DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1886 str. 37     <-- 37 -->        PDF

493


0 praktično] naobrazbi šumarskih kandidata.


Poznato je, da se na nijednom postojećih zavoda, namienjenib uzgoja
šnmarsko-upravnoga osoblja, neuzgajaju, a niti nemogu uzgajati praktični t. j .
za samostalno vodjenje šumske uprave osposobljeni kandidati. Teorija šumarske
nauke i znanost, jesu a i po samoj naravi stvain mora da budu težištem naućanja
na tih zavodih, dočim imade praktična uporaba u školi naučenoga sHediti
tek po svršenih naucih u praktičnom života i službi, a naročito i za same
dobe „vježbanja" t. j . u ono vrieme, što ga kandidat šumarstva Sj)rovadja vani
u šumi, u šumskom gospodarstvu, pak do one dobe, dokle mu se je podvrći t. z.
državnom izpitu, koji ga donekle tek za tu samostalnu šumsku upravu osposobiti
imade. Vidimo dakle, da nije vejedno, gdje i kojim načinom šumarski kandidat
to vrieme vježbe sprovađja, te, da je pitanje te praktične naobrazbe isto tako
važno kao i samo pitanje teoretičke naobrazbe šumarskoga osoblja. Da se to i
i kod nas jur odavna uvidilo, dokazuju medju inim sliedeće činjenice:


Još godine 1879. objelodanio je* g. Dragutin Laksar u o. I. člančić pod
naslovom: Šta nam valja činiti, da si nakon svršenih šumarskih nauka dotičnik
pribavi potrebito znanje za samostalno vodjenje šumskoga gospodarstva? u
kojemu se članku medju inim sliedeća značajna nalazi: „Iz škole izaći — veli g.
Laksar, te mjesto kotarskoga šumara tražiti, drzovitost je, a jošte veća nesreća,
ako dotičnik takovo mjesto zadobije,** jer kroz njegovo neznanje u praktičnoj
upravi trpi i zavod a i sama struka, tim više, dočim nam se zaprieke iz svih
strana prave, mislim to kod obćinah, a okruženi smo samimi protivnici te in^ti*
tucije, te da nije zakona, nebi bio nijedan šumar kod istih."


„Stavljam dakle na srce upraviteljem šumskih ureda, da kreiraju po koje
vježbeničko mjesto, ta za onih 400 — 500 for. radit će vježbenik u zimi u uredu,
prerisavati razne mape, doznačivati drva, u proljeće i jesen kod pouiladjivanja
biti, a po ljetu moći će dodielit tak šatoru, koji će ga moći upotrebi ti za
mjerenje, procjenu i t. d."


„Ta i onako sjedi u svakom uredu po koj diurnista, zašto dakle nebi
za unapredjivanje naše struke, mlade šumarske sile upotrebili, te im financijalno
i duševno pomogli?"


Nu glas g. Laksara ostao je još za dugo glas vapijućega u pustinji, jer
eno još godine 188L stvori V. glavna skupština šumarskoga družtva medju
inim sliedeću resoluciju*^^´^: „Smatrajući isto tako važnim, da se mladičeni, koji
ostavljaju šumarski zavod, bar prilika pruža po malo se praksi priučiti, ter da
si isti tim i same preduvjete polaganja gore spomenutoga državnoga tzpita i


=^ Vidi „Šumarski list" godine 1879. strana 141.
´^´^´ A što onda tek značci, ako zadobije i mjesto nadšumara? Uredništvo.
*** Vidi „Šum. list´´ g. 1881. strana 273.