DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1887 str. 2 <-- 2 --> PDF |
— 50 — i H- Kottom zače se šumogojstvo razvijati na temelju naravoslovnih i matematičkih nauka, pa punim pravom možemo ove muževe smatrati za reformatore u šumogojstvu, buduć su upravo oni šumogojstvu udarili obilježje znanosti. Ali tadanje nastojanje tih muževa, da se šumogojstvo otme izpod upliva običnog zanatlij^kog naučanja, izjalovilo se je bud zato, što su šumogojci još onda smatrali šumu samo kao predmet za lovnju, bud zato, što nije bilo obće naobrazbe u naravoslovnih i matematičkih znanostih. Godine 1816. pojavi se V. Pfeil i stade naucati, da šumogojstvu neima prava poleta bez poznavanja naravoslovne i matematičke znanosti. Prem su prije Hartiga u rečenom pravcu nastojali Valter i Burgsdorf, a kasnije Bechstehi, Borkhausen i Reum, ali je ipak samo nastojanjem Theod. Hartiga i Hundesbagena počelo šumogojstvo koracati na stazi naravoslovnih znanostih, čemu je znamenito doprineo Ratzeburg svojim obsežnim djelom „Forstinsekten" g. 1839. Na strogo matematičko polje navrnuo je šumogojstvo G. Konig (Haudbuch der Forstmathematik) i K., te G. Heyer. ´ Tekar god. 1826. poče ruditi zora šumogojstvu, kad je ugledalo svjetlo Hundeshagenovo djelo „die Forstabschatzung", u kom je taj umnik dokazao potrebu, da se u sustavu šumarske znanosti ukući i poprimi nauka o Šumskom „umjerstvu" (statika). Hundeshagen bje dakle prvi, koji je tu znanost u šumogojstvu utemeljio, a za tu nauku predobio je čuvene prvake i učenjake Koniga, Faustmauna, Heyera, Presslera, Krafta, Judeicha, Sehliha, Seckendorffa i Lehra, koji su si u svojih djehh te ruke veliku slavu stekli. U ovom obćenitom narisu o susljednom razvitku šumarske znanosti počam od njezinog zaroda do današnjega dana napomenuh umnog radnika na polju statike prof. Seckendorffa, koga je 29. studenoga pr. god. na žalost prerana smrt otela knjizi šumarici, na kojoj je cn poput neutrudiva mrava do pod konac svog očajnog živovanja radio. Pokojnik bje od našega hrv. šumar, družtva god. 1881. izabran za „začastnoga čiana^,a zato mislim, da će se dičnom pokojniku i naša stručna knjiga i naše šumar, družtvo najbolje odužiti tim, ako um podigne spomenik ne od tvrda i niema kamena, nego od priznanja i ljubavi znajuć, da on nije koristio svojimi umnimi radnjami samo njemačkom, nego i našem tek u razvoju nalazećem se domaćem šum. knjižtvu. Arthur barun Seckendorif-Gudent, najstariji sin otca kapetana, rodi se 12. srpnja 18-45. u Švicarskoj. Preseliv mu se otac u Draždjane, učio je pokojnik nauke na gimnaziji i na politehnici u istom gradu, a kasnije stupi na sveučilište u Giessenu, gdje je shišao šumarsku znanost i ovdje ga obljubi tadanji ravnatelj i profesor šumarske struke Gustav Heyer, koji mu osta i kašnje gorljiv prijatelj, a s toga oidjubio je i pokojnik onu granu šum. znanosti, koju je prol Heyer naučao. Po svršenih naucih bje na istom sveučilištu promoviran na čast doktora mudroslovja i ode kao docent na ziiriško sveučilište. God. 187 L, dakle tek 30 god. star, bje imenovan za profesora šum. matematičke nauke na tadanjoj |