DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1887 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 139 — gami, ationami i klisurami, piavo obiložje kraške plaiunc- Prevaliv taj težak i poglbeljau put strmiuoni peiijajtid se, prispieše lovci na vrli planine. Odatle bje krupan vidik na cielu okolicu, najvigi vršci planine, imonito Snižnjak i Kišnjak, blišfjaliu u svojem sniežno-svjetlom ruhu i pozdravljahu s daleka lovce. Okriepiv se tu lovci čašom dobre kapljice, pođjoSe odanle uzduž obronka dalje po prilici 200 koraka do brloga, nu ovdje bje put po suiuoj }iaravi zakrčen. Usljed topla vremena najme stalio se suieg tor sbog kasnije smrzli postade tvrda i veoma sklizava poledica; buduć da se je morao preći gornji mb obronka, do GO met. košnice visoka stiena, za da se dopre do brloga; to bje za ovo vriemc bus nemoguće i za sam život pogibeljno tako, da se morao put na toj strani unuto^- velikog napora lovaca napustiti i s druge strane lovačku sreću pokušati. 0 tom obavtestismo i ostalo naše lovno družtvo s tim, da podjc voznim putem lagano napred 1 da nas na kraju tog pufa pričeka. Mi lovci ohrabrismo se unatoč tomu, što moradosmo sve četveronožke penjati se uzduž južne kose izpod jedne vis´>ke klisurine po prilici jedan i pol sata daleko, gdje ]-)rispiesmo do b/oga. To je pećina do 1´2 metaia visoka, stoji okomno. te se pre- k´nutim sugerom spusta u nizinu; pod tom klisurom nađjn^mo špilju dugačku pet a visoku jedan i ^eUrt metra, gdje si je stric medo svoje zimno ležište odabrao, ncsluteći ni najmanje, da će ga tko ove zime uznemiriti, Lovci se razidjoše oko ove klisure tako, da jti obkole, a to sve sbivalo se tiaj tišim načinom. Izmedju nas izabrano bje šest lovaca, koji imadu neposredno })oći pred špilju, te ako se u njoj medo nalazi, izazvati ga na mejdnn. Medju timi lovci bio je gospod. pl. Dittl^ mladić jak i odvažan^ a vodili su tu četu Josip Malnar i Josip Ožbolt. Nakon polsatnog napornog boda stizc ova opaziše znakove, po kojih su odmah konstatirali, da je medo u špilji. Znak za to bilo jim je to, što su pred Špiljom nad izlazom visile oledine, a uzrok stvaranju tih oledina bio je medjed, pošto je sapa izdisana u većem kvantumu izlazila kroz prolaz na polje te topila na njem nalazeći se snieg. Malnar i Ožbolt opomenu drugove, da jih mirno i oprezno slicde. Kad stigoše k pećini po prilici devet koraeaja ])OstaviŠe se lovci jedan do drugoga, napuniše puške i stadoše pripravni na doček spiljskog diva. Ožbolt zaviknu „0 ! Herr Vetter, \venn haben s;e kurasch kommen sie heraus´´ al medo se ni ne oglasi — valjda nije razumio — na to će Ožbolt „0 ! n^iedo, hodi na mejdaii!" Na ove ]Meči začu se u špilji lomot uz grozno rikanje — (lovci, kako kažu, bijahu odvažni) — medo pomoli glavu; u taj par shvati ga prvo tane u vrat. Kad se medo izkoprca iz špilje i iz sniega, opali mu gospodin pl. Dittl pušku baš u prsa, medo se leenu i stade se niz strmen kopitati uz grozno rikanje ; u tom ga popratiše i drugi lovci ubojitim tanetom. Ovako kopitajuć se zapadne medo medja smrieku i klisuru, gdje se zaustavio .fiabravši svu svoju snagu, osovi se ua smri(d?u uz rikanje i cvokotanje grdnih zubi. Na to posjedne, pa se opet digne; al ga, u brzo spopadoše zadnji čaši. strovali bc potrbuške u snieg 1 tako parnu — crkavica držala ga jmnih 10 minuta. Na glas trublje počeše se lovci skupljati k mjestu, gdje medo ostade Žrtvom. — Imadosmo što i v´djeti ; medjcdina golema, crisa kao vrag, riedko je kada koji ubit ove veličine kod ove gospoštije. Težak je 200 klgr., dug 251 emt. ; vrat mu obujima 100 cm., prsna širina 158 cm., zadnja šapa dugačka oG cm., široku 18 cm., prednja dugačka 28 cm., široka 17 em. Nek svatko sudi. nije li to liepi i vrlo riedki eksemplar. Šumar Malnar sudi ga da iuia 20 godina; njegovi očnjaci jesu do polovice oglodani. Kad se svi sakuplsmo oko nirtve zvieii, nasta čestitanje lovcem uz gromko živdi Nakon ]>olsatne okrepo krenusuio uz pjevanje i gruvanje iz ]´ntaka piauia Llvitlragi. I tu nas desila sreća; gosp. Stipanović. šumar lazački, ubio divljeg pievca. što je u ovo |