DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1887 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 16 — Kako u lauana lu-ima šumskih listova, pomislit će možda tkogod, da sam razmišljao što sU - samo ne o svojem zvanju. No kao što će poštovani čitaoci´vidjeti, nisu to druga, no čisto šumarska razmišljanja. 1 sam se čudim, odkud sam na te misli došao čitajuć razne listove i Iutajuć duhom počam od Zagreba pa preko čitave Evrope ćak do Egipta i na Kongo. Moram još prinijetiti, da ove misli nisam zamislio postupice, nego, što no rieč „s brda i s dola" te sam ih morao po mojimi bilježkami ponajprije prema vrsti "i naravi svojoj poredati, kako bi zadobile njeko lice i kako bi došle u medjusobui savez. Premišljao sam o našem šumarstvu, o šumarskom družtvu^ o križevačkom zavodu, 0 imovnih obćina, o našem stručnom knjižtvu, o Šumarskom listu; pre mišljao sara ob onom, što imamo i ob onom, što bi nam trebalo, te još o koječem kao što iz bilježaka crpim, bez kojih, mimogred rečeno, nebi bio danas kadar napisati ono, što evo iz njih ovdje iznosim. * * Nekako oko svetog Ilije u vrieme najveće vrućine i kad sviet po kavanama nije 0 drugom, nego o koleri razgovarao, sjeiiio sam s urednikom našeg „Šum. Lista". On je po svom običaju, — da nekažemo po nevolji, — pabirčio razne novine. Na licu sam mu vidio neki nemir, I nehotice pomislio sam na koloru, (hl nije gdjegod u blizini. Konačno ga zapitah, sto mu je? — „E, šta je, čuo sam, da se kod nekih imovnih obćina pi-odajo Mška (gubača), pa bi želio i tu viest u naš list uvrstiti, ali evo nemogu naići na oglas". Liepa stvar! Urednik organa šuniarskog družtva, gdje su svi šumari i svi upravitelji gospodarstvenih ureda „pravi" članovi, mora pabirčiti šumske viesti iz nestručnih novina, pa ako ih nadje dobro, a ako ne, oj)et neima zamjerke. Da smo živi i zdravi, pomislim u sebi, i zabilježim si krišom i ovu stvar, misleć, da se i ja u buduće neogriešira s tog nemara. Pomislih, da mi je nuždno pobuditi i druge „prave" članove šumarskog dru´>,tva na revnije obavješćivaaje uredničtva ne sauio o prodaji i urodu šiške, nego i o svih drugih kml kamo važnijdi stvarih, koje se po gotovo iz nestručnih novina nikako doznati nemogu. Gledeć g. Kesterćanka pred sobom sjetim se i njegove „Poviesti hrvat, šumarstva". Napisati historiju´b-z historičkih podataka, to je vragometan posao — pomislih u sebi — pak sam posije razmišljao i o tom, kako bi se moglo prikupiti više gradiva, da danas sutra onaj, koji se bude tog posla latio, ima pii ruci gradivo za šumsku poviest. Došao sam napokon do povoljna zaključka, da se može do tog s vremenom lahko doći, samo ako se članovi šumarskoga družtva ozbiljno poprimu skupljanja gradiva te vrsti. Njetko piši o jednoj, a drugi 0 drugoj šumi ili šum. gospodarstvu, što u svojoj okolini od puka ili iz spisa dozna. Da se ti podatci ne izgube starati će se već uredničtvo našega organa, ono će otvoriti rubriku pod naslovom „Gradja za poviest našega šumarst\a"! Eto rubrike, dajte materijala, gospodo članovi, pa ćerag s vremenom doći do podpune poviesti naše šumarske privrjede. |