DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1886 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 480 — Slični g-lasovi stižu iz ostalih strana ruske države. Tako se glasa, da je drvo, što no se iz ruske Poljske splavlja na Vieprci, prilično slabo i manjkavo, jer da bolje ra^vrstbioe sada već posvema manjkaju, uzme li se pako u obzir da se na rečenoj rieci godine 1884. do 79.510 stabala splavilo, to će ^e morat dozvoliti, da je rečena okolnost svakako spomena vriedni pojav. Moraju li se pako već i netom opisani odnošaji, postojeći u rečenih dieiovih države, označitif pogibeljnimi, to se ogromne sječe šuma ria dalekom sjeveru moraju po gotovo pogubnimi označiti. Carsko geografsko družtvo takodjer se već prijelo baviti (u povećoj razpravi odnosećoj se na odnošaje u guberniji Arhaiigelskoj) pitanjem, koliko li je prošlo vremena, dok se stvoriše sjeverne šume, te da li je u obće još moguća koja reprodukcija istih! U azijatskoj Kuskoj takodjer nevladaju bolji odnošaji, U Sibiriji stečeno izkustvo dokazuje, da prijašnje malo ne neprohodne borove šume, po malo ustupaju brezovom čbunju ; često hvaljeno bogatstvo divljači tih krajeva nestaje, a poljane i njive izvržene su pogubnim sjevernim vjetrovom ;^tako, da je već nastala sveobća bojazan, da će nestati i toli nuždnih travnika i pašnika. te da će nastati pogubni pođnebni odnošaji. U istom Turkestanu, gdje i od prije nebijaše šuma u obilju, grdno Kusi izharačiše šume za ono DJekoMko godina, odkada tu zemlju zauzeše, pa dočim se prije moglo pravom reći, " da Philomela od Arheta do Aralskog mora od grane na granu letiti mogaše, to se danas mora drvo na 60 vrsta daleko i uz skupe ciene polag težine dobavljati. Ovdje nam je ipak podjedno spomenuti jednu hvalevriednu iznimku u centralnoj x4.ziji, naime predjel Semirjatčinsk. Tarno je gubernator god. 1870. sve obćinske šume i šume nomada proglasio državnom imovinom, organizovavši njihovu upravu i uživanje doista svrsi shodno. Idemo li dalje na iztok, to ćemo naići, na obalah Jeniseja na tragove sihiih požara, koje većinom seleći se pastirski puci prouzrokovaše, da se dobave bolje paše. Južni dio gubernije Jenisejske nazivaše se prije „sibirskom ItaU jom", Ijubenice tamo na prostom uspjevahu. Odkada su medjutim šume pod legle nespoznanju, jedva ih je još i u cvjetnjacih moći uzgajati, a veliki su predjeh postaU tako sušni, da često u okružju od 50 versta nema niti jednog izvora. Skrajni sjevero iztok »zapremajuće obale japanskog i ohotskog mora, imadu još doduše prostranih prekrasnih šuma, koje davaju izvrstni brodogradjevni lies; nu kako dugo će te šume još obstojati? Tuj neima čuvanja, neima nadzora, tko si za pet rubalje doznačnicu izkupi, može si iz šume okolišja grada Via divostoka — sto stabala po izbor izsjeći, dočim se u samom tom gradu još godine 1874. jedno jedino deblo sa dva rublja u srebru plaćalo, godine 1881. pako već i sa pet rublja u srebru. Negledeć na to, da pri tom hamburžke i amerikanske firme divno pazare, još se i kriomčarski raznimi sukromnimi so lana,mi,pganarnicami kinezke vođe (t. z. skuli) i tomu sličnimi poduzeći ne izmjerne količine najljepšeg drvlja, bez svake dozvole troši, a i kitolovci pri |