DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1887 str. 16 <-- 16 --> PDF |
^ 156 — Zinkenbachska đrvolovka postoji u sadanjem stanju još od godine 1843.^ gradio ju je tadašnji građjevni pristav Ramsauer. Prije bila je na tom mjestu drvena đrvolovka, koju je voda razniela. Kod ove drvolovke je vrlo zanimiva sprava s kojom se vrata uzdižu (otvaraju). Otvaranje vrata biva tako, da se poluga (Pelikan zvana), koja s jednim krajem u zubato kolo zasiže, pritišće na drugom kraju, a željezna kutna poluga kao zapor prieči, da uzdignuta vrata opet nepađnu. Kod zatvaranja izvuče se zapor, a vrata padnu usljed vlastite težine. Blizu drvolovke nalazi se državna pilana s poljevaćim kolesom u promjeru od 16 stopa, koju smo takodjer pregledali i zatim krenusmo dalje prema Wolfgangjezeru. Uz put pohođismo takodjer u blizini nalazeće se biljevište. U šajkah prevezosmo se u St. WoIfgang, a odtuda parobrodifem u Furberg. Iz Ftirberga uputišmo se pješice prama Scharflingu. Uzput pregledasmo i ribogojstvo kneza Lichtensteina. Tu se goje ponajviše pastrve. Ležnja ovisi o temperaturi i traje 4—6 nedjelja. Najprijatnija je temperatura od 4—5*^0. Kada se ribe izlegu, metnu se ponajprije u malene, a kada ponarastu u veće ribnjake. Ribe se hrane nasoljenim konjskim mesom. Mimo divnog jezera Krottensee-a dodjemo napokon a Scharfling, gdje nas dočeka šum. upravitelj iz Mondsee-a, tu pričekasmo malo, dok je došao parobrod, koji nas Je odvezao u Mondsee, gdje noćismo. Za 18, srpnja bje ustanovljeno, da posjetimo šume gospoštije „Kogel". U 7 satih jutro odpravismo se pješke mimo netom seljakem predanih šuma, koje još za sada dobro izgledju, i obadjosmo ujedno biljevište u Eck-u i Mitterkeil-u. Ono u Ecku rabi se već 35 godina, te je s toga zemlja već izsisana. Uzgaja se ponajviše omorika, zatim ariš, jasen, nješto borovca (Pinus strobus) i Quercus macrocarpa. Biljevište u Mittf^rkeil-u istom je osnovano, te se nalazi u sred sječine, koja je već kultivirana; pojedine gredice su ograđjene daskaini, tlo mu je položite. Sastojine, koje smo na daljnem putu vidili, bijahu ponajviše stare mješovite šume omorike, jele i bukve. Stojbina im je vrlo dobra, samo bi se morale više proredjivati, što se propušta s uzroka, jer ne ima za dobiveni materijal kupaca. Vidjeli smo takodjer jednu proredjenu sastojinu, koja obećaje velik prirast. Prof. vitez Guttenberg tumačio nam je na uzvišenom mjestu, odkuda bmo m<^^M veći dio okolice pregledati, razdjeljenje šuma, koje je u Salzkammergutu običajno. Kod stvaranja uredjajnih razreda pazi se osobito na glavne komunikacije kotara, stoga su isti često naravno omedjašeni kao na pr. razvodjem ili kakovom dolinom. Ali gdje Šumske služnosti slobodno gospo-, iiarenje prieče, izlučeni su ti dielovi po odnosnoj veličini i položaju, te se u njih gospodari prebornom sječom. Sječni red po izlučenju prebornih šuma, označen je već pojedinimi obronci gora; samo gdje bočine preveliku površinu zauzimlju te se od doline previsoko uzpinju, razdjeljene su sječine horizontalnim prosjekom na dva ili više sjeka. Za omedjašenje pojedinih odjela u sječinah siuže pokrajni jarci, a gdje to nije bilo moguće, učinjeni su prosjeci. Pojedini odjeli zauzimlju površinu od 30—40 ha., te su u svakom upravnom ili čuvarskom kotaru redom označeni brojevi. |