za dr\a Vuk. nar. poslovica. ,/] i si prava bukva.-´ Narod, rugalica. Odtud imena sela: Bukovac na broju 4, Bukovčani, Bukovica na broju 2, Bukovje i Bukovlje- Ova rieč ima izvor od staro-njemač. „buoclia", a kod nas dolazi od XIV. vieka u svih rječnicih. Naša „bukva" dakle je prava Njemkiuja, ])reni Slovenci i danas i;ovu knji->´u — bukve ili bukvica. Slutim, da su Slaveni pisali u drevnoj Brekinja . (Sorbus tora), [Grtz.] Sorbus aria; rnlruski: OepeKu; čes. brek, bfekvne; polj. brz^k.) „Gdje je moma padnula, Tu je rasla brckinja; K njoj dohode čobani, Podrijekoše brekinju, Od nje prave svirale, U svirale govore: Pređi, momo, darove." Vuk. nar. pj. Bres t ili bi´iest . (Ulmus camp.; rus. OepecTi.; čes. bfest; polj. brzost.) Ova rieč dolazi u značenju kao drvo počam od XIV. vieka. Nalazi ?e u svih naših starili i novih rječnicih, te u mnogih umjetnih pjesmah kao od i\I. Vetranića, D. lianina, I. Guduliča, Mažibradića i t d. Porod ovo rieči je taman, ako ne da je postala iz istog korjena, od kojeg je i breza postala „U bresta krušaka neprosi, odke jih nenosi " Daničić narod, poslov, Odtud imena sela: Brest, Brestača i Brestik. |
ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 8 <-- 8 --> PDF |
~ 192 ~ Borovnica, borovica. (Juiiip. coHtnuiiii«; čes, borovico, borovoc.) ,,Uvodile borovnice prema Prači na vrtači/´ . . Vnk. narod, pjesj. Ova rieč nalazi se od prošlog vieka u raznih hrvat, knjigah, a ima je samo u Vukovu rječniku. Postala je valjda od rieči ,jbor" i to kao pomanjeno drvce bora. Cer, cerić. (Qur. cerris; českoslav. uepT>; ees. cer. Ova rieč dolazi od XIII. vieka, a naći ćemo ju i u rjecnicih Mikaljina, Bjelostenčevu, Voltigijinu, Vukovu i u Daničićevu. U Monu. croat. veli se: „Najdoše čavli križem zabijenu u velikih cereh." Milice vic u knjizi: „JEIIBOT cp6c. ce^aKa" uavadja ovo.´ „Od pljuskavice kuvaju cerovu koru u vinu i mlaku privijaju. Drugih narodnih pjesma, u kojih bi se cer spominjao, niesarn našao, nego- samo ovu: „Sve ceriće po gori posuši. . . . Vuk. nar. pj. , Odtud ime sela: Cerje, Cerna, Cerovac na br. 5. Cerovica i Cerovnik. Drien, drenić, Drenak i dre nj i na. (Cornus mase.) „Pade listak s dreiijiue Posried čaSe djetinje, Da je 2nala drenjin^ Da je čaša djetinja," Nar, pjee. ,,Zaspala djevojka Drienku na korjenku, Na Uni na briegu/´ Vuk. nar. pj. „Zaspala djevojka drenku na koronku, Nju mi soko budi: ustani devojko, Sunce obasjalo, lice potavnilo." Vuk. nar. pjes. „Čote se ne lupaju vrbovim klinom, nego drenovcem i gvozdenjakom." Stoj. nar. posl. „I dren je malen, al mu je drvo jako.´´ Stoj. nar. posl. „Zdrav kao drenovina." Vod. nar. posl. Odtud ime sela: Drenovac na broju 4, Drenovbok i Drenovci. Dub ili hrast. (Quercus; rus. ZBpacrne; čes. chrast.) j,Treća je gora hrastova Dok jadnu ku<5i doveo." Vuk. herceg, nar. pj, Pievom obdari čedo Duba i jablana -. Hrvat. nar. pj„ Obavi se zlaina žica oko lirastića Savila se milom kumu u svilena nedra Iz Valpovstine nar. pj. „Gladak kao hrastova kora/´ Vuk. i Stoj. nar. posl. |
ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 9 <-- 9 --> PDF |
„Yojka (hvojka) pod svoj dub opada/* T)an. nar. posl, ,,Po lišća se trava pozna, a po voću dub." Dan. nur- i>osl. „Da prase može uz gor gledati, na hrast bi se pripelo." Vod. nar. ])osL „Na jedan put se hrast neposieće" ili „naćerao krinka na (h)rast." Vuk- nar. posl. Od hrastova (dubova) plod a ima sliedeće narodne poslovice: „najzločestijemu prascu najbolji želud (t j , žir)." Danićić. „plije kao šiška." Dan. „pliva kao šiška." Stoj. Odtud ime sela: Dubica, Dubovac, Dubovik, Dubrava, Dubrave, Hrastovar i Hrastovica. Glog, gloginja. (Crateg. oxyac.; rus. riiorj->; čes. hloh; polj. gi´og.) „Koja zmija ostala, oči svoje izbola^ , Na dva, trna glogova i četiri hipova." Milić nar. pj. „Momče ide planinom A, devojka gradinom ; On se me<5e gloginjom, A devojka trnjijiom? Vuk. nar. pj. „Neće mu ništa biti bez glogova kolca." Vuk. nar. posl. Grab . (Carpinus betul.; rus, rpa6a>; čes hrab; polj. grab). „Naredila se ova rozgvica Od jednog vrha grabarske gore, . ´ i ,-. ´ Narod. pjes. zagor.´ „Mati Marija šenee iskala Našla je bila grabrovu sencu Valjev. nar, pj. Odtud ime sela: Grab, Grabar, Grabarje, Graberje, Grabovac na broju 4, Grabova, Grabovica i Grabušić. Jela, jelika, jelva. (Abies pectin.; rus. e^B; čes. jedle; polj, jodj´a). j^Visoka jela Od godine dana, . Zelena trava Koj´ na tebi spava? Iz sisačke okol. nar. pj Ja usadih vitu jelu Na zlu mistn, na kamenu; A uz jelu vitu lozu A i lozu narančicu Iz Sinja nar. pj, Basla tanka jelika Na dva brda velika; To nebila jelikaj Ye6 djevojka velika. Vuk. nar. pj. |
ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 10 <-- 10 --> PDF |
. — 194 — .Zr;.LsIa jeiva kraj "luga i^eietia — Mimo ide jedno mlado moinoe, Pikrje 5 čmnum va jelvu zelenu. Primorska nar. pj. Skoči vila iz jelvi zelene , . . Pn´mor. nar. pjes. Odtud ime sela: Jelvica. J a si ka. (Populus trenmla; rus. ocei-ia; ćes. osvka; poij. osina). ,.Slušala ih božja majka, Svako čedo um.ačkava, .. . : ,"-I po gori svako drvce, A jasika ne nmneka, Već jasika trepetalH´" Vuk. nar. pj. Jadika, jadikovina. (Sali^ l)abylon). , Pod grlom joj puce jadikovo, Kudgod liodi, neka jadikuje, Vuk. nar, pj. A uzima gusle javorove I gudalo od jadikovine. Vuk. nar. pj. Jasen. (Fraxinas; rus. iiaceHt´; čes. jesen, jasan: polJ. jesion). . „Prodjob gorUj prodjoh drugu, zelenu Kad u trečii, jasinovu. najveću U toj g^/ri mekana je ložnJca ,--- ´ Vuk. nar. pj, Prodjoh goru, prodjoh drugu, zelenu Kad u treću jasenovu visoku ; Pod tom gorom borak listao , ...,,.. 1´6 Senja nar. pj. „Na vrh sela kod jasena Gdje su ovce plandovale , . , Iz Lipovljana nar. pj, Aj redom jasenjem (sic!) U svom dvoru veselom Iz Kostajnice, nar. pj, Odtud ime sela: Jasenak, Jasenica, Jasenovac^ Jasnir.ko brdo. Javor, javorovina. (Acer; rus. }jmp%; ce^. javor; polj. javor). j,Ja se uspeh na javor, Pa p(>gieda.h niz javor, F^MI javorom zelen bor Moja draga mete dvor," Nar. pj, ^ Oj javore, zelen bore, Blago tebi nsried gore. Nar. pj, Oj javore, javore, javore Čujem, čujem zdravore, zdravorc. Crnogoi´ska nar. pj. ´ |
ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 195 — Progovara Konda iz zemljice:´ j,Nije meni^ majko, zemlja težka. KisM težke daske javorove, Ve<^ su težke kletve djevojačke Vuk. nar. pj. j,Liepo ti je javor ui´odio, - Sve biserom i dragim kamenjem ; Al mi ga je sokol otrnnio ._...... I2^ Srbije nar, pj. „Kad vrba groždjem rodi, suvi javor jabukami" (t.j. nikad). Nar. pos´ Odtud ime sela: Javor, Javoranj, Javornik. Jablan (Populus; rus. aa6^0HH; (^es jablobj. . j^Katarina materina Gdje si vodu zacrpila? Tamo dole pod jablanom, Pod jablanom zlatnom granom. Nar. pj, .,Pred dvorom joj jablan drvo raste, Popet ću se jablanu na granu, Zakukat du kano kukavica." \z Slavonije nar. pj. 0 jablanče tanko drevce [ Pod tebom me napast nadje, Snašiee me potvoriše, , A djevojke uhvatiše. Vuk. nar. pj. Zaspo Ranko pod jablanom Od tud idu tri devojke. ; , ., Vuk. nar. pj. Jošik, joha. (xilnus; rus. o.3J:.xa; čes. olše; poij. oisza). „U jošiku dreriovu batinu tražiti" (ironija). Vuk. nar. pobL Odtud ime sela: Johovo, Jošaiie, Jošavica i Joševica. Jab uk a (divljaka). (Pji^us mal. svlvest). „Pu5e lonac, puče glava. Nije rneni glave žao, Već je meni lonca žao; Skupo sam ga kupovala, Za jabuku-di vijak inju I za druge , polovinu." Vuk. nar. pj, „Gladnu svatu i divljake u slast idu." Vuk. nar. posl Jorgovan. (Svringa vuig.),, Otrgla se grana jorgovana 1 otišla od majke devojke/´ Sriem, svatovska pj. „Odbi se grana od jorgovana I lepa Smilja 6d svoje majke, Od svoje majke i od svog roda." Vuk. nar. pj. „Ti si grana jorgovana. Koja nije još trgana." Nar. pj. primorska. |
ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 196 — Kalinu. (Viburuuni laut; rus. Katuna; 6es. i polj. kalina). „Na kalini uerode jagode, ni na trnju groždje, ni na česljugi smokve/´ Stoj. nar. posL „Liepa je kalina gledati, al je gorka i^obati." Vuk, nar. poslovica. „Kalina je vidjet liepa, nu je grča od nalipa." Daničić nar. posl. Klieu, klen. (Acer catnp.: rus. K^CH´B; čes. klen; polj. klon). „Kraj kuće nam klijenje (sic!) i jasenje (sic!), u kući nam zdravlje i veselje!" Narod, zdravica u Liki. Zagonetka: „ima me i u gori i u vodi?" Klen drvo i riba. Odtud ime sela: Klenak i Klenovac. Kriišva, kruš vica. (P,yrns comm.) Krušvicu se potresuje s vrhom zelenim^ Pod Bjoni mi je posteljica zlatom krivena. Pi-iin. nar. pj. Odtnd ime sela: Kruševica, Krušvica. Lipa, lipić. (Tilia; rus. iiHiia; čes. lipa.) „Zelena lipa j ´ gorila Pod njom je mila sidila Iz šopronj. županije nar. pj. Htoji, stoji tam lipica, Pod lipom hladna sjenČica Nar. pj. „Gol kao lipa." Narod, posl. „Oporavio se kao lipa u proljeće." Vuk. nar. posl. „Ja se popeli na lipu, pa pogleikili niz lipu kako vuku vladiku preko polja za kiku" = drljača. Novak. nar. posl. „Lipa trolipa, na lipi senica, svem svietu krvnica = kuga.´´ Novak. n. posl. Odtud ime sela: Lipe, Lipica, Lipje, Lipovac na broju 3, Lipovaca i Lipovljani. Lieska . ((yorylus avell ; rus. ^iu^ima; ćes. liska; polj. laska.) „I ljeskov je koren cvorav i kukav, al iz njega niču izpravni štapovi " Stoj. nar. posl. „Nije tri put oko lieske sastavljen (t. j . nije ii glavi kao što bi trebalo.)" Nar. posl. Od ploda Ijeske ima ova poslovica: „dva Iješnika orahn (su) vojska". Odtud ime sela: Leskovac, Lešće, Lieskovac, Lie^-će. Oskoruš . (Sorbus dom.; rus. CKopKtu; čes. oskoruše.) „Veće od vola, manje od miša, sladje od meda, grče od jeda; oči beči, zube keči, umriet hoćeš, poždriet nećeš == oskuruša. Nar. zagonetka. „Što mlado nikom nevalja, a kad ostari i caru valja ?´^ == oškoruš. Vučević nar, ;^agonetka. |
ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 197 ~ Orahi orili. (Jugl. reg.; rus. op´ix´iv; čes. of ech; polj. orzech.) „Vozar kaza orabovoj ladjij- Ladja kaz^t studenoj vodici A vodica djevojačkoj majci "´ Vuk. biograd. nar. pj. j/Zelen ora ko zelen. Ide dragi ko jelen Iz Dalja xmr. pjes. j,Nagnulo se j ´ drivce orihovo Na prelipo lice Ivanovo . . . , Prim. nav. pj. „Dva Iješnika orahu (su) vojska." Vuk. uar posl. Odtud ime: Oriovac, Oraovica i Orievac. Rakita. (Salix capr.; rus. paKHTa; ces. rakyta; polj. rokita.) „Kita rakita i u njoj dvanaest stupova; na svakom stupu četiri gnjezda; u svakom gnjezdu sedmero pilića; svako pile ima svoje ime? = godina," Bosanska nar. posl. Smreka, omara, omorika. (Abies excel.) „Djavolju kući nevođi Tri su ju ,gore susrele, Jedna je gora bukova, Druga je goi-a smrekova Iz Hercegovine nar. pj. „Koja je šuma bez lišća? = Smrekova." Nar. zagonetka. Smreka, s m r e ki n j a. (Juuiper. oxycedr.; rus. cBnpua; 6es. smrk, smrć; polj. smrok.) . „ Brijeme i smreke podava." Dan. nar. posl. „I smrekinje vrieme prodaje." Vuk. nar. posl. Širašir- (Buxus sempervir.) ,,Konj junaku govorio: Nije meni dodijalo Bojno sedlo širaširovo Bosanska nar. pj. „Čuješ dobrOj dobro moje! ; Sto je tebi dodijalo, Preki puti bečkere^ki, Vojno sedlo šimširovo-" Iz osječke okol. nar. pj. Svib, s V ibje. (Cornus sanguin.; rus. CBn4,HHa; čes. s\id, sviđa; polj. iwi(hva.) „Svibje vibje polegalo : na koga se nalegalo? Nar, pj. Vuk. Tis, tisa. (Taxus bace.; ras. TUCCT*; čes. tis; polj. cis. ,,U Ilije, u djidijej lijena je š<5i, Napravio joj mali žbanjić od tisovlne, Pa je posla na vodicu od ljepotice." Vuk. nar. pj, „Tisova zdjelica, u nju dvanest jabuka, u svaku jabuku po četiri šapice ? a. Vuk. nar. zagonetka. Odtud ime sela: Tisovac nu broju 2. |
ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 14 <-- 14 --> PDF |
" 198 — Topola. (Populus alba; rus. TonoJB,; čes. topol; polj. topol) , ^Pade listak topole Fosricd ćaše popove, Da je zuala topola, Da je ćaSa popova Ona nebi padala Nar. pj. iz otočke oko1. „Topola je velika, al joj je drvo slabo" Stoj. nar. posl. Odtud ime sela: Topolje na broja 2. Trešnja . (Prunus avium.; rus. ^epemea; čes. štršne; polj. czerešnia.) ,,Ko zna više, rodile mu višnje, Ko zna ljepše, rodile nm trešnje! Vuk. nar. pj. „S velikom gospodom nije dobro trešnje jesti." Nar. posl. Trnu 1 a, trnina, trnjinica, trninica. (Prunus sjlvestr.^ . „Oj trnina, trnina, moja ženska gizdava, Kupil sem joj peŽicu, neće je nositi." Varaž. nar. pj. „Belo lice kak šipek rožice, Crne oćl kakti trninice, Sladka usta kakti jagodice. Kajkav. nar pj. Jes´ išao niz to polje? Jes´ vidio trnjinice? Ovake su oči moje ! Vuk. nar. pj. Višnja. (Prunus cer.; rus. Bnnina; ces. višne; polj. wišii.) „Višnjica je obrodiia Vise od roda, ´ Pod njom sjedi mlad gospodin I šnjirn gospoja. Nar. pj. Vrba, vrbica. rSalix al; rus. nepoa; čes. vrba; polj. Aviorzba.) „Umre, umre Rrijole: Gdi ćemo ga zakopati? U rupicu pod vi-bicu/´ Vuk. nar. pj, jjPouzdan kao vrbov klin (ironija)." Vuk. nar. posl. ,,Uzdaj se u vrbov klin.´´ Stoj, nar. posl. „Vrbu kresi, da se zamladjuje" ili ,,zaniladjuje se kao vrba." Stoj. nar. posl, „Na vrbi svirala." Vuk. nar. posl. ^liihka je pod vrbicont" (t. j . siguran je). Bul. nar. poslovica. Odtud imena sela: Vrba, Vrbanje, Vrbje, Vrbova, Vrbovljani, Vrbovsko. Zova, zovik, povika. (Sambuc. iiigr.) „Brala bi zovu, ljubila bi Jovu. Diko Jovo, u diki to nema; Sto si dičan, to fe ime diči. Vuk. nar. pj. Že Šiji ka, žestila. (Acer tartar.} .Veseli se kao ovca na i^.ešljiku." Nar. posl. |
ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 199 ,— Pr i poni euak . U njekih naših krajevih (´-njenio riec „kolosjek", a po mom iiinienju je to „Aussclilag\yald" t. j , Niedevwal(i, gdje se „kolje" sječe. Napravo kažemo: sitnogoi-ica, srednjogoricn, jer je to proti duhu našega jezika, nego recimo: „sitna, srednja šuma," Čujemo jo.s i riec ,,gvozd", a MikL i Dan. misle, da je to ono, što i „prašuma" (IJrwald), dučini stari naš pisac Kuzmnnić 7.ove gvozd ein Iiochwald, te mi se činij da ima ovaj potonji pravo. U Liki čujemo još „timoruša"´ ili „timurusa", a bit će u značenju, što i „Hochwald", jer je tmurn a (tmušna, dunkel). Žalim, što neimam prigode ovo potanje saznati, te će se valjda koji stručar u blizini naći, da sazna, je li to tako zvana „krupna šuma" ili je to samo ona, koja je na ,,timorit" t. j . u gorju (na kamenju). Konačno velim, da je moguće, pače vjerojatno, da sam ovaj ili onaj naziv izpustio n prvom dielu ove razpravice, uu ni to neće hiti prevelika grieška, a biti će. mi milo od srca i duše, ako se tiadje živa duša, koja će vještije i bolje sličan predmet razširiti i usavršiti. iMeni će. bit ugodno, ako s;im ovom razpravicom druge potaknuo na sličan rad, koji prem tegotan, zaslužuje da mu se naši stručari posvete, nebi li nam naša knjiga šumarica i u tom pogledu napredovala. S toga završujem s onom našom: „Ko zna više, rodile mu višnje, k6 zna ljepše, rodile mu trešnje." Da bog da! Glas iz petrovaradinske imovne obćine glede potežkoća kod ušumljivanja i drugih poslovanja- Piše Pavao Barišie. U šumarskom listu i-azpravljaju se veoma često pitanja lih naučnog sadržaja i iznose se u prevedu i izvodu znanstvene razprave iz stranih djela i novina, ali veoma i´iedko čitamo razprave iz domaćih sgoda i oduosaja, koji hi nam predočili život i napredak našega šumarstva. Naročito se riedko kad čuje 0 radu naših imovnih obćina. Ovo mucanje nemože nikad biti od kakova probitka, dočim hi´nam od velike koristi bilo to, kad, bi se u ovom časopisu uzajamno obavješćivali o svem oimm, što jedan ili drugi smatra, da bi moglo zanimati njegove drugove. U toj namjeri iznosim evo ove riedke pred štovane čitatelje ovoga lista, gojeć nadu, da će se i od drugih imovnih obćina tko god javiti siičnon-i objavom 0 odnošajih, što jih je drugdje. Kao što u nash)vu označismo, govoriti ću danas u glavnom o ušumljenju kod petrovaradinske imovne obćine. Pitanje o ušnmljenju doći će na red kod svake imovne obćine, čim se dogotovi procjenbeni elaborat, te ustanovi podloga za taj posao. |