DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 3e6 — Jedna 0 proračunavanju tjelesnine stojećih stabala. " ^ Piše" Mijo Krisfcovic,; kotarski šumaiv ´ -^ \ -) L 01>lici za proračmavaBJe tjelesHine neodruMjeidli debala t. j . deMa : sa vrhom. ; -^ -::; Tjelesninu četverobridna okomita stupa, pafalelopipeđa dobijemo, ako tri njegove protege medjusobno pomnožimo. Umnožak dvijuh protega, daje onu, ravnih površina tiela, nad kojom si pomislim.o da je stup zasnovan. Ako pomnožimo ploštinu podnice sa trećom protegom, dobijemo tjelesnina toga tiela. Tako biva kod paraleiopipeda, kojemu "su dvie a dvie nasuprot ležeće stranice istosmjerne, a ujedno i okomite na podnicUj tako da zastupaju visinu tiela. Nu znademo, da ima tjelesa, kojih jedan istosmjernih bridova nije ujedno visina; a da možemo po predpostavljenom svakom inom tielu tjelesninu pronaći, moramo postrane kose bridove svesti na okomicu, pa ćemo dobiti spomenuto okomito tielo. Sada nam´ treba znati, koji dio, visine toga okomitoga tiela potrebuje zadano tielo, da dobijemo, ako taj dio visine pomnožimo sa podnicom, tjelesninu zadanoga tiela. Podloga za proračunavanje oblih tjelesa jest okomiti valj. Moramo dakle sva obla tjelesa svesti na oblik valja iste podnice i visine, da im :najjednostavnije tjelesninu opredieliti možemo, Valj, iste podnice i visine sa zadanim tielora, dakle je najprikladniji, da se diljem cieloga razpravljanja prispodablja sa njemu srodnimi tjelesi. Kad je tielo svedeno na valj, saznat ćemo mu lahko sadržinu, cim saznađemo, koji dio je od idealnoga valja taj svedeni oblik. Poznademo već više oblifiaka za proračunavanje nekojih tjelesa, pa ćemo sada vidjeti u kakovom S|i odnošaju sa valjem. Ako valj dielimo istosmjerno sa podnicom, odnosno njegovu visinu, to mu i tjelesninu u odgovarajućih djelovih visine dielimo. Označimo li sa podnicu, sa h visinu, to je tjelesnina valja GJi. Razpolovimo li taj valj, položiv u polovici visine ravninu koja bude istosmjerna sa podnicom, t. j . ^Gh^a- dobijemo time ujedno i tjelesninu parabo loida, t. j . paraboloid imade sadržinu polovice valja, iste podnice i visine Ako razdielimo valju visinu u tri diela, i ovimi tockami položimo istosmjerne ravnine sa podnicom, to je i valj razdieljea u tri diela, i jedan dio h izrazit će se sa 7^ G-h= G-^ a to je oblićak za proračunavanje tjelesnine cunja. Tjelesninu dakle paraboloida, cunja, a na isti način i neiloiđa dobijemo, ako polovicu, trećinu, odnosno četvrtinu visine valja, pomnožimo sa podnicom |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 31 <-- 31 --> PDF |
ili što je prema navedenom isto, đa tjelesninu valja iste podnice i visine pomnožimo sa 7^5 ^!^ odnosno 74 Razđielimo li na isti način valju visinu na pr. u dvanaest jednakih dielova i povučemo timi točkami istosmjernice sa podnicom, dobili bismo dvanaest dielova valja i to: TV ^-^^ i\-^h j \ Gh === X ah, 4 Gh == I ah, -V ^^ T\-^h ^ X Qj,^; zatim TV ^^ T2^^´ -I <^^h TV ^^^ = I (^h, if ^/., II-ah i, napokon J-| r^^ _ ^/,, U ovom nizu nalazimo izim ostaloga f^ 6^/7 = | (?/i ili tjelesnim neiloida, zatim j \ Gh = i-6^/^ ili tjelesninu cunja, zatim -{>-.,-Gh = 1 (9/t ili tjelesnim paroboloida i napokon {}ah^ Gh ili tjelesninu valja. U tih dvanaest dielovah valja, imademo ipak zastupane obličke sadržine samo za četiri poznata tiela, te nam je sada zadaća naći tjelesa prama ostalim obličkom, da se njima služiti možemo. Poznademo oblake neiloida, cunja, paraboloida i valja, te se n ovom redu u stanovitom razmaku u gornjem nizu nalaze. Ona tjelesa (vidi sliku 1. na sliedećoj strani), koja subliže valju, imadu i oblik i tjelesninu bližu valju, a ona, koja se udaljuju od valja, prelaze postupice u paraboloid, čunj,-neiloid i t. d., t. j . imadu sve manju tjelesninu, jer su manji dio valja. Tako bi se na pr. tielo, koje je više valjasto nego paraboloid, a manje nego valj, moglo uvrstiti u sredinu izmedju valja i paraboioida, pa bi mu tjelesnina bila jV^^ i^i i ^^^\ ^´i^´lo pako, koje bi opet izmedju ovoga i paraboloida po obliku spalo, t. j. , koje je nešto valjastije nego paraboloid, imalo bi tjelesninu -f~^ Gh =-^^ Gh. Tako bi se mogla sva ostala tjelesa interpolirati, tim više kad imamd^već četiri poznata tiela. Dapače se to sasma točno ustanoviti dade, nu za šumarsku praksu dovoljno je, da samo nekoliko likova razlučujemo^ pa se baš s toga već na prva dva ni obazirati nećemo, premda nam neće skoro nikad niti deseti, ni jedanaesti oblik (vidi sliku) u porabu doći. Ko što smo malo prije naveli, da tjelesninu paraboloiđa, cunja i neiloida dobijemo, ako valj iste podnice i visine pomnožimo sa V^^ V^ V*^ ^^ ^^^´^^ analogno dobiti i tjelesnine svih ostalih tjelesa, ako im odgovarajući valj pomnožimo takođjer sa odgovarajućimi im slomci. To možemo i ovako dobiti. Stavimo li tjelesniau zadana tiela jednaku K; broj, kojim množimo tjelesninu valja f, za gornja značenja pridržimo, dobijemo K tjelesninu dotičnoga tiela: K=^ Gh.f; tražimo li odavle/, imademo f^-^-^ zamienimo li K sa obličkom zadanoga tiela,. dobijemo na pr. za čunj po zadnjem obličku/= __ ^ -i, t. i. stezni broj za eunj jest |. Na isti način _L 3 Gli 3´ > >> . Gh dobijemo stezni broj za paraboloid ´/2, za neiloid V« i za O´« tielo, što je izmedju valja i paroboloida ^/j, i t. d. Po tom dakle dobijemo tjelesninu svakoga od navedenih tjelesa, ako tjelesninu odgovarajućega im valja pomnožimo sa onim slomkom, koji svakom |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 368 — ^ 0^ ^ ____—k| 05 © H P |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 33 <-- 33 --> PDF |
- B69 ´— tih tjelesa pripada ili što Je svejedno, ako podnicu tiela´ pomnoziBio sa onim đieloia visine, kojega slomak naznačuje. Na porabu i prednosti ovoga načina proracunavanja tjelesnine neodrubljenili debala osvrnut ćemo se kašnje, za sad ćemo preći na ina razmatranja. 2. OMiCc! %% proračunavanje tjelesmne ođriibljeinli čunjastih đebala. Za temelj izvadjanju obličaka uzeo sam odrubljeni ćunj i´to onaj komu je gornja podnica jednaka ^\^, /^/a, ^2, ^/.t, "V* dolnje podnice, ili komu je gornji promjer jednak V^, V^, V-^ 7´^ ^ ´V^ promjera dolnje podnice. Poiag toga nastaju dvie kategorije odrubljenih tjelesa. Prva vrst je spretnija s toga, što u njoj nalazimo jednostavnije obličke, a druga je opet bolja s toga, što znademo promjer gornje temeljnice, koga kod prve kategorije tek proračunati.moramo. Ako si pomislimo u svakoj kategoriji, kod svakoga cunja utisnuti (neiloidov) i izbočiti (parabolički) oblik, onda dobijemo toliko odrubljenih tjelesa, da ćemo sjegurno medju njima svaki mogući oblik debla naći. a. Kategorija, gdje su gornje podnice količni dio dolnjih podnica. G G Neka je dolnja podnica G-^ a gornja —, onda je srednja G^~, Zamienimo li li ove vriednošti u obćenitom oblicku o tjelesnini.nepravilnih tjelesa(^(T-l-4Y+^; dobijemo: ir = [^+4 (^ ) +3^;= [G^+^+^I+IJ^ [^+2 }a4§__^^^ _^"=|.i^/i, t. i. tjelesninu odrubljena 4´^4JG~ 6 4 6-^ cunja, komu je gornja podnica 74 dolnje, dobijemo, ako doinju podnicu pomnožimo sa ^8 visine. . , ´ G ´ G ´ - Ako je gornja podnica mjesto -- jednaka - t. j . polovici dolnje to ima rG^^^\´ G-]h r..^.^^2/?, G\h r...^SG\ demo: ^^= ^GJi %Gh ^rii^ Isto dobijemo, ako zamienimo ove vrieđnosti i u obhćak odrubljenog para= f(^J^Q G . boloida =.|( ~[^ /rn. p. za -: . , -´ . \ G. Na isti način dobijemo, ako mjesto gornje temeljnice u gonijem oblicku zamienimo ´j.G, ^,s(?, 74^?, t. j . alio mjesto gornje temeljnice uzmemo ´/.,, % 74 |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 370 ~ " dolnje temeljnice, naime za |"obličak K^^-Gh^; ako je gornja temeljnica |-^ (dolnje temeljnice) onda je A-=-;}^//^´ a ako je napokon gornja potlnica jednaka 7* dolnje to imademo oblicak K=l-Gh ^´ Nu ovdje nam nije poznata veličina promjera gornje podnice, zato ga imademo tek proračunati i to pomoeju sliedećeg razmjera: n. p. u slučaju, da je gornja podnica = p- ~, a cl je dolnji premjer: g..^_^2.^2. ^´=(^´):^;^^=Y;^==Y|´ ili..^-^Yf, t, j. pomnožimo li dolnji promjer sa >T kod kusočunja, komu je gornja podnica jednaka polovici dolnje, dobijemo promjer te gornje podnice. Na isti je način promjer gornje temeljnice, kad je ona V4 dolnje temelj (T Gr . — nice, t. j. za -, naime x=dyT^ za ~ je rr=dy´r, za ^/^ G-je x^dyz i napokon za ^/4 G-je. x=dY^^ . Tražimo li za ove slomke druge korjene i predjimo li na desetične slomke, to dobijemo jednostavnije oblike za ~ je x==d. yr=(i. 0"5 za T TT je x==d. ]/x=:đ. 0*577 za -^ je x==d, y%^-^d. 0*707 za ^/3 Cr je ir=f?. y2;=(:^. 0*816 i ´ za ^/4 6? je x=^d. -/J^cž. 0´866. Ovimi desetiSnimi slomci trebamo samo pomnožiti dolnji premjer ^, da dobijemo gornji promjer x, za odgovarajuću podnicu. Trebamo li još i visinu trupa znati, t._;j. na koje mjesto visine stabla pada gornja temeljnica, to ovu pronadjemo po stavku: da se dolnja podnica odnosi prama istosmjernoj gornjoj, kao kvadrati njihovih udaljenosti od vrha. Tako imademo na primjer za -,.ako je h visina stabla, a y-nepoznanica (tražena udaljenost od vrha do gornje podnice). 4 ^ . G,li^ a "^ ^ .. G ´ Ako je pako gornja temeljnica -^, to je njezina udaljenost od vrha y=hyi itd, Polag ovoga možemo pronaći točku t, t j . visinu, u kojoj nam upitne gornje temeljnice stoje tako, da udaljenost od vrha, t. j . vriednost ij odbijemo od čitave visine stabla h. Po tom je visina trupa za |=/i—/q,/T: i t. d. Mjesto drugih korjena možemo upotrebiti za promjere gore navedene desetične slomke. |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 35 <-- 35 --> PDF |
b. Druga kategorija, gdje su promjeri gornjih podnica količne česti promjera dolnjih pođuica. Ploštine kruga odnašaju se kao kvadrati njihovih polumjera. _Ako je kod kusočunja G- dolnja podnica, d ddnji promjer, 8 gornji promjer, to ćemo gornju temeljnicu z dobiti po gornjem stavka iz ovog razmjera: B. p. ako }^ ^=2 ^^´^^^^´´ «:.= .-(0^ G .z^d" ´4 d^ z = č? < G ^=4 t. j . ako je gornji promjer jednak polovici dolnjeg promjera, to je gornja temeljnica jednaka četvrtini ploštine dolnje temeljnice. Istim postupkom dobijemo za . ^ . . , . G S = - gornju podnicu ^= |^; 2a a D n -f H H 6^ !) n n 3? Tako smo dobili gornje podnice kao dielove dolnje; da pako dobijemo obličke za proračunavanje tjelesnine, moramo kao kod prve kategorije postupati. G N. p. 2;a ^ t, j . gdje je gornja temeljnica jednaka, Vi^dolnj.e, imademo -:«+<«-HŽ)+šl=(«+-+14)^=(-+= 16/6"" r48(?H-3e\7i_5ie/j_17„/) ´ ´ K=^^Gh jest oblik za proračunavanje tjelesnine kusoeunja, komU je gornji promjer četvrtina dolnjega (}=j) ´^^ komu je gornja,podnica ´/le dolnje. (-1)^ Istim postupkom dobije se . ,. ,, ^ za S^-^- ili ^=-| tjelesnina Jr |f?/^,^ |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 36 <-- 36 --> PDF |
2 4 ) za fW-^J ili ^==46´ tjelesnina ir=-lgG/´´ . . ´ za S=|d ili ž==i^i , X=f|(?/« Da pako pronadjemo točku, gdje gornji promjeri padaju, to ćemo najprije [tolag poznatog, dobiti udaljenost od vrha ?/ ^ -^ . ?,=Jty´~r=/«. 0-25 za T 4 ^^^16 za -r ^ . ^=7^y^=ft. 0-33 d iii ^ . . ^=/iy_i=A. 0-50 . . 2/=7i-/r=7i. 0-66 za 1 d ili |e za 1 cž ili xV^ . . ?/==^yX=7ž. 0´75. Da dobijemo samu točku t^ u koju padaju gornji promjeri, to imademo samo vrieđnosti y od visine h odbiti, tako se - nalazi t=^h~-K 0´25 u ^Ji (visine) _ t=h-^h, 0´33 u P t^n-^n, 0-5 u i/i |d „ t=h~-h 0-66 u -|/^ „ |d „ t=li—li. 0"75 u |7^ „ Po tom vidimo, da čim su veći gornji premjeri kod kusocunja, da su bliže dolnjoj podnici. 3, Proračunavanje tjelesnine izbočitih (paraboličkih), odnosno utisnutih (neiloidskih) odrubljenih đebala. Polag svega dosad navedenoga glede odrubljenih debala, vidi se, da se samo 0 kusocunjih razpravlja, te kao što napomenuh vidjet ćemo sada, kako bi tjelesninu odrubjenih paraboloida i neiloida dobili, ako im se kao kod kusocunja gornja temeljnica, odnosno gornji promjer mienja. Prije svega moram spomenuti, da je izmeđju paraboličkih i čunjastih cxlrubljcnih tjelesa razlika ta, što se srednja temeljnica Y u stanovitoj mjeri povećava, a kod neiloidskih oblikah umanjuje. T. j . nije uvlek y=-^ ´ razlici izmedju gornje i dolnje podnice, nego je kod paraboličkih tjelesa veći, a kod neiloidskih manji. Pokušajmo n. p. iz-kusočunja, kojemu je gornja temeljnica jednaka V<2 dolnje, parobolički oblik izvesti. |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 37 <-- 37 --> PDF |
~ 373 — Već smo vidjeli, đa je kod ovog primjera razlika izmedju đoinje i goraje temeljnice t. j . srednja temeljnica _ 2 G G 2G G *^-~2~^2 + 4^T ^ 4^*^ t.j. srednja temeljnica jednaka je u ovom sluĆaju ´7* dolnje temeljnice. Kad bi sad htjeli dobiti izbocitost, parabolicki oblik ovoga kusočunja, morali bi srednju temeljnicu povećati; uzmimo za ^4 dolnje temeljnice, t. j . da bude jednaka dolnjoj temeljnici, te bi tad dobili parabolicki oblik tog kusočunja, jer mu gornja temeljnica ostaje ista - (vidi sliku 2.). Nu kad bi tom kusocunju tako povećali srednju temeljnicu, dobili bismo tako izbočiti oblik, kojega skoro nikad kod šumskog drveća nevidimo, te ćemo zato tu izbocitost za polovinu manju uzeti t. j . u ovom slučaju povisit ćemo razliku izmedju dolnje i gornje temeljnice za 7^ dolnje temeljnice, da dobijemo takvu srednju temeljnicu, koja će nam najshodnije izbocitost predstaviti. G+^ ´ Ako Y povećamo za V^ dolnje temeljnice, to imademo: ^ _ ^ , ^ 2 8 2^ 4^8~ 8 ^ 8 ^ 8~« 1% r Zamienimo li ovaj Y u oblicku Z=(G^+4y-l-^)^, dobijemo K^i G´YL\G Mjeru pako V»^, 2a koju imademo srednju temeljnicu povećati, dobijemo neposredno, ako slomak, koji nam označuje gornju temeljnicu, kvadriramo i razdielimo sa 2. Na ovaj način postupajući, kod svakog gore navedenog kuso .cunja, dobijemo obličke za proračunavanje tjelesnine, odgovarajućih jim paraboličkih oblika, koji su u sliedećoj skrižaljci u slici obličnih brojeva poredani. Kad bi gornjim načinom dobivene mjere od zadatih srednjih temeljnica kod kusočunja odbili, dobili bi tad njihove neiloidske oblike, za koje mnijem, da nije potrebno tjelesnine izstaviti, jer se utisnuti ili neiloidski oblici kod stabala vrlo riedko ili nikad i^eopažaju. Doduše je obličak = (G-h4y-f ^) ^, i za proračunavanje tjelesnine para boličkih tjelesa najtočniji, nu buduć nije pri uporabi spretan, to sam ovime htio polučiti to, da čitav oblik stegnem tako, da se samo đolnja temeljnica i visina debala ima u obzir uzimati. |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 38 <-- 38 --> PDF |
374-— (^blični brojevi´ za I U kojoj 1 Obiični l)rojeYi za cunje 1 Gornja * ´ Gornji paraboloiđe | - visini čitava [ čitava 1 1 temelj-nica , promjer 1 padaju stabla ob| stabia ob-| kao dio kao dio odrubljene zirom na odi ubijene 1 žirom na j i 1 1 gornje izpravnu j izpravnu 1 dolBJe´ dolnjeg visinu \ visinu temelj1 i ´z r a ž e n i u s 1 0 in c i h nice kod n kusočiinja obic. desetičnih 1 obic. deseti(5uih d.i 0-75 13 2 7 0-63 0´53G — 0-544 0 545 10 0 4 0-66 5 9 0-55 0-568 — 0-56 0-585 G 4 di0* 50 5 B 0 63 2 3 — 0-69 0-697 . G 3: (i.0-577 0-423 2 3 0-66 — : -^ 0-70 ^ . 4 n dj 0´33 i 3 0-72 5 0 — 0-75 ´ ´ 8 9 2Q , ^.0-707 0 28S 3 4 0-75 — 5 0´88 — 0 p «?.| 0-25 2 5 3´I 0-81 0 865 _ 0-85 0-958 |a dO-810 0184 5 6 0 83 — — 0-98—, , -4G ^.0´8G6 0-134 7 8 0-8T ^ — 1-00 — 11 ´ , - Iz navedenog vidimo, da možemo svakom pojedinom stablu, primjerenom točnošću i većom lahkoćom, — jer imamo kod stabala samo dolnju temeljnicu ili najviše još gornji promjer znati ~ opredieliti tjelesninu,. nego s ostalimi slicnimi naćini. Prije svega razjasniti je uzrok, zašto je u početku idealni valj razdieljen u dvanaest dielova. Mislio sam, da ću, ako uzmem najmanji višekratnik od 3 i 4, kao od nazivnika Vs i V4 t. j . od obličnih brojeva za čunj i neiloid, kao i za paraloloid, dočim n. pr. razdieljenjem u 10 dielova, nebi to postignuto bilo. U ostalom, kad bi se u više dielova nego dvanaest dielio valj, dobili bismo doduše više tjelesa, mi njihove oblike bi teže razlučiti bilo. Jedino, što bi možda umjestno bilo jest - kad bi htjeli obličke, odnosno oblične brojeve u desetičnih slomcih izraziti — da razdielimo idealni valj u sto dielova. Time bi dobili podpun prelaz tjelesa počam od osovine valja, naravski * Opazka : U gornjoj skrižaljci označuje nam: G = do Inja temeljnica. d =. dolnji promjer. 1 — = broj označujući dio dolnjeg promjera, n — broj označujući dio doinje podnice. |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 375 — uz Istu podnicu i visinu — pa do pođprnie njegove punoće. Taj prekz izmedjn najbližih tjelesa nebi bilo moguće razlikovati, jer bi samo do nelloida, koga dosud poznamo, imali 25 neiloidskih oblika, 26—33 oblika do cunja, zatim 34 do 50 ćunjasto-parabolićkih oblika do paraboloida, a od njega Bve paraboličke kašnje valjaste oblike do samog valja. I tu bi se dakle morala samo ona tjelesa za praktičnu porabu uzeti, koja se,uočiti mogu,, a to bi od prilike bila ona ista, koja smo dobili razdieljenjem valja u dvanaest dielova, što se vidi, ako dvanaestine u desetične slorake pretvorimo. . Dieleći valj u sto dielova, dobijemo obličak za neiloiđ 0*25 Gh^ za čunj 0-33 Gh, za paraboloid 0*5 Gh^ za trbušasti paraboloid 0-66 Gh za valjkasti paraboloid 0´75 Gh. itd., ono isto što je uz obične slomke, kod razđieljenja u dvanaest postignuto. A uzmemo li sredinu izmedju ovih obličaka, dobijemo kod razđieljenja valja u sto dielova skoro one iste oblike i obličke, koje imademo kod razđieljenja u dvanaest. Dakle razdieljenje valja u dvanaest dielova za uporabu jest dovoljno. Ovimi obličci bit će lahko u praksi se služiti, što je svakako latše ovako malo oblika i obličaka zapamtiti, nego dosad poznate oblične brojeve i stojbinske razrede. U stojbinske razrede vrstati obličke stabala je dosta mučan posao i za vještaka^ dočim tih ovdje nije potrebno, jer kako je u početku napomenuto, tjelesninu tiela dobijemo, ako mu tri protege — samo kad nam je poznat oblik — medjusobno pomnožimo, hez obzira na to, da li su nam poznati njegovi uvjeti postanka, obstanka i substancije. Za opredieljivanje tjelesnine stojećih stabala dovoljno je poznati njekoliko obhčaka, a i ono njekoliko oblika nije težko razlučiti, a može se uztvrditi, da ih imade dovoljno, da se u nje ma koji oblik stabla uvrsti. Polag slike, naravski, da se neće rabiti u praksi svi oblici, nego obično oblici 3 do 9, pa kada se iole u razlikovanju i vrstanju stabalnih oblika postigne vježba, može se točnije desetičnim slomkom, prama tomu, komu se od obUka, zadani oblik stabla približuje, i tjelesnina njegova opredieliti, nego sa svimi ostalim! obličniffii brojevi, gdje se n. pr. za svaku visinu stabla drugi obličak rabiti mora.. - Najtočniji brojevi do sada su Preslerovi, koji dieli u pet razreda za svaku vrst drveća napose, obzirom na starost i oblik stabla Nu premda se njegovi oblični brojevi priznavaju za najvaJjanije, ipak mu međju njima nema onog oblička, koga je za stablo izpravne visine (gdje je gornji premjer b = —^ opređielio, jer mu je najveći oblični broj 0-56, i to još za prestara stabla, a onaj mu je obličak 0-66 G-h, te mu ovaj obličak još veću razliku pravi, ako se prispodobi jednim od drugih razreda, za koje bi se ovaj potonji oblik obično i rabiti morao, jerbo će se kod onih stabala petog razreda riedko ih nikad S = A naći, pošto s^\m naglasuje, da su to stabla podpuno valjasta. To jest, njegovi su oblični brojevi za 20^/o premaleni, te bi se morao još jedan |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 40 <-- 40 --> PDF |
kao šesti razred, sa rastiidrai obličci primetriiiti, da. približno svrsi odgova rati mogu. Novi njegov oblicak 0-Q6GJK odnosno 0-GG& fh + ^^ za izbocita tje- Jesa, daje premaleni iznos, pošto njime sasma točne iznose dobivamo samo kod čunjastrli oblika drveća. Polag gornje skrižaljke vidimo, da nemože služiti za stablo utisnuto, čunjasto ili izbočito jedan te isti oblicak, makar da su iste podnice i \dsine,. N. pr. ondje gdje imademo S = —-, kod cunjastih stojećih stabala pomnožimo temeljnicu i izpravnu visinu sa OGG ili %, nu kod izbočitog oblika imade se već veći faktor uzeti, i to kao što je u skrižaljci najmanji 0´C97 ili kraće O´T- To ćemo sada vidjeti. Izpravna visina, gdje je S = —-, kod cunja jest, kako je gore dokazano, u polovici visine cunja. Ako bi dakle izpravnu visinu sveli na visinu stabla, dobijemo ovo: Keka je G dolnja temeljnica, h visina stabla, a H izpravna visina, koja je po predpostavljenom jednaka -T~, onda proizlazi: ´ I GH = I gt J-_ I e/^ _ X aj^ t j. I GH nije ništa drugo, nego tje lesnina cunja, ako se nzme mjesto izpravne, čitava visina stabla, te je time prenaVedena tvrdnja opravdana. Ako n. pr. za izbočiti oblik mjesto 0´6G uzmemo 0-7, a mjesto da S = -— pada u polovici visine, past će radi izbočitosti nešto više od polovice: tnetnimo za ^^^^^ ´^´^´^^> ^^^^^ ćemo uzeti O´GA mjesto 0*5/?, pa imademo po gornjem postupku mjesto 01.)G. O´G Gh == O-SdG GJi ovo: 0-7. O´G Gh z=: 0´42 Gh^ kao svedeni oblicak iz izpravne na čitavu visinu stabla, izbočitog oblika. I tu vidimo opet razliku, jer analogno gornjoj tvrdnji nije sa obličkom 0-GG Gh izbočitost uračunana. Time je dokazano, da taj oblik premalene iznose daje, jer se smatraju stabla, da su jedino čunjasta oblika, a ujedno je dokazano, da se pomenuto razdieljenje uspješno rabiti može. Sve obličke odrubljenih tjelesa sveo sam zato u skrižaljku, premda bi se svi u praksi riedko rabiti mogli, daše vidi, kako obličci rastu i padaju, prema tomu, kako se gornja odnosno srednja podnica mienja i u kakovom su odnošaju prema dolnjem promjeru i visini. Spretni su pako ti obličci zato, što se samo jedna podnica i visina mjeri, da se tjelesnina stabla ili debla proračuna. h Za podlogu izvađjanja je uzet oblicak K =^ (G +-iy ~-\. g) ^~- zato, G što je taj oblicak posve .točan, te su onda iz njega- i proizvodi najtočniji. To vidimo iz slieđečeg primjera: Imamo li po ovom obličku izračunati valj, komu |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 41 <-- 41 --> PDF |
^ — 377 — je podnica 0*5 m. , tad mu je i srednja i gornja podnica kto tako velika.; a visina neka je 24 ni., sad tvrdimo, da je gornji oblićak jednak K -Gh[ 24 pa iniadeaio K :^ (0"5 + 4.0"5 + 0´5) — =^ 0\5 24 ili Z = 3 4=:^ 6 0´5.24 ili Z = 12 m/"^ == 12-0 m\ Kod uporabe stabalnih oblicnih brojeva (oblicaka), koji se izpod sliko 1. nakize, postupak je veoma jednostavan i taj, da se stablo prispodobi sa jednini u slici oblik´oni, te mu se tad izmjeri srednji promjer u prsnoj visini i visina, te se napokon temeljnica i visina pomnoži sa brojem, koji izpod toga oblika stoji. Kad bi se imala većem broju stabala tjelesnina opredieliti ili možda drvna gromađa, onda bi se imala sastaviti skrižaljka, koja bi se .zi\ svaku vrst drveća razdielila u dva ili tri razreda visine, a svaki taj razred razdielio bi se polag stabalnih oblika u odielke, u koje bi se bilježila stabla istoga promjera, onda dalje n. pr. po Drauthu postupalo. Kod odrubljenih pako tjelesa ili stabala, gdje se gornji promjer može kao dio doinjeg promjera naći, treba samo podnicu i izpravnu visinu pomnožiti sa dotičnim brojem i dalje kao gore postupati. U Briiiju, mjeseca siečnja 1886. Šume ! šumarenje u Bugarskoj. Saobćuje Simeoii Pjerotić, knjež. bugar. šum, nadzornik. V. : Prije nego li spomenem prevod spomenutoga naputka iliti rukovodni ka, moram ipak po analognom redu, donieti okružnicu ministarstva linancijo, kojim je popraćen bio taj nikovodnik, te koji će štiocu pružiti priliku, upoznati se djelomice sa namjerom bugarske vlade, glede riešenja šumarskoga pitanja u zemlji s juridičkoga gledišta. : Okružnica ta glasi; „Propisom okružnice od 26. ož^gka prošle godine br. 7.091., u kojoj su se izlagale nakane i obrazložile namjere ministarstva financijalodnosno šumarskoga zakona, bilo je spomenuto, da će glede izpunjenja u praksi § 15. i 16. rečenoga zakona, sliediti docnije obširne instrukcije. Ministarstvo financija nije htjelo pobrzati izdavanjem rečenoga ruk o vodnik a s prostoga nanne razloga, što još nisu bili formiram novo-imenovani članovi okružni h savjeta , i obzirom na to, što se čekalo, da se ponajprije rieše neka sporna pitanja administrativnim putem za privatne, kao i neke obćinske šume. Pošto su danas već novo-izabrani članovi okružni h savjet a preduzeli ispunjavati po zakonu naložene im zadaće, te pošto su se djelomice sporovi povoljno riešili, koji su izdavanje rukovodnika priečili, to ministarstvo |