DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 1     <-- 1 -->        PDF

wmMt


Br. 5. u ZAGREBU, 1. svibnja 1887, God. XL


Šuma ili drveće u narodnom pjesničtvu i u prozi.


´ Piše Vatroslav´ Racki.


. Naš slavni povjestničai^ priča u knjizi „Ocjena starijih izvora , da
su se Slaveni bavili što obradjivanjem polja, što lovom na ribe i na zvierad.
Poznato je, da je staromu Germanu bilo svelo drvo „dieEiche" (dub) a Slavenu
od vajkađabilo je sveto, drvo: „lipa", pod hladom koje sastajao bi se slavenski
puk u skup, da vieća o svojih obiteljskih ili državnih uredbah.


Koliko god su naši pradjedovi kao ratari ljubili polje i ralo, toliko su
zavoljeli kićene dubrave i lugove, koji su im osim lova davali potrebito drvo
za plug i ralo i za ino kućno orudje.


Potreba naroda u obće bila je u drevno doba malena, a za to je nenulostna
sjekira čuvala zelene lugove i ubave gajeve kao oko u glavi.


Slaveni kršćani gradili su ne samo svoje stanove nuz dubrave, nego oni
tražiše samoću mrčavog luga i tamna gaja, da grade svoje svete hramove i
samostane, a to samo za to, da ih zaklone oku od razorujućih pogana i drugih
napadača (nekrsta).


Ćim su se započela pojedina ljudska plemena množiti i medju sobom
miješati, urnah nasta naravna potreba, da se kićene dubrave i lugovi okrče,
buduć je trebalo sve to vise od njih oteti tla za zemlju težaticu.


Daleko bi zabrazdio, kad bi sliedio slied historičkog razvoja ili razora
naših dubrava, kao što nije mi namjera, da koga jiotaknem na razmišljanje o
važnosti šume u obće u pogledu gospodarskom, obrtnom ili pogodarskom, buduć
ji´ svakom sliednjem stručaru poznata neprocjenjiva važnost šume za svaku
državu u pogledu flzicnom, ratarskom, osobito u narodno gospodarstvenom, a
tu važnost priznadoše i državne vlasti, čemu svjedoče ne samo pojedini tako
zvani „statuti´^ obćina, kao na pr. krčki, vinodolski i drugi, nego i toliki najstariji
i uoviji propisi i zakoni, koje su države za občuvanje šuma izdale.


Tu važnost šuma opisali su do sita stariji i noviji pisci stručari u omašnih
dielih, nu divno i kriepko u malo riečih opisao je to njeki naš nestručar, ali
na glasu jezikoslovac, te mi.slim, da ću ugoditi svakomu, ako njegove mudrice
te ruke ovdje doslovce nabrojim, jer se bojim, da mi stručari nepratimo razvoj


15