DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 30 <-- 30 --> PDF |
. . »- 318 — Te se malene vatre Biogu često posve svrsi shodno u suvislom pravcu skupno i proti vatri voditi, tako da napredujući požar napokon niora na tom jur pogorjelom prstenu utrnuti sam o sebi s pomanjkanja goriva. Kad se je prizemni požar jednom utišao, tada se možebitno goreća stabla imaju obarati i gasiti, a tinjajući stari panjevi zemljom zatrpati. Takova se garišta imadu obično još jedan do dva dana čuvati i nadzirati. U prvom zametku može i samac lugar takov prizemni požar još svladati. Treba li medjutim za gašenje više sila, to mu je dužnost bezodvlaČno pozvati okolišno žiteljstvo da krene vatru gasiti. Polag ustanova šumskog zakona, dužan je svaKi, koji u šumi ili na kraju od šume nadje vatru po kom ostavljenu ili iieugašenu, takovu po mogućnosti ugasiti. Ako li pako tko opazi, da šuma gori, dužan je to onim putem, kojim ide, obznaniti stanovnikom obližnje kuće. Ovi stanovnici obvezani su. prijaviti to isto odmah predstojnika obližnjega mjesta i posjedniku šume ili njegovomu šumarskomu osoblju. Zanemarena prijava šumskoga požara ima se po šumskom zakonu strogo kazniti. Ljudstvo, koje lugar na gašenje šumskoga požara pozove, ima se s potrebitimi spravami za gašenje, kao : kukami, motikami, lopatanii, sjekirami, kabli itd obskrbiti, te odmah pohititi na mjesto gdje gori, i ondje pružati svu moguću pomoć pod vodstvom mjestnoga starešine, pandura itd,, i komandom onoga najvišjega službenika od šumarstva, koji se ondje na mjestu nadje. Lugar je dužan za vrieme suše zabraniti svako palenje vatre u ili kraj šume, dapače i istim drvarom je zabranjeno paliti vatre — izvan jama — posebno u tu svrhu izkopanih i malimi šanci obkoljenih. U to je vrieme nadalje zabranjeno, paliti baklje i pušenje kao i pucanje sa papirnatimi ćepci u šumi, a svaki, koj bi se toj zabrani protivio, kažnjiv je isto tako, kao i onaj, koj u šumi naloženu vatru napusti neugasnutu. Pretvori li se prizemni požar jednom u ovršni požar, t. j. zahvati li požar jednom i krošnje mladog drveća, t. j . digne li se jednom i do krošnjah starijega, ili ako oganj uhvati dole nizko viseće grane, ili se pako nuz deblo po lišaju i mahovini u krošnju popne, to je onda naravno i kud i kamo pogibeljniji od prizemnoga požara. Ovaj je ovršui požar medjutim mnogo redji, a radja se ponajpače samo u ćamovih šumah, jer se zdravoga i zelenoga hstnatoga drveća vatra nerado hvata, poharajuć mu obično samo granje , tim prije pako izgori pri tom suho i obumrlo drveće — koje onda padši — još većma razpaljuje plazeću vatru. Ovršnom vatrom poharane šume, lišene su životne snage, te ih treba posjeći i nasadom pomladiti. Kod nas su ovi požari medjutim dosta riedki, Nuzgreduo možemo ovdje još i to spomenuti, da u šumarstvu još i treću vrst šumskoga požara poznajemo, a to tako zvani podzemn i požar. Podzemni požari nastanu, kada se pod površinom zemlje nalazeći se tresetnid i ugljeviti slojevi zapale. Ovi napreduju polagano, te ih na mjestih, kuda su već prošli, upoznajemo po tom, da drveće i bilje na jedan mah pevehne i popada. |