DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1886 str. 22 <-- 22 --> PDF |
. — 4:78 —" Pošto pakonemoženu) unapried točno saznati, odkuda i kamo će vjetar duvat´K koliko puta će se vjetrovi u ovoj ili onoj sastojim u stanovitom vremenu snaći, to nam je zadaća o prosudjenju upitne odštete ne sanao problematična, nego i vrlo zamršena. Dslied te obstojnosti morati ćemo odštete samo približno (da zadovoljimo obim strankaml ustanoviti, i od-svakoga dalnjega raćuna odustati. Način, kojim se u praksi obično ta odšteta opredieljuje, jest taj, da se na temelju lokalnog izvidjenja površina procjeni, koja će eventualno do sječe sastojina od vjetra nastradati, a nastavka se šteta za jedinicu površine izrazuje u djelovih sadanje drvne zalihe dotične sastojine. Uzmimo, da će se uslied prosjecanja željezničke pruge 30 jutara šume izvrći pogibelji vjetra, zatim da je drvna zaliha sastojine po jutru 150 metara, a poprečna ciena metra 5 for,, napokon da će šteta zahvatiti ^js sadanje drvne 150.5 zalihe, to bi bila odštetna svota za 1 ral = —7r~~ 0 "^ 93 for, 75 nč., a za 30 rali = 2812 for. 50 nč. Netrebamo ovdje dalje iztaknuti tu okolnost, da ovaj računski postupak, pošto se temelji na okularnoj procjeni, koja je više manje individualna i nesjegurua, do valjauih resultata voditi nemože i da je izpitanje odnosnih predmnjeva skoro nemoguće, ako aam lokalna iztraživanja u tom pogledu manjkaju. Drugi je postupak, koji si je u praksi takodjer put prokrčio, taj, da se na isti način, kao što je prije iiavedeno, procjeni površina, koju bi mogao vjetar snaći, zatim šteta u vriednosti dielova poprečuog prirasta za jedinicu površine, ter da se ista uz dobitnu mjeru od 3 do 4^/o uglavniči. I kod ove metode nam manjka svaka znanstvena podloga. Bez sravnjivanja sadanje dostalne ili prihodne vriednosti sastojine sa sadanjora uporabnom vriednosti, nemožemo po našem osvjedočenju ni s daleka približno ustanoviti n govoru stojeću odštetu. . Osim toga ova metoda time, jer godišnju štetu uglavničuje, smatra istu kao ajeku trajnu negativnu rentu, dočim se šteta po vjetru obično u ograničenom broju godina očekivati smije, ^ Da je tomu tako, dokazati će sliedeći primjer: Za 50-godišnju smrekovu šumu, koja se na 80-godišnju obhodnju gospodari i u kojoj se ima iznenada prosjeci željeznička pruga, neuztraje pogibelj vjetra neprestano već samo80—50 = 30 godina; jer će ova sastojina, kad bude jednom pomladjena na otvorenih po\ršinah, biti očuvana od pogibelji vjetrova, buduć će se istoj pružiti prilika valjanim uzgojem, daše ljepše i jače razvije i vjetru odoljivijom uzraste, čega radi se u tom slučaju kod budućih obliodnjah o kakovoj odšteti raditi nemože. Pomenuto nas opet upućuje, da je i potonji postupak, po kojem se godišnja šteta uglavničuje i nadjena glavnica u ime odštete traži, posve ncizpravan |