DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 5 <-- 5 --> PDF |
~ 341 ™ Nasuprot pako manjka nam — izuzmemo li poznatu privremen u naredbu vlade od 4, ožujka, 187L br. 2144 „o upravi, gospodarenju i uživanju obćinskih šuma^´, svaka podloga, na temelju koje bismo mogli slutiti današnje stanovište visoke vlade u tom predmetu — pa ipak je baš vrlo važno to znati — nećemo li, da nam trud ostane i opet jalov. Držeći da smo tim dovoljno razjasnili razloge, s kojih upravljajući odbor časovito nije mogao zadovoljiti pozivu visoke vlade, izraženomu odpisn od 17. svibnja t g., da izradi nacrt takovoga zakona, te da ga ovogodišnoj glavnoj skupštini na pretres podastre — nadamo se, da ćemo obzirom na to, što je visokoista rečenim odpisoin i sama naglasila potrebu izdanja zakona o uredjenju uprave i gospodarenju u šumah urbarskih obćina — biti već skorim u stanju drugovom našim objelodaniti takođjer i nacrt rečenoga zakona, a u interesu stvari želimo, da budemo mogli i sam zakon cim prije objelodaniti, pošto izdanjem same osnove, kako dobro znamo, još ni iz daleka nebi bio polučen cilj. Naši bukvici^ njihova uporaba i unovčenje. Pitanje, kako da se osjegura budućnost hrastovih šuma u Hrvatskoj, na dnevnom je redu u nas, kao što i drugud, te je isto sigurno po svakoga šumara, a ponajpače onoga, koji sa hrastovimi sumarni upravljati ima, od velikoga interesa. Imade medjutim kod nas, a naročito kod nas šumara služećih u bivšoj gornjoj Krajini, još jedno pitanje takove naravi, a nemanje važnosti, ma sve da mu se od strane domaćega šumarstva još neposvjećuje toliko pažnje, kao prvo spomenutomu, — a to je pitanje — budućega uzgoja bukovih šuma, u smjesi sa jelom i smrekom. Po đosađanjem izkustvu znamo, da se ]ies jelovi kud i karao više tražio od bukovine, koja se obično jedva tek kao gorivo, do najnovijega doba, unovčivaše. Da je tomu tako, dokazuje nam medju inim ponajbolje današnje stanje tih šuma. U šumah koje još nebijahu otvorene prodaji, u kojih su dakle tek jedva pojedine jelve kriomčarenjem povadjene, nalazimo, da jelovina 0-7, bukovina pako tek 0"3 smjesi sastojine zaprema, obratno pako razmjerje t. j . 0*3 jelovine i 0-7 bukovine, nalazimo u onih šumah, koje se prodaji otvoriše. Naravni je dakle razmjer smjesi u tih krajevih onaj, gdje jelovina 0´7, bukovina pako 0"3 prostorine sastojine zaprema. Ova činjenica, kao i vjerojatnost, da će čamovina i u buduće ostati vrieđnija od bukovine, kazuju nam, da bi nam taj razmjer smjesi po mogućnosti i za buduće osjegurati valjalo. U istinu medjutim moramo žalošću konstatirati, da postupak običajan danas kod unovčenja ovdašnjih šuma, polag kojega se jedino vriedna čamovina unor |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 342 — čuje, đočim bukovini ostavljamo za buclaće prosto polje, samo pospješava poremećenje gore rečene naravne smjesi ovdašnjih sastojina. Tako bje na pr. godine 1885. a području kr. šumarija Begovorazdolje, Jasenak i Ogulin (sa 14 sjefiina) prodan cieli etat čamoviae, dočini se je etat bukovine mogao samo na trijuh sjecinah prodati. Što će pak biti, ako kod buduće sječe t. j . nakon izmaknuća ustanovljene dobe obrednje´^- (Umlaufzeit), prodamo cieli etat t, j . bukovinu i Samovinu? Preoteti će nam bez dvojbe u šumah bukovina, na štetu vriedne camovine. Za označivanje brojno-financijalnih efekta ovih odnošaja, budi nam spomenuto — kao primjer — sječina br. II. kr. šumarije begovorazdoljske. Ista zaprema polag gospodarske osnove od g. 188L, površje od 4282 jutara po 1600^ hvatih, odnosno 916 na 300 m^ drvnoga prihoda reduciranih jutara. Uslied prijašnjih prodaja crnogorice u tih šumah, pokazuje se današnji etat, sa 9161 m^ i to 3589 m´"^ jelovine i 5572 m´^ bukovine. Od 3589 m^ jelovine uporabivo je 707o 5;a tehničke svrhe, te se kub. metar sa 3 for. unovčuje, ostatak pak neunovčiv je, i tako dobivamo: 3589 X 0-7 X 0-3 7536´9 for. Od 5572 m^ bukovine uporabivo je samo 30*^4 za tehničke svrhe, te se kub. metar sa 1-9 for. unovčuje, dočim se ostalih 707o upotrebljuje za palenje ugljena, unoTcenjem kub. metra sa 38 nove. i tako dobivamo: 5572 X 0-3 X 1´9 —3176-04 for. | 5572 X 0-7 X 0-38 ^ 1482-15 „ / ^ ´ ^^^^-lO for. Iznaša dakle ukupni novčani etat 12.195*09 for. Kad bi pako sječina ta imala naravnu smjes ovdašnjih prašuma, tad bi godišnji, etat iznašao: za jelovinu =9161 m´´X 0-7 = 6412-7 m´^ za bukovinu =-9161 nr^ X 0-3 = 2748´3m-^ a novčani etat: 6412*7 X 0-7 X 3 — 13466*67 for. 2748*3 X 0-3 X 1*9 = 1566*53 „ 2748-3 X 0-7 X 0-38 = 73r05 „ iU ukupno -- 15764*25 for. sravniv taj naravni etat sa sbiljnim od = 12195-09 „ vidimo da smo godimice prikraćeni za 3569 16 for., što uz predmjevu 37o do3569* 16 bitne mjere, odgovara glavnici od -^.^ -^ 118972 for., za koju je sječina ...^.A´ ^^^^^«^ obrednj e (Umlaufzeit) razumjevamo ono vrierae, za kojega se S-^^´/T´. ´ ""^^"^ ^´"^^^""^ P^´°g^l^>^" ^- J- vadjcujera sjeei m.miernenih stabala l.di!l´ fv . ^^^^^^<^vUena je obhodnja .a 15o´godina/a doba obi-ednjc sa 30 godim, tako.da se Sume .a dobe jedae obhoduje pet put obrede progalom. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 343 — IL danas manje vrieđna, uslied gore spomenutoga nemarnoga poreraećenja sastojine smjesi u korist bukve.* Nemožemo se upuštati u dalnje proračunavanje gubitka za cielu zemlju, jer neimamo u tom obziru dostatnih i pouzdanih podataka, nu mnijemo, da smo već i tim dokazali znatnost ovoga gubitka i tamo, gdje je bukovina UBOVčiva, a računali smo pri tom riedkim slučajem, da se za iies sposebno bukovo drvo sbilja u tu svrhu i prodati može, svatko si pako može Jahko proračunati, u koliko bi se ovo stanje pogoršalo tamo, gdje jedan ili drugi tih uvjeta manjka, što obično i biva. Dočim smo jednom tu ranu našega šumarstva ustanovili, nepreostaje nam drugo, van da joj i lieka potražimo. Dok naše šume nebijahu gospodarstvenimi osnovami uredjene, užavahu se prebornom sječom, tako da se vazda u onih predjelih sjeklo, gdje je kupac drvo kupiti želio; nije pako čudo, da je to kod lošega stanja naših puteva bivalo samo ondje, gdje je izvoz mogućan i jeftiniji bio. Tako se đrvarilo u pojedinih šumskih predjelih ljeti i zimi, neprestance kroz dvadeset godina i to su se vazda vadile Četinjače. Za svakih 50 stabala (više je riedko kada trgovac kupio) načinila se vlak, po kojoj se Iies do glavnoga puta povlačio; ova se svakom dobom godine mienjala, jer za suhoga vremena smjela je biti strma, po sniega i za mokroga vremena ne; ovim izvozom i opetujućom se sječom trpio je opet napose mladi naraštaj crnogorice, koji nema one reproduktivne snage, kao što pomladak bukovine, uz to bila je i paša slobodna, i to bijahu uzroci, da bukovina mladih sastojina danas znatno prevlađjuje. Gospodarstvena osnova sama nastoji takodjer ovo, tako rekući hotomično tamanjenje mladoga naraštaja jelovine prepriečiti time, što je rok za izradbu i izvoz drva u pojedinih drvosjecih, u koliko to ođnošaji dozvoljavali budu, stegnut, te će se sječa u dotičnom drvosjeku ponoviti tekar nakon izminuća obredne dobe, i tako se neće u drvosjeku u buduće, u svako doba godine pojedine izvozne vlake mienjati, jer će se jedan te isti đrvosjek samo jednom trgovcu ili družtvu prodati, drvnu gromadu redom doznačiti, izraditi i izvesti, tako, da bude jedan dio drvosjeka u zimi, drugi u proljeće, i t d. na redu. Visoki položaj naših šuma, te pomanjkanje izvoznih sila nedopušta zimski rad i izvoz, akoprem je baš zima najprobitačnije doba gledom na čuvanje mladoga naraštaja šuma. Kod takovih odnošaja mislimo da je doista nuždno svaku čamovu biljku njegovati, a šumsku pašu, gdje je to iole moguće, kratiti. Da u naših šumah četinjače u takovoj smjesi sa bukvom odgojimo, koja bi nas i financijalno i gospodarstveno zadovoljiti mogla t. j . gdje prva vrst drva ´^ Polag gornjega pokazuje se nadalje: godišnji gubitak po rali sa 3569´16 118972 = 0´83 foi\; ffubitak na e-lavnici po jutro sa = 27´78 tor, 4282 , ´ ^ ^ 4282 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 8 <-- 8 --> PDF |
, —, 344 — prevladjuje nije druge pomoći, nego đa bukovinu zajedno sa jelovinom unovžimo, jer dok samo jelovinu prodajemo, te sklob šume neprozračimo toliko, da bi se na izpražnjenih mjestih novi naraštaj udomiti mogao, nego silimo pre ostalo stabalje samo na veći prirast (Lichtungszuwachs) to ćemo nakon iz. ininuća obredne dobe naći i opet sklopljene sastojine; ali tom promjenom da će u njih sada bukovina prevladati, dok pomladak crnogorice manjka. Nemože nam pako odgovarati, da samo zato, da za pomladak prikladno stanje stojbine polučimo, više četinjače sječemo, jer bi nam onda manjkali nuždni sjemenjaci, a gdjegod bi se goljeti stvorile; tamo bi se odmah pojavile maline i ino korovlje, koje bi i isti pomladak otežćalo, na drugih mjestih" ostalo bi opet stanje šume netaknuto, (t. j . na onih mjestih gdje se sama bukovina nalazi). Moglo bi nam se možda prigovoriti, da mislimo nehajno o goljetih na našem krašovitom tlu, i zato nam budi dozvoljeno očitovati, da baš našim šumam ovdje, pogibelj pokrašenja tla ne prieti, u koliko bo svuda, gdje paša šume odviše ne harači, dosta mladoga naraštaja nalazimo, koji nam sam po sebi priUćno prekidanje sklopa dozvoljava. Na cesti carevića Rudolfa, koja vodi iz Ogulina u Novi, bje s obadvije strane ceste stanovita pruga (Lichtungsstreifen) izsječena, pa akoprem je ovdje već prije više godina šumsko tlo opustjelo, nalazimo na njemu ipak jedva i tragova krasa. Pogled pako već uči izkusna šumara, da bi se to tlo još neznatnim troškom, umjetnim načinom i opet pomladiti moglo. Vidimo dakle, đa bi nam ovdje pokrašenje samo kod skrajnjega nemara preoteti moglo. Zadaća šumske uprave u gornjoj Krajini mora da bude unovčiti ne samo jelov nego i bukov etat. Lukrativno unovčenje same bukovine pako, može nas zanimati tekar u drugom redu t. j . onda, kada nam je već za rukom pošlo bukovinu u obće unovčiti, pošto nas prodaja bukovine nezanima toliko iz financijalnih obz-ra, nego iz obzira gospodarstvenih, pošto to u interesu mladoga nas´aštaja i uzgoja sastojina sa prevladajućom četinjačom leži. Da uzmognerao kasnije pokazati, kakvim načinom bi uprava pri tom postupati morala, da taj bukov etat unovči, kušat ćemo ponajprije obzirom na stavljenu zadaću, na kratko opisivati današnji način uporabe bukovih šuma u ovih krajevih. U Hrvatskoj se bukovina ponajpače upotrebljuje za izradbu duga, vratila, vesla, piljene gradje, tesane gradje, švelera, za palenje ugljena, a napokon i za´ ogrievno drvo i za raznu drvenu robu u kućnoj industriji. ^ ^^ 1. Bukove duge. Ob ovom predmetu priobćio je g. Ed. Slapničar u .Šumarskom listu« svezak VL g. 1885. članak: „Osvrt na tehničku uporabu šuma 1 proizvadjanje bukovih dužica", i s toga nam preostaje ii nadopunjenju tamo rečenoga samo spomenuti, da obzirom na to, što je tek u najboljih slučajevih jedva 107o bukovih stabala za izradbu dtige sposobno, ovim unovčenjem nemozemo polučiti ono prozračenje šuma, koje u interesu pomladka trebamo ; već se t;me samo najbolje bukovine riešavamo, koja bi nam kasnije možda unovčenje cieloga.etata bukovine omogućila. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 345 — Od doznaSenih bukovih debla upombljuje se za izradbu duga SO^^/^, 70 7o pako izvadi se ili za ogrievno drvo ili se pako truležu prepusti. 2. Bukova vratila. Bukova vratila (šubie) izradjuju se u slieđećih dimenzijab: 2-1 m. duga i 9/9 cm. debela / -2-i „ „ i 12/12 , -- ^´2 „ „ i 9/9 „ „ 4-2 „ „ i 12/12 „´ „ 5-3 „ „ , i 12/12 „ . „ Izradba sama obavlja se sljedećim načinom: stablo se posječe i razpili na trupce potrebite duljine, zatim se trupci klinovi razciepaju na komade, svrsi shodne debljine i širine. Ako se u šumi nalazi mnogo bukava za izradbu opredieljenihj to se prije spomenuti komadi na tako zvana podjelišta donašaju (mjesta za podjelišta odabrana imadu biti ravna, u prostoru od 1—Vj^ ara), ako su pako bukve doznačene M rieđko, to se vratila odmah kod svakoga stabla izradjuju. Ovi se razkalani komadi onda bradvilom (Bezimmerungshacke) grubo obtešu. Brađva jest švarba za tesanje, koje je držalo dugo prama veličini radnika 0´9—11 m. takOj da onaj sriednjega uzrasta 1 m. dugo uporabljuje, bradva bez držala (samo željezo) teži 2*2—2´8 kg. Ovo orudje služi takodjer i za tesanje bordonala. Oštri se prama vrsti drva tako, da je bradva za tvrde vrsti oštrija, za meke manje oštra. Kada je radnik vratilo na grubo otesao, tad označi vrpcom (koju je u vodom razstavljenom žesu (Eisenrothel) omočio) na drvu mjeru, zatim ga po naznačenom pravcu konačno izradi. Radnici kušaju kalavost bukve tim, da drvo neznatno.zasjeku, prema tomu kako se na izsječenom dielti pokazuju vlakanca. Za izradbu vratila sposobno je jedva lO´^/o svihkolikih bukva, pošto se tomu veliki stupanj kalavosti zahtieva. Ovdje opet vriedi, što smo kod izradbe bukovih duga kazali, naime da se samo 30**/o debla za izradba promjerno uporabiti može, a i od ovih se tek do SO^o ^iste robe dobije. U ovdašnjoj se okolici plača za izradbu jednoga komada: 2-1 m, dug. 9/9 cm, debeloga 12 nvč. 21 „ „ 12/12 „ „ .15 „ " 4-2 „ „ 9/9 „ „ 25 „ ^ 4-2 „, „ 12/12 „ „ 30 „ 5%3 „ „ 12/12 „ „ 48 „ Za dovoz pako po m^ do kolodvora plaća se 4—7 for,, kako je već položaj, udaljenost i stanje puteva. , U najnovije doba počeo je drvotržac g. Nikola Sriča piljena vratila izradjivati, i to sljedećim način´)in; stabla ss ob3r], zit´.m se razreze na trupce potrebite duljine, a ovi se bradvilom ote^u. te iz; njih vratila pileujein |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 10 <-- 10 --> PDF |
- 346 dobiju, (pili se kao kod šlipera i pođužne gradje u šumi), koja se onda još obtešu, da roba ljepši lik dobije. Na ovaj bi se način, pošto se tuj kalavost nepredmnjeva, moglo do 50% svihkolikih bukva uporabiti, te izradba debla na 5^0 povisiti, tako da bismo ovom prodajom barem doniekle kadri bili naše šume prozračiti, te bi već i s toga bilo željeti, da se prodaja piljenih vratila što više razprostrani i u što većem razmjeru tjera, Nesmijemo ipak ovdje propustiti još i tu okolnost spomenuti, da mora bukovo vratilo biti bez t. z. crne grane, koju trgovci „frgom« zovu, i baš stoga nemožemo od izradbe bukovih šuma za vratila očekivati osobiti uspjeh, izuzara da složan postupak naših trgovaca ovaj običaj dokine, pošto se vratila za unutarnju građju brodova, za sgotovljenje stolova i stolaca u toplijih zemljah, gdje se pod vedrim nebom jesti običava, i t. đ. npotriebljuju, to nam nije jasno zašto bi iz razloga spomenute mane, vratilo neuporabljivo bilo, 3. Bukova vesla. Najviši stepen kalavosti traži se od bukva za izradbu vesala, uslied toga imade ova vrst unovčenja bukovine za nas samo tehnoiogičku važnost, jer se i u najboljih stojbinah vrlo malo bukava, za ovu svrhu sposobnih naći može, te bi samo onda bila ova vrst uporabe za nas važna, kada bismo kadri bili cieli naš bukov etat unovčiti, jer bi se takovo drvo, koje se vrlo težko nabaviti može i osobito plaćati moralo, nu žalibože vidimo da se izradba vesala u naših šumah sve to više umanjuje. Vesla se izvadjaju u sljedećih mjerah: 1. 2. 8´4 8 m. 3) dugačka » 3. 7-6 » » 4. 7-2 n » držalo 9/9—8/8 cm.; 5. 6-3 »´ n lopata 5/18—4/18 cm. 6. 5-6 » » kod svih vrstih duljine jednako. 7. 4-9 j j M 8, 4-2 » » 9. 3-6 „ Vesla se tešu u šumi bradvilom, a tek u Senju i na Kieci se onda konačno priugotavljaju. 4. Bukova piljena gradja. Nemože se niekati, da imade bukovina raznovrstnu uporabu, a da se toliko konsumira, koliko se producira, odnosno koliko bi se prodati moglo, prestale bi sigurno mahom one obće tužaljke o neprobitačnosti uzgoja čistih bukovih šuma. Da je tomu doista tako, dokazuje nam i unovčenje piljene bukove robe, koja se uz dosta povoljne ciene prodaje, nu žalibože, što se cieli etat naših bukvika tim načinom unovčiti nemože. Tako vidimo na pr. kod tavoletta, da se jedva što su u cieni ponešto poskočili, odmah previše producira, kako nam to i opravdane tužbe i opomene, i u ovom listu priobćene, dokazuju * =^ Vidi: šum. list Svezak IL o, g. Slanak.- „Šuraarsko-trgovaSka razmatranja". |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 347 — Za piljenu robu izradjuju se u šumi trupci svrsi shođue duljine, i takvi se izvažaju onda na piljane„ Da bude roba Sto ljepše (bielo) lice imala i manje po srieđi pucala, (ova mana znatno škodi bukovini), preporučuje se bukve sjeći u proljeće, prije listanja, tako da oborene oblistaju, tečajem ljeta povene list, a u jeseni se tekar stablo na trupce razpili, a tek zimi obično izvezu. Za izradbu trupaca imade u naših sastojinah do 50^/^ sposobne bukovine, pa bi nas na taj način ovo unovčenje kod dovoljnoga prometa takodjer zadovoljiti moglo, samo da postoje odnošaji, koje smo spomenuli već kod piljenih vratila. Bukovina pili se u Hrvatskoj za robu u sljedećih dimenzijah: Tavolette uso Messina 2´2 m. dugi 5 mm. dbl. 26 — 30 cm. šir. „ ;j Genua 2-2 » 7-25 ?j 18--30 Testoni 2-2 n 22 .26--30 Decimali (ide "/o na uso Genua) 2-2 14-25 10--30 « . « pajolice 4-2 » 29 j» 24--36 4-2 22 24" -36 jj n ?j „ tavaluni 4-2 40 » 24--36 ´^ " n 4-2 » 58 n 24--36 » 5? 4-2 ;? 87 il 24--36 Mimogredce moram spomenuti, da drvotržac gosp. Tomislav Eadošević u Lokvah posjeduje pilanu na vodu^ za koju poglavito bukovinu uporabljuje, a pošto će ova pilana valjda jedina svoje vrsti u Hrvatskoj biti, budi mi dozvoljeno ob istoj jošte i sUedeće iztaknuti: Pilana ova uredjena je na dva kola, od kojih je jedno na sriednju^ drugo pak na gornju vodu upriličeno. Kolo na gornju vodu, koje imade jakosti od 10 konjskih silaj tjera jednostavni jaram, dva mlina i strojeve tvornice štapova, gdje se drvni odpađci za štapove metla izradjuju. Bukov trupac se na jur spomenutom jednostavnom jarmu na dvie strane okrajči, a tako priredjen na punom jarmu, koji u 30 pleha raditi može, na tavolette razpiljuje. Ovaj puni jaram tjera kolo na sriednju vodu sa 4 m. u promjeru i 17 konjskih sila, treba pako za tjeranje toga jarma neobhodno 12 konjskih sila. Posjednik ove pilane hvali u tom obziru napose ovu vrst piljenja, i to zato, što na okrajke i pilotine odpada samo do 50*7«, dočim na kružnih pila (Circularsagen), kojimi se obično tu^´olette pile, odpadak do 60*Vo iznaša. " Kako je već spomenuto, bit će to prvi puni jaram u Hrvatskoj, koji je vodom tjeran; želimo ovomu mladomu domaćemu podhvatu u interesu unovčenja naše bukovine, najbolji napredak i solidnih sljedbenika. Piljenu bukovu robu troši takodjer tvornica za uvijeno pokućtvo u Fužini, ali tvornica ta uporabljuje samo bukovinu bez srca, t. j , samo bieL Srce se debla mora odbaciti, jer se sivijati neda. Uslieđ toga se uporabljuje sam:) |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— M8 — niladja bukovina neznatuih dimenzija , koja raalo ili ništa srca neimacle, svoj potrošak nemože dakle ova tvornica pokrivati napose u državnih šumah uživanih sa prebornom sječom i 150 godišnjom obhodnjom, te gdje su samo bukve preko 35 cm. promjera u prsnoj visini za uporabu odredjene. Umjestnim nalazimo unovčenje bukovine za ovu tvornicu na taj način, kako to gospoština Thurn - Taxis u Lokvah čini; bieli dio trupca se razpili za tvornicu Fužinsku, a ostatak sastojeći iz strži, razpili se na vlastitoj paropili na tavolette. Samo na takav način, ili kod golosječnje sa nizkom obhodnjom moglo bi takovo unovčenje bukovine biti racionalno. Ovdje imademo spomenuti još i to, da tvornica u Vrbovskom tavolette hoblanjem (kao što se fourniri proizvadjaju) priređjuje, nu pošto ova tvornica svoj postupak đoniekle tajnom drži ~ to nemožemo ni ovdje obširniji opis istoga prlobćiti. 5. Bukovina tesana. Izuzam one male potrebštine za domaću uporabu, proizvadja se tesana bukovina ili ;,bordonali% koji se rabe kod gradnje brodova. Pošto mora za svaki brod gradja svrsi shodno zgotovljena biti, to se i za svaki slučaj posebno naručuje, odnosno ta se roba za zalihu neproizvadja, pa zato nemožemo ovdje ni mjere tih bordonala potanko opisati. Obično se zahtjevaju ipak bordonali od najmanje 8 m. i 27*27 cm. u debljini. Za jedan brod naručenu gradju zovu trgovci „bukovom jarboladom", a svaka takva jarbolada imade 2^0 bordonala, 14—16 m. dugih 42-4:2 cm. dbh, koji se „kolombe" zovu, ovo su podjedno najdeblji komadi. Kako vidimo zahtjevaju se od bukovih bordonala prilične mjere, i s toga se nije nadati, da bismo tim načinom naš etat bukovoga tehničkoga drvlja unovčili, a to tim više žaliti moramo, štono se doznačena stabla pri tom na 50"/o izrađjuju, te što se bukovi bordonali i valjano plaćaju (oko 15 for. za m^), a pošto se uz to danas kod brodogradnje sve to više mjesto drva željezo troši, to i naši drvotržci sve manje naručba za bukove jarbolade dobivaju. Kod izradbe bordonala posječe radnik stablo tako, da mu čim vodoravnije padne, jer ga u takvom položaju može najlakše otesati i okretati. Kada je stablo oboreno razmjeri se isto glede debljine, koja se ima iztesati pomoćju dvajuh užeta, koja su na oba kraja, dakle četiri željezne motke, koje dletu naliče, pričvršćene, i koje se u drvo zabiju. Pravac, koji tako napeto uže pokazuje, označi si radnik na drvu sjekirom odstraniv koru, po ovih pravcih zasječe radnik, koji se, „nasikavač" zove sjekirom (Fallaxt) zasjeke, u odaljenosti 0-5 — lm. , prema tomu, da li je drvo zavito ili cjepko. Dubljina tih zasjeka imade dosegnuti bUzu pravca, koji označuje debljinu otesanog bordonala; medju zasjeki nalazeće se drvo odstranjuje se ciepanjem, i ti komadi zovu se „iveri", a zatim odteše bradvilom drugi radnik „bradviljaš" nazvan, na čisto obje strane. Tako otesani komad okrene se na jednu od otesanih strana, i pomoću jur spomenutih užeta, koja se sada u vođi rastopljenom žesu omoče , dobiju se pruženjem svakog užeta crveno obojadisani pravci, koji širinu bordonala ozna |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 13 <-- 13 --> PDF |
cu]u, po kojib se sada ostale dvie strane spomenutim načinom odtešu. Odtesana roba iznaša 40-~50Vo upotriebljenoga komada drva. Jedno družtvo radnika broji obično dva „nasikavača" i jednog „brađvi- Ijaša", nu nije podnipošto riedko, da družtvo i od 2 ili 4 momka sastoji, tada jest polovina bradviljaša i polovina nasikavača. Kod družtva većeg od 4 momka, razdieli se družtvo na čopore, koji svaki svoje stabljo ođteše, jer bi kod zajedničkoga rada jedan drugomu smetao. Popriečno može jedan radnik na dan otesati 0´7 — lm . bukovine, ili 1 — 2 m. jelovine. . Za tesanje plaća se ovdje kod bukovine za 1 ra. 1´9—2´4 for., uz dužnost radnika stablo oboriti. 6. Bukovi sveleri (šliperi). Pošto je bukovina samo pod vodom uporabljena trajna, uporabljuju se do sada bukovi šveleri samo za privremene željeznice ili pako impregnirani; nu žalibože ni impregnirani neuztraju osobito dugo, jer tekućina, kojom se impregnira, obično nepronikne podpunoma drvo. Dzprkos rečenom, očekujemo, da će se naša bukovina ipak jednom za švelere više trošiti; jer hrastovih šuma sve to više nestaje, željeznice se množe, pa ovimi množi se i uporaba švelera, i tako se je nadati, da će i mnogobrojnim pokusom za rukom poći, bukovinu na jeftini način tako impregnirati, da bude trajnija. Moramo želiti, da se ta nada što skorije obistini, jer je za švelere do 707o naših bukvika sposobno. Izradjuju se pako za švelere doznačena debla tako, da ostatak neporabljenog komada drva jedva 30 — 407o iznaša, — svakako izradba, koja nam je kod bukovine željenim idealom, i s toga se nemože dosta preporučiti mjerodavnim krugovom, da tu uporabu bukovine svakim mogućim načinom pospješuju. Bukovi šveleri izradjuju se u istoj mjeri i jednakim načinom kao i hrastovi. 7. Bukov ugljen. Da neodgojimo za buduću obhodnju čiste bukove šume, ili takove sastojine, gdje bi mjesto jelovine bukovina znatno prevladala, moramo smatrati unovčenje odnosno izsječenje cielog bukovog etata neobliodno nuždnom šumsko gojitbenom mjerom. Da pako bude upravitelj sbilja kadar bukovinu tamo izsjeći, gdje je to u interesu pomladka crnogorice, te kod preostalih stabala četinjače — prozračenjem plodnost pospješiti, a gdje crnogoriea manjka, bukovinu tako izsjeći, da se umjetnim načinom crnogoriea pomladiti uzmogne, nesmiju mu biti ruke vezane sposobnošću pojedinog stabla za stanovitu uporabu, nego on mora imati kod sječnje slobodu, da ovu doista kao šumsko gojitbenu mjeru obaviti može; to je pako samo onda podpunoma moguće provesti, ako se bukovina uporabljuje takodjer i za palenje ugljena ili ogrievno drvo, jerbo za tu svrhu odgovara svako stablo. U gornjoj Krajini i gorskom kotaru pali se bukov ugljen samo ljeti, pošto u zimi uslied visokoga položaja tih šuma — ogromne količine sniega i žestoki vjetrovi redovito palenje i vožnju ugljena onemogućuju. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 350 — Sa izradbom za palenje potrebitih bukovih drva započima se u mjesecu ožujku i travnju tako, da se sa samim paleiijem ugljena u svibuju započeti m~ mogne, koji posao onda do konca listopada traje. Za palenje ugljena izradjuju se ciepanice od 1´5 m. duljine, tako da na jedan metar duljine IV2 prostornih metra drva odpada. Ugljen pali se medjutim takođjer i iz oblica i granja. U kr. šumariji begovo-razdoljskoj, jest kupac obvezan grane do 3 cm. debljine za paljenje ugljena uporabiti. Za izradbu jednoga metra duljine sa sadržajem 1-5 prostornog metra plaća se 0*33 — 0*38 fr. Početkom mjeseca svibuja dolaze radnici, koji ugljen pale, te zovu „paliri´´´ iz Hreljina ili Kastve. Družtvo sastoji od 8—12 momaka, a požmu raditi nakon što su si kolibu, sanice, grablje i mjesta za ugljenike priredili, pripravljajuć si mjesto za ugljenik, ovo mora biti posve ravno i zauzimati prostor od 100 —120 m. Ako je mjesto za ugljenik odabrano na kojem obronku, mora. se prije svega ugljevište izkopanjem jeđae polovine i nasipanjem druge polovine izravnati, da bude tlo rahlo i da zrak propušća, mora se na 40 cm. dubljine tlo prokopati. Kada su „paliri" kopišća priredili, zapo6rau sa dovažanjem drva; da nemoraju drva uz brdo i predaleko voziti, načine si toliko ugljevnika, da vazda drva nizbrdo voziti mogu, a ne preko 400 m. daljine. Jedno družtvo imade iO—12 kopišća. Drva se dovažaju do kopišća na sanicah. Da nebuđe dovažanje teretno, najvole paliri umjereni pad^ kod jakog pada je radniku, osobito za kišovitog vremena težko sanice suzdržavati. Ugljen pali se u jur spomenutih sumah, u stojećih ugljenicih, kojisu3´2 metra visoki. Ugljenici slažu se sljedećim načinom: u sredini kopišća zataknu se 4 motke, koje šuplji otvor za upalenje ugljenika sačinjavaju — za prva dva reda drva upotrebljuju se cjepanice i oblici, doćim se kapa ugljenika složi od grana, koje paliri na potrebitu duljinu iz one od 1-5 m. sasjeku. Drva se ili gotova primaju ili se pako (kako to i kod kr. šumarije begovorazdoljske biva) premjerba uporabljenih drva u složenom ugljeniku po obli6ku .1 . .Q´ X V sadržaj — 25-12 ~~ ´^*´/^ proračunava, gdje nam označuje: 0 =-dolnji obseg ugljenika V ^ visina ^^ 25-12 == 8 T TT =-8 X 3-14 Pošto obseg ovdašnjih ugljenika obično 30—36 m. mjeri, to im je sadržaj110-158-5 m. drva. Kada je ugljenik složen, obloži se suhim lišćem (Sušanj) i travom, koji se sloj jošte i tankim slojem zemlje pokrije. =^ OYi paliri zovu ugljenik kopom 1 mjesto za ngljenik kopišcem |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 15 <-- 15 --> PDF |
, ~ 361— tJ večer se kapa sitnim ugljenom upali na taj način, da še U onaj´prazni prostor, koji u sredini ugljenika četiri zabodene motke ograničuju, odozgor nasipa, a onda se ugijenik opet na kapi zatvori. Da se vatra po ngljeniku dobro razprostraniti može, opetuje se ovo upaljivanje još kroz tri sljedeća dana i to dva put na dan, u jutro i u večer; ostalo ravnanje vatre n ugljeniku poznato je, te nema ništa osobita, i za to se ni nećemo na isto pobliže osvrnuti, već samo spominjemo da jedan ugijenik popriečno 14 dana gori. Smatramo si dužnošću primjetiti, da su naši Hreljani i Kastavei baš ugljari od zanata, koji vrlo vješto postupaju i izvrstni ugljen pale, koji se onda na kolih iz šume do mora izvaža, a odtuda dalje u Italiju itd. Jedno družtvo pa- lira (ugljara) izpali popriečno za Jednu godinu 4000—4800 prostoi´nih metara drva, a pošto se prigodom palenja do 60*^/^ izgubi to se izpali 2400—2880 ni^ ugljena. Za izpalenje jednoga prostornoga m. ugljena plaća se 1´7—rs for, za dovoz pako iz Šume do mora 2´5—3*2 for. Trgovac prima ugljen od palira i vozara kod mora, kad ga u skladišta stovaruje. Iztaknuti moramo da potreba ugljena za Italiju žalibože nije osobito velika, te da bi se s toga valjalo i za drugo koje vrelo prodaje ugljena pobrinuti; isto tako je ova trgovina još vrlo neuredjena, tako se n. p. prodaje po nekakvoj mjeri, koja se „korba" zove, te oko 0´7 m^ prostora sadržaje, sada sa obilatim dometkom, a čas opet i bez vrha, sve prama ponudi i tražbi. Pošto se težište voza ugljena vrlo visoko nalazi, treba za izvoz ugljena šumske puteve dobro urediti. Kako sam već spomenuo, to kod sječnje drva za ugljen nisu šumaru vezane ruke sposobnošću drva, tako da pri tom sbilja sječu kao šumsko gojitbenu rojeru urediti možemo, i to tim više, što nam paliri grabeći sušanj (suko bukovo lišće) ža oblaganje ugljenika tlo u toliko grabljama razruju, da je ovo baš za naravni pomladak kao napose priredjeno; tako možemo viditi u gorskom kotaru, gdje se već više godina ugljen palio i pali, da su one sastojine u kojih je nekada bukovina prevladala — glasom kazivanja starih vjerodostojnih žitelja — danas skoro čiste čamove sastojine. 8. Bukova drva za ogriev. Naravno da se u šumami bogatoj, a industrijom siromašnoj i riedko napučenoj Hrvatskoj, sa malo velikih gradova, razmjerno neznatna količina bukovoga etata za izradbu ogrievnih drva troši. Pošto bi se uz izradbu bukovih drva za gorivo, takodjer šumska gojitba pospješavati mogla, to je nuždno, da se pozvani na to krugovi našega šumarstva pobrinu takodjer i za prodaju bukovih ogrievnih drva izvan zemlje, Izvrstno ogrievno bukovo drvo ipak je uslied svoje visoke specifične težine vrlo težko za izvoz, i stoga treba, đa se šumska uprava vazda pobrine za valjana prometila. Gorski kotar obskrbljuje bukovimi drvi prije svega grad Rieku, iz gornje Krajine pako izvaža drvotržac Schlesinger u posljednje vrieme godimice znatniju količinu bukovih drva u Zagreb. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 352 — Za izradbu prostornog rnetra plaća se, za L vrst 2D, ui 2. vrst 20, za 3. vrst U nove., prema tomu razlikujemo 3 vrsti ogrievnih drva: 1. vrst cijepanice, 2, vrst oblici (8-16 cm. debljine), 3. vrst grane (izpod 8 cm. debljine). Zaključujući ovime razpravu, koja se tiče uporabe bukovine, neka mi se oprosti, što se posebno reosvrnuh i na uporabu bukovine u domaćoj obrti; ova je bo u našoj domovini još neznatna, te se razmjerno malo bukovine troši. Do sada rečeno smatram kao produljeni predgovor stavljene zadaće: „Kako da unovčimo našu bukovinu", odnosno cieli etat naših bukvika, da ne dodjemo neracionalnim gospodarstvom do čistih bukovih sastojina, umjesto današnjih mješovitih šuma. Neće se ipak od nas valjda oćekivati, da preporučimo kakvu epohalnu mjeru, koja bi današnjemu lošemu stanju odmah na put stala, jer sa pitanjem lukrativne prodaje bukovine i unovčenja bukovine u obće, znoji se i u šumarstvu u naprednijih zemlja, pošto ali šume gorskog kotara i gornje Krajine povoljno uz more leže, tako da se šumski proizvodi jeftino u zemlje, koje na drvu oskudievaju izvažati mogu, nedržimo da bi tako težko bilo, bar današnju prodaju bukovine znatno povećati, i stoga smo si evo stavili za zadaću, da iztaknemo način, kojim bi se to možda polučiti dalo, bit ćemo pako podpunoma zadovoljni, uvaži li se, da i u nas valja skrbiti za obstanak naših čamovili sastojina, kao što se to uvažilo glede hrastovih šuma. Mjere, koje kanimo preporučiti u pogledu pospješenja unovčenja bukovog etata razlikujemo L u obćenite mjere i II. u posebne mjere. L Obćenite mjere, a) Kako smo to već napomenuli, valjalo bi dobu izradbe i izvoz etatnih drva po mogućnosti stegnuti, da napose mlađi naraštaj crnogorice uzaludno oštećivan nebude. Nadalje valjalo bi se strogo držati po gospodarstvenoj osnovi, da se sječe tekar nakon izminuća obi´ednc dobe u pojedinom drvosjeku opetuju; šume pako, koje još gospodarstvenom osnovom uredjene nisu, valja što skorije urediti, same osnove pako bez prieke potrebe nemienjati, nadalje uvesti zajedničku sječu jelovine sa bukovinom, podnipošto pako nevalja sjeći prvu bez posliednje. h) Uredjenje cienika i potanko proučenje svih odnošaja za svaku gospodarstvenu jedinicu tako, da budu đrvotržci sbilja kadri svaku ponudu za dobav- Ijenje bukovine prihvatiti. Cienu bukovine za one proizvode, kojih se znatno konzumira i koji velike zahtjeve na kakvoću drva nečine (kao piljena vratila, trupci za pilenje, švelcri, ugljen i ogrievna drva valja tako obaliti, da se ponajpače iz naših šuma crpih budu, pošto se danas još sa neunovčivošću bukovine i tim skopčanimi štetonosnimi posljedicami borimo. e) Najvažnije je svakako uredjenje valjanih cesta, u tom obziru pako treba producentu dobrahno u novčarku posegnuti. ~ Bukovina je vrlo te/ka za izvoz. pa ipak se na naše šume do nedavna u tom obziru ništa trošilo nije: labki lies crnogorice se izvuko po kakvihgod putićih, ali sa bukovinom to nije moguće, osobito treba za izvoz ugljena i ogrievnih drva valjanih promotila, ´ |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 353 — : Drvotržac sam nije kadar za ono jijekoliko stabala cestu sagraditi, da m sutra njegov konkurent njegovim putem jeftino služi. Troškovi za prometila, a naročito ceste^ tim su manje osjetljivi, što se neopetuju, nego se jedan put za svagda potroše, uslied boljiti cesta pako povišene ciene brzo će doprinešene žrtve i sa kamati vraćati. d) Sa cestogradnjom valja tamo početi, gdje će se uslied blizine željeznice, trga i dostatnih izvoznih sila moći bukovina prodati, a ne kako se to do sada običavalo raditi, da se u onih sastojinah, gdje se jelov etat i bez ceste preprodao, i cestogradnjom počelo — dok se za prodaju bukovine potrebne investicije za ceste prepuštahu modrom nebu, a ceste -se gradile tamo, gdje se ništa prodati nije moglo, pa docira se uslied tako sagradjene ceste samo jelov etat prodao, još se lošo stanje neunovčivosti bukovine, sa sličicom budućnosti čistih bukovih sastojine, time na što veći prostor razprostranjivalo. U obće mislim, da nije jedinom zadaćom šumara, samo da veliki novčani etat izcrpi, već mu se j za budućnost šume i racionalno gospođai´stvo brinuti, jer da se veliki novci izcrpe, netreba baš osobito strukovno šumarsko znanje. e) U koliko znamo, zamolilo je više poduzetnika za prodaju, odnosno osjeguranje višegodišnjeg drvnog etata u ovdašnjih državnih šumah, zato da budu kadri paropile sagraditi], držimo pako shodnim, da kad bi se takove paropile obvezale i više bukovine piliti, takove podhvate i uz dielomično štetovanje na cienah crnogorice prihvatiti. f) Nakon obavljene sječnje valjalo bi svaki đrvosjek, gdje pomladak crnogorice manjka, umjetnim načinom pomladiti, dakako da bi to bez unovčenja bukovog etata uzaludno bilo, jer ako i jelovina znatnu zasjenu podnaša, dapače u mladosti i zahtjeva, to nije opet proti svjetlu, želimo si pako umjetno pomladjivanje omorikovinom. Omorika u naših šumah dobro uspieva, njezino sjeme daje se bolje sačuvati nego jelovo, jest dakle za umjetni pomladak prikladnije. Omorikovina nije prama mrazom tako ćutljiva, raste bolje u deblo i daje više tehnički sposobnoga drva, a može se i bolje platiti od jelovine. Pošto se kod nas umjetno pomladjivanje sada u vlastitoj režiji obavlja, nebi nužđno bilo, da ovdje napominjem, kako nije umjestno sijanje ili sadjenje šuma poduzetniku povjeriti, da mi nije do toga, da ovdje mimogredce sliedeću povjestnu crticu ne zabilježim: U ovdašnjoj okolici bje jednom sjetva šume poduzetniku H. iznajmljena, pošto se isti pako nadao dobru dobitku i želio, da taj podhvat opetuje, skuhao je za sjetvu opredieljeno sjeme tako, da baš ništa niknulo nije, samo da se sjetva opetovati morala. g) Današnjem stanju t. j . onoj sječi, kojom se naravni omjer prevladajuće jelovine sa bukovinom samo poremećuje, valja bez okievanja doskočiti, to jest prodaju bukovog etata smatrati šumsko gojitbenom mjerom, te kao takovu uvažiti ju i obaviti. 23 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 18 <-- 18 --> PDF |
- 354 -´ h) šumsku pašu treba što strožije zabraniti uvažujući, da čopori pašućeg stada ovaca šumu isto tako, kao i koze harače- II. Posebne ´mjere. Akoprem sam već u „Šumarskom listu" od god. 1885. na strani 304—315 u članku „0 šumskih prodajah u obće, a napose o prodajah sa naknadnom premjerbom´^ iztaknuo u pogledu nevolja kod prodaje uz naknadnu premjerbu, valja mi i ovdje opet očitovati, da se uz ovu vrst prodaje u predvidljivoj budućnosti nećemo riešiti nevolje neunovcivosti bukovog etata, jer bi i onda, kad bi se sve u poglavju „obćenite mjere" označene mjere poprimile, uspjeh bio samo dielomican, radikalna bolest bo zahtjeva radikalni liek, a taj je u naših odnošajih „prodaja u režiji". Kao što Iječnik razpoznava bolest, da bolestnika opiplje, tako je i šumar u sve odnošaje povjerene mu šume, samo kod režijne prodaje podpuno upućen. Današnja prodaja uz naknadnu premjerbu pričinja mi se, kao uzakup- Ijenje šume uz nadzor šumskog osoblja, znajući pako, kako vaskoliko šumarstvo 0 uzakupljivanju šuma sudi, mnijem, da netrebam dalje o tom govoriti, mx to moram ipak još reći, da taj nadzor ni uz najbolju volju nije kadar sve štetne posljedice paralizirati, pošto najveći i glavni upliv pri tom ostaje trgovcu, koji sam radnike i kirijaša plaća, puteve popravlja i gradi. Tko je ikada vidio kako naši radnici i vozari trgovce, čim ovaj kakavgod podhvat na brzo obaviti mora, izcrpiti znadu, te kako su strikovanju vješti, pa nasuprot tomu čuje se, kako naše.jeseni i zimi na rad u Slavoniju, Ugarslsu i t. d. prolazeće radničtvo najrađje, kako oni kažu „portena drva" ´^´) radi, jer imade u posjednika šume povjerenje, da bude po zaslugi izplaćen, koje povjerenje mu u trgovca vazda manjka, taj će zaisto doći brzo do osvjedočenja, da bi i u naših odnošajih režijna prodaja najumjestnija bila. Dan danas mora trgovac, ako si hoće radnika ili vozara osjegurati, istoga „kapariti", ovu kaparu akoprem ju odslužiti mora, smatra neuki narod ipak tako rekući darom, neznajući ju kao zaslugu čuvati, već ju uz kapljicu rujna vinca potroši. Vidio sam i uzaludne pokuse pojedinih domoljubnih trgovaca, koji videći štetonosnost toga kaparenja — nastojahu od ove navike narod odučiti, ali vidio sam i to, kako prema ovim trgovcem narod neima povjerenja, jer mnije, da ga trgovac samo onda prevariti neće, ako je on njemu dužan, zašto se dizanjem predujmova brine. Drvotržac pako uz rečene odnošaje nije kadar, pošto mu se višegodišnji etat ueprodaje, svoj posao za stalno, umjetno i na veliko urediti, na puteve dovoljno trošiti, a tim si i dostatne radine i izvozne sile osjegurati; napokon pako nesmijemo zaboraviti ni na to, da nam u gorskom kotaru i u gornjoj Krajini veliki kapital u drvotržbi u obće manjka, a ipak bi onaj, koji bi hotio da za dosada neunovčivu bukovinu uporabu nadje, to jest znatan preokret u trgovini bukovinom prouzročiti, morao znatnom glavnicom razpolagati. * Vorratb — Hob — Vorrath ==. porad. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 3.55 — Nasuprot posjednik šume odnosno država, radeći u vlastitoj režiji ćutila bi neimovčivost bukovine, kao ogromno breme, i stoga se nebi žalilo ni truda ni troška, samo da se do valjanoga gospodarstva đodje, gdjegod se danas opaža (u šumi, a ne kod zelenog stola) raspoloživa i neukamaćena glavnica. Mi smo šumari žalibože danas u Hrvatskoj previše flnancieri, pa ipak bi nas baš ti financijalni odnošaji na prenavedene gospodarstvene mjere siliti morali. - Moram priznati, da sam se tek nakon dugog razmišljanja i proučavanja odlučio zagovarati u naših odnošajih, kao jedino umjestnu režijnu prodaju^ znajući da joj ima u Hrvatskoj toliko odlučnih protivnika, te da tom svojom tvrdnjom zabadam :U, osje gnjezdo,, dapače osvjedočen sam, da će me i znatna većina čitatelja „Šumarskoga lista" kod ovoga poglavja sažaljivim posmjehom pratiti; nu bude li mi i glas-za sada ostao glasom vapijućega u pustinji, to moram ipak reći, da taj sažaljivi posmjeh podnipošto protudokazom nesmatram. Pitanje režijne prodaje nesmije se u Hrvatskoj generalizovati, pripoznajem bo, da je u Slavoniji prodaja na panju sbilja racionalna, nu naši odnošaji ovdje posve su drugčiji, a neunovčivost bukovine skopčana sa timi posljedicami sili nas upravo u naručaj režijne prodaje. Priznajem nadalje i to, da se njekoliko pokusa sa režijnom prodajom u Hrvatskoj izjalovilo, nu danas nije onda, ciene i odnošaji na riečkom trgu se znatno promieniše, u ostalom treba i tom pojavu valjano uzroke izpitati, prije nego li se sud izreče. Lozinka, protivnika režijne prodaje jest „da naše šumarsko napose i lugarsko osoblje za takvo gospodarstvo nije doraslo´´´; moj odgovor pako na ovaj prigovor glasi: nije šuma radi službenika, već su službenic i rad i šume , valja se pako odnošajem priljubiti, te nevaljano sposobnim izmieniti. Veli se takodjer, da bi trebalo uz režijnu upravu znatno pomnožati šumsko osoblje, pa zar to i danas potrebito nije? U ostalom čim se razlikuje posao šumara kod prodaje sa naknadnom premjerbom od režijne, samo u tome, da šumar radnika i vozara neizplaćuje, usljed čega ali i minimum upliva u šumi i kod naroda uživa. Akoprem pruske šumare u Elsasu i Lotaringiji nije neunovčivost bukovine na režijnu prodaju silila, bude ista tamo ipak povoljnim uspjehom uvedena (pregledaj članak u Oesterr. Forstzeitung br. 160 o. g. „Das franzosiscbe und das deutsche System đer Holzverwerthung in Elsass-Lothringen"), samo kod nas bi valjda valjalo sve od pradjedova baštinjeno priđržati, tako se konservativnost šumarstva neima sigurno shvaćati, a kao što u pogledu naobrazbe i plače šumarskog osoblja vazda napredak želimo, isto tako neostajmo ni sa. -upravom stojati — kucaj i otvorit će ti se — veli sveto pismo. Ako imade ozbiljnih prigovora proti režijnoj upravi, neka se u javnosti priobće, mi ipak još nismo ovime probitke režijne uprave izcrpili, te nećemo u takvom slučaju ni našu tvrdnju bez obrane pustiti, osim ako se temeljito u protivnom uvjerili budemo. Želeć pako u ovom pitanju pokret polučiti, koji će biti svakako na korist riešenja pitanja unovčivosti bukovine, upravismo eto ove redke na naše drugove. Ivan Zezulka... |