DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1887 str. 1 <-- 1 --> PDF |
imaiiiiM Ihi -^M- Br. 2. u ZAGREBU, 1 veljače 1887, God. XI, Arthur barun Seckendorff-Gudent Piše V. Ra&i. Znanost je moć. Sadanja visina prosvjete, do koje se je popeo Ijudski um, plod je silnih duševnih napora i pojedinaca i mnogih stoljeća. Ovo je tako neoboriva istina, kao što je istina, da nauka laglje i bujnije uspjeva, gdje oko nje mnogi rade i gdje si plodove te radnje drugi usvajaju, a Mo su vjekovi na polju znanosti na vidik iznieli, to si može svaki narod prisvojiti i u svoj \lastiti vrt presaditi. Znanost bo nije preimućtvo samo jednoga naroda; jer nijedan narod nije upućen na znanost drugoga, nego na obći izvor ljudske pro:;vjete, te punim pravom možemo reći, da si je znanost usvojila žezlo u svemu duševnomu svietu. Svaki je narod pozvan, da uloži svoje sile za duševni razvitak svega čovječjega roda. Nauka daje duševnoj radnji onaj sklaiJ, koji je umna diela svjetskih velikana neumrlimi učinio, i ako sjeme umne radnje zaista sporo niče, dozrieva joj plod ipak, ma bilo to i još polaganije. Tako je bivalo i u razvoju šumogojstva. Povjest šumogojstva jedva dosiže u pol drugo stoljeće; jer i onda, kad se je u 16 i 17. stoljeću u Njemačkoj osjetila sveobca oskudica na drvu, nije se šumogojstvo moglo oteti prostog empirićkog temelja, te se je sporo navraćalo na stazu racionalnog sustava. Početkom god. 1760. počele se ustrojavati šum irske škole, nu ni ovo nije pomoglo oteti vsuniogojstvo od prostog empii-ičkog temelja i od svoje primitivnosti. Prvi pokus, da se sveukupno stanje i znanje šumogojstva posakupi i sustavno u jednu cjelost poreda, učinjen bje po polyhistoriku V. G. Mozeru (1757.1, I. F, ytahlu (1772.). H. Brocku (176S.) i t. d. Tim povodom zasnovani su razni sustavi, a postupice udomilo se je i-ačuno.slovje u šumognjstvu nastojanjem Oettelta, Vedella i Hennerta. Tekar početkom 19. vieka pod G. L. Hartigom 4 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1887 str. 2 <-- 2 --> PDF |
— 50 — i H- Kottom zače se šumogojstvo razvijati na temelju naravoslovnih i matematičkih nauka, pa punim pravom možemo ove muževe smatrati za reformatore u šumogojstvu, buduć su upravo oni šumogojstvu udarili obilježje znanosti. Ali tadanje nastojanje tih muževa, da se šumogojstvo otme izpod upliva običnog zanatlij^kog naučanja, izjalovilo se je bud zato, što su šumogojci još onda smatrali šumu samo kao predmet za lovnju, bud zato, što nije bilo obće naobrazbe u naravoslovnih i matematičkih znanostih. Godine 1816. pojavi se V. Pfeil i stade naucati, da šumogojstvu neima prava poleta bez poznavanja naravoslovne i matematičke znanosti. Prem su prije Hartiga u rečenom pravcu nastojali Valter i Burgsdorf, a kasnije Bechstehi, Borkhausen i Reum, ali je ipak samo nastojanjem Theod. Hartiga i Hundesbagena počelo šumogojstvo koracati na stazi naravoslovnih znanostih, čemu je znamenito doprineo Ratzeburg svojim obsežnim djelom „Forstinsekten" g. 1839. Na strogo matematičko polje navrnuo je šumogojstvo G. Konig (Haudbuch der Forstmathematik) i K., te G. Heyer. ´ Tekar god. 1826. poče ruditi zora šumogojstvu, kad je ugledalo svjetlo Hundeshagenovo djelo „die Forstabschatzung", u kom je taj umnik dokazao potrebu, da se u sustavu šumarske znanosti ukući i poprimi nauka o Šumskom „umjerstvu" (statika). Hundeshagen bje dakle prvi, koji je tu znanost u šumogojstvu utemeljio, a za tu nauku predobio je čuvene prvake i učenjake Koniga, Faustmauna, Heyera, Presslera, Krafta, Judeicha, Sehliha, Seckendorffa i Lehra, koji su si u svojih djehh te ruke veliku slavu stekli. U ovom obćenitom narisu o susljednom razvitku šumarske znanosti počam od njezinog zaroda do današnjega dana napomenuh umnog radnika na polju statike prof. Seckendorffa, koga je 29. studenoga pr. god. na žalost prerana smrt otela knjizi šumarici, na kojoj je cn poput neutrudiva mrava do pod konac svog očajnog živovanja radio. Pokojnik bje od našega hrv. šumar, družtva god. 1881. izabran za „začastnoga čiana^,a zato mislim, da će se dičnom pokojniku i naša stručna knjiga i naše šumar, družtvo najbolje odužiti tim, ako um podigne spomenik ne od tvrda i niema kamena, nego od priznanja i ljubavi znajuć, da on nije koristio svojimi umnimi radnjami samo njemačkom, nego i našem tek u razvoju nalazećem se domaćem šum. knjižtvu. Arthur barun Seckendorif-Gudent, najstariji sin otca kapetana, rodi se 12. srpnja 18-45. u Švicarskoj. Preseliv mu se otac u Draždjane, učio je pokojnik nauke na gimnaziji i na politehnici u istom gradu, a kasnije stupi na sveučilište u Giessenu, gdje je shišao šumarsku znanost i ovdje ga obljubi tadanji ravnatelj i profesor šumarske struke Gustav Heyer, koji mu osta i kašnje gorljiv prijatelj, a s toga oidjubio je i pokojnik onu granu šum. znanosti, koju je prol Heyer naučao. Po svršenih naucih bje na istom sveučilištu promoviran na čast doktora mudroslovja i ode kao docent na ziiriško sveučilište. God. 187 L, dakle tek 30 god. star, bje imenovan za profesora šum. matematičke nauke na tadanjoj |
| ŠUMARSKI LIST 2/1887 str. 3 <-- 3 --> PDF |
. -, — 51 — ´ marial). unskoj Sum. akademiji na mjesto onda umrvseg prof. Drag. Breymanna i tud ga pozva talijanski šum. zavod u Vallonbrozi, nebi li primio mjesto profesora. On ovu ponudu odbi, ostav vjeran mariabrunskoj akademiji, na kojoj je naučao do godine 1875., a kad se je ta akademija razvrgla, stupi on za profesora na visokoj školi za gospodarsku privredu- God. 1881. oženio se za ndovu njekog talijanskog plemića, ali ta ženitba osta bez odvjetka. Godine 1873. povjerilo se prof. St^ckendorffu uredjenje šum. odjela na bečkoj izložbi, a u tom je poslu svoju zadaću na obće zadovoljstvo izvršio, a 2a to mu je podieljen naslov c. kr. držav. savjetnika. Oko god. 1874. povjereno mu je vodstvo i ustrojstvo šum. poknšališta u Cislajtaniji, a po njemu izradjena pravila stupila su 1. kolovoza 1875. u život i on bje imenovan za upravitelja šum. pokušališta. Na bečkoj visokoj školi predavao je pokojnik nauku o šum. uharnosti i šum. statici (umjerstvo), buduć je tadanji zemalj. nadšuujarnik R. Miklitz preuzeo od njega naukovni predmet, naime „nauku o šum. uredjenju". Vanrednu umnu djelatnost razvi on, upravljajuć sa šum. pokušabštem, jer prvi. svezak: „Mittheilungen aus dem forstl. Versuchšweseu in Oesterreieh" (god. 187G.) nije ništa drugo, nego divno izradjen posljedak njegova duboka istraživanja na tom polju. God. 1878. poslan od c. Ivr. ministarstva za poljsku privredu na parižku izložbu, proučavao je ondje vriednost nagomilanih izložaka sa stručnog gledišta:´ Ondje ga upozonše na „zagažnju bujice", kojem predmetu on odsad.posveti svu svoju pažnju. Grod. 1883. uputio se je tadanji popečitelj grof Falkenhajn u družtvu s pokojnim Seckendorffom´^amo sbog proučavanja pitanja o zagažnji bujica, a ) ,. na temelju vlastitog motrenja sastavio je za predavanje spis te ruke, a od.-^__ onda bje njegovo predavanje za svakog slušatelja obvezno. God. 1884. ustrojio je on udružbu „Kosraos", kojoj bje svrha, da pokrene ´´ za preprečenje haranja bujica živu djelatnost i vlade, a ponajpaće pojedinaca. ´ Ovo nastojanje i pregnuće pribavi mu red željezne krune i druga odlikovanja, a u god. 1883, preuze uredjivati, „Centralblatt fur das gesammte Forstwesen". ., Silan duševan napor shrvao je pokojnika do dua duše, te je nemoćan morao god. 1884. tražiti dopust. - Proputovav njeka znamenitija mjesta egipatska, dokuči jedva Aleksau´lriju^ shrvan od boljetice. God. 1885. nastupio je opet svoje tegotuo zvanje, ali je uvjek kanjao, dok ga bolest opet neprisili tražiti odmoi´ i za um i za tielo svoje, . ´ Osjetiv napokon, da ga je neumorna i žilava djelatnost dovela do njeke nemoći i pobojao se, da neće možila dalje uspjeti u svom opredleljenom naumu, nujan i sjetan zadk si smrt samokresom, te tako dokonča svoj život u najboljoj muževnoj snazi na žalost knjige šumarice. Veliku pozornost stručara svratio je profesora Seckendorff godine 1868. svojimi članci „Bidirage zur Waldwerth berechnnng", koji su otisnuti u ,-Supplernentn zur allgeni. Forst- und Jagd?eiiung", u kojem listu priobćivao je osim |
| ŠUMARSKI LIST 2/1887 str. 4 <-- 4 --> PDF |
~ m toga još i mnoge ^animive i dubokim znanjem nadahnute članke, a god. 1870. izda štice o plohi oboda za porabu kod proračunavanja drvne gomt (gromade), te god. 1876. objelodanio znamenita iztraživanja o „tvrdom sadržaju prostornih mjera". Svoja pomnjiva iztraživanja napolju šum. pokušišta dao je otiskati počam od godine 1881. u zasebnih svezcih, a godine 1882. sudjelovao je s njekimi strućari na izvrstnom djelu „Beitrage zur Kenntniss der Schwazfohre" i godine 1882. izda: „Die Weisstannentriebwickler" od Fr. "V^^achtla i napokon godine 1884. knjigu: „Die doppelzahnigen europ. Borkenkafer" od istoga pisca. I pokojnik imao je protivnika^ nu više u stvarnom samo na način ustroj stva šum. pokušišta oduosecem se pravcu; ali i te protimbe znao je on u svojih spisih uspješno suzbijati. Svakako je najpomnjivije izradjeno njegovo djelo: „Die forstlichen Verhaltnisse Frankreichs", koje je niklo prigodice njegova putovanja južnom Francuzkom, Tirolom i Koruškom, a spojiv svoje proučavanje na jednake ili slične ođnošaje, izdao je na osnovu svog znanstvenog putovanja po Tirolu i Koruškoj obširne putopise s naslovom: „Verbaung der "V^^ildbacbe, Aufforstung und Berasung der Gebirgsgriinde", a godine 1884. predao je bečkom carevinskom vieću „Gesetz ilber Bekampfung der Wasser schaden von Gebirgsbachen", koju zakonsku osnovu prihvati isto vieće neznatnom promjenom, te je pokojnik na toj zakonskoj osnovi najviše radio. Ovo je kratak životopis umna i rađena muža, koga oplakuje njemačka stručna knjiga, jer je u njemu izgubila silu, koju neće skoro s lahke ruke nadomjestiti. I mi hrvatski strucari žalimo gubitak tog zaslužnog muža, koji je radostno pratio ne samo napredak i djelovanje našega hrv.-šum. družtva, nego i razvoj našega stručnoga knjižtva, koje će mnogi plod pokojnikova umovanja presaditi u svoj vlastiti vrt na uhar tek razvijajućeg se domaćeg šumogojstva. Bilo tako, a ja kao što započeh, dovršit ću s rečenicom: „znanost je moć". K pitanju o nauci za uredjenje šumskih prihoda. Crpi R, FischbacL C. kr. šumski mjernički pristav Adalbert SchitTel objelodanio je u jednoj brošuri „Zur forstlichen Ertragsregelung" vrlo zanimivu i poučnu razpravu o nauci čistih prihoda, u kojoj nastoji prispodabljati do sad na tom polju po Pressleru, Judeichu i Wageneru obradjeno gradivo odnosno ocjeniti, te na temelju ocjene predložiti osobiti način za uredjenje prihoda, kojim bi se mogle rečene zasade upriličiti najpače za praktičnu porabu i provedbu t. j . za pronaći način, koji bi bio prikladan, da izravna oprieke, koje postoje izmeđju pristaša nauke 0 čistom prihodu i onih starije škole. |