DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1886 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 492 — negda toli liepu svotu u šumskoj upravi reprezentirala. I tako nam nestajanjem stare hrastove šume i použitci sve to ne^^natniji bivaju, dok nnjkašnje no pa- demo jedino na godišnju sječinu, — a i na tu ne 2a dugo. Ostali prihodi posve su neznatni; radi prevelikih sječina nije moguće ogrievnog drva unovčiti, jer se dotičnom sječinom obskrbi sva okolica gorivom, koje od trgovca uz nizku cienu dobije. — Lani je izradio jedan jasenovački trgovac 6 700 metr. hvati većim dielom jasenovih drva putem proriedjivanja (8 — 24 ctra. debljine) i eno mu ih još dan danas na Savi neprodanih. Pred godinu dana obitavalo je u đvijuh gradiških šumarijah do 200 rumunjskih i bosanskih cigana, koji su pravili korita (od topolovine), vretena, zdjelice (od jošovine) i ine sitnarije, te su dotične šumarije kroz 2—3 godine svaka po 3´—400 for. godišnje od tih obrtnika brale. Topola od 40 cntm. poprsne debljine došla bi na 1 — 3 for, a jošić od 20—30 centm. do 0 50—0*80 —l´OO for., što je sbilju liepa dobit bila ža toli prezrene vrsti drvlja. U ostalom imaju jošići uviek priličnu prodju, jer su veoma sposobni za letve (debljina 8 cntm.), koja se po 10 novčića plaća. Osim jošića upotrebljuju se i briestovi za letve i gredice, jasenovi usuprot manje, jer nisu spravni i jednako debeli- S prodajom te vrsti drvlja skopčana je ne samo kakova takova dobit, nego i to dobro, da se vađjenjem istih u pregustih zabranah mnogomu hrastiću život spasiti može. Davanje takovoga drvlja biva na cedulju, za koju se prema veličini kupovne svote još i cednljna pristojba platiti mora, Preletiv tako obćenitimi crtami preko šumskoga gospodarstva posavskih šuma, ostavljamo si potanji opis pojedinih grana, za koje drugo pismo, te ćemo se još s nekoliko rieči i lova sjetiti. Poznato je, da lov kod nas još daleko ne igra one uloge, kao u drugih zemljah, jer niti imamo plemenite zvjeradi, niti se lovina kod nas toliko cieni kao drugdje. Lovni zakon naš očuvao je doduše mnogomu kraju zadnju srnu i zeca, al s druge je strane nehotice zaštitio vuka i lisicu. Pastiru je najbolja sgoda utamaniti vuka, kad mu napane stoku, nu buduć da nenosi puške, ostaje mu jedino, da vikom i batinom obrani marhu. Drugi uzrok silnomu umnožanju grabežljive zvjeradi jeste godišnje sjećenje prevelikih sječina, usljeđ česa su zabrane tolike narasle, da se s hajkom ništa postići nemože. Jedino otrovom moglo bi se nešto polučiti, a nečim će se morat započeti, jer se je gad već tako zalegao, da za koju godinu neće Slavonac biti siguran marhe ni u pol dana. Srna ima u Posavini jako malo, samo jedna državna šumarija može se pohvaliti sa kakovih 100—150 komada, dočim na ostale jedva 8—10 odpada. Patke se drže inundiranoga terraina, te im je glavni stan.mokro i mramorsko polje (izpod Novske i Stare Gradiške), gdje ih obično mrežami love; urodi li žir, onda jatomice padaju u šumu. Pataka se obično drže i orlovi, te je interesantno vidjeti „borbu za obstanak" izmedju gladnoga orlušine i u skup sbijenih ronećih pataka. Guske se većim dielom drže Save, te je malo lovaca, koji će se njenom lovinom pohvaliti, toli su oprezne i plahe. Sa Trebeža, koncem rujna 1886. J. K—:C. |