DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1886 str. 5 <-- 5 --> PDF |
~ 509 — mjestib najvećom pripravuošću i gOKtoljnbivošćn uredi sve, da nam bijaše boravak sto ugodniji. — U Otočac prispjesmo oko 0 satih na večer. Dne 4. lipnja posli smo prije svega u isumsko-gospodarstveni ured imovne obćine otočke, u kojem su gospoda taksator Ilijić i nađšumar Pere slušateljem tumačili o uredjenju šuma imovne obćine, te im pokazivali odnosne osnove i šumske mape. Prispjev dakle u Otočac, bijasmo kod predmeta našega cilja, t j . kod šumah imovne obćine, koje želismo i pobliže upoznati, dočim smo ustanovljenoga programa i vremena radi, ovaj put šume ogulinske imovne obćine više s vida pustili, Nu po´to nemogosmo posve ostaviti Otočac, a da mu bližnja mjesta i znamenitosti nei*azvidimo, to podjosmo ravno iz šumskoga ureda u mladi oko 15-godišnji borov nasad Humac. Malena ova površina bijaše nasadjena jošte za prijašnje uprave više pokusa radi sa prostim i crnim borom, te sa nešto ariša. Da nije ovaj nasad na otvorenom brežuljku izložen koje kakovim nepogodam, bio bi rast drveća dosta bujan. Sa istoga Humca Hep je vidik na Frankopansku gradinu Prozor, glavinu Vital (rimska nekoć naselbina), i gacku dolinu. Vratismo se natrag o podne u Otočac na zajednički objed, koga nam u čast priredi otočka imovna obćina. Isti poslie podne pošli smo u hrvatsku Švieu, a tamo smo razvidili liepu uredjenu drvorezbarsku školu, u kojoj je već mnogo liepib predmeta izradjeno pod rukovodstvom tamošnjega učitelja Miloševića. Krasno švicko jezero i jaki slapovi gacke rieke, zadržahu nas na mjestu do kasne noći, kad se opet vratismo u Otočac. Dne 5. lipnja prevalili smo daleki put. U Otočcu u 6 satih u jutro zasjednuv kola, te predvodjeni šumarom iz Sinjca g Gtirtlerom i taksatorom Ilijićem prispjeli smo najprije u Vrhovine. Odavle pošli smo pješke u revir Dolac i tamošnje sječe, te kroz goru prispjeli u „Crnu vlast", odkuda smo opet kolima kro:? Babinpotok i novom šumskom cestom kroz državnu šumu stigli pod večer u Leskovac i na Plitvička jezera. Ovdje bijasmo na posjedu države, a od strane državnih šumara radostno nas pozdravi nađšumar g. Adamek i šumar Drenovac. Vozeć se iz Otočca još s jutra prostranom i liepom gackom dolinom, spazisnio s lieve strane golietno i pusto brdo „Um", a na podnožju istoga selo „pod Um". Ova do 700 jutara velika gora, koja je segregacijom pripala imovnoj obćini, bijaše po kazivanju gumara jošte prije 20 godina dobro obraštena hrašćem, sad se pako nalaze mjestimice samo ostanci hrastove šume. Nerazborito uživanje šuma i sječe stvoriše tu goliet, a sad pasuće koze šire ju na žalost jošte dalje, U Vrhovinah ostavismo kola i unidjosmo u revir Dolac, koj zaprema 5,911 jutara, te spada u šumski kotar u Sincu. U reviru Dolcu došli smo do ogromnih jela sa 1-5, 1 8 i do 2 metra prsnoga promjera, visinom o^l 40 do 45 metara, pravih orijaša više stoljetnih, kakovih je danas malo gdje jošte naći, izim šuma, koje jesu ili pridržaše do nedavna značaj prašume. |