DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 6 <-- 6 --> PDF |
´ — 294 — Tako bi Hrvatska morala u pogledu riekah Save i Drave sa Kranjskom i Štajerskom stupiti u dogovor, a slično valjalo bi i za Ugarsku, Srbiju i Bosnu, za odanlje dolazeće pritoke tih naših glavnih voda, hoćemo li jednom predusresti nesretnim svakogodišnjim poplavam i bujicam. Zagrebj mjeseca ožujka 1886. Karnostna vlast nad imovinskimi činovnici. Na strani 162- Šum. lista od ove godine piše g. S. o gornjem pitanju obrazložbu k svom predlogu stavljenom na prošlogodišnoj glavnoj skupštini, opisujuć istodobno način provedbe karnostnih iztraga u gjurgjevačkoj i križevačkoj imovnoj obćini. S razloga, što u citiranom članku ima želja i nazora, s kojimi se složiti nemogu, evo me da k predmetu koju rečem. U obstojaloj vojnoj Krajini vršio je karnostnu vlast nad činovnici imovne občine karnostni senat, koj je bio na temelju staroga karnostnoga zakona za vojnu Krajinu kod svake okružne oblasti i za državne činovnike ustrojen. Taj senat sastojao je iz više članova, svagda pako iz predstojnika okružne oblasti, i najvišega državnoga šumarskoga i gradjevnoga činovnika stanujućega u okružju. Nadšumar, upravitelj gospodarstvenoga ureda, provadjao bi proti podčinjenom osoblju (proti nadšumaru, izaslanik glavnoga zapovjedništva ili u slučajevih manjih bud vladin povjerenik osobno, bud po delegatu) karnostnu iztragu, ter bi nakon provedene suspenzije podneo razpravne spise karriostnom senatu, koj bi na temelju podnesenoga materijala, đonašao karnostnu presudu. Proti toj presudi pripadalo je pravo utoka na glavno zapovjedničtvo. Nakon provedene spojitbe vojne Krajine sa materom zemljom, ukinut bi karnostni zakon, ter je uvedena ministarska naredba od g. 1860., na temelju koje se postupa u karnostnih slučajevih i proti državnim i proti imovno-obcinskim činovnikom. Disciplinarnu vlast imade okružni predstojnik u prvoj i zemaljska vlada u drugoj molbi. Stari disciplinarni zakon smjeti je nazvati liberalnim, dočim je ministarska karnostna nai´edba malo absolutistički oličena. Prema tom stanju stvari, pak s okolnosti što u belovarskoj županiji postoji još uviek u krieposti stari zakon o imovnih obćinah, na koliko se s novim sražava, jest nedvojbeno, da bi se svi karnostni prestupci imali prosudjivati po starom disciplinarnom zakonu, indi i po disciplinarnom senatu. Tako bi moralo biti, da se formi i mrtvom slovu zikona udovolji. Nu biti će razloga zašto se tako nečini. Ja si ih tumačim ovako: Karnostni postupak i vlast, ter njihovo vršenje su u eminentnom smislu rieči „Gefiilssache´´. Državna vlast ustrojila ih je, da pomoćju njihovih ustanovah očuva ugled svoje djelatnosti kao i svojih organa. Pošto pako činovnik može prema svojim dužnostim i proti intencijam državne vlasti ipak pogriešiti, a da |