DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 3 <-- 3 --> PDF |
^ 291 — groinade) ili u prispodobi sa Bornuilnom zalihom od 393.750^ visak zalihe od ] 69.122´\ pa ce preraa tome Bioći i šuniovlastnik taj vižak upotrebiti već i\ polovici obhodnje (^ I" = 60 godina), trošeć naime za prvog desetgođišfca na godinu 562872 X lif--=938r2^ dakle m 2818-8« više od normalnoga prihoda od 6562-5". Vidimo dakle, da nam se i time opet omogućuje, po otvorenih srezovih se nalazeća polu- i vrhosuha, kao i inače najstarija stabla od godine do godine iztriebljivati, izsjeći i koristonosno unovcivati, dok ipak mlađja stabla ostaju netaknuta sve do one dobe, dok i na njih neđodje naravni red sje&e i unovčenja. Kupci, odnosno drvotržci, imali bi se doduše kod ovoga posliednjega načina v ^ sječe šuma obvezati^ da normalne sječine moraju do proljeća, odnosno ako li se radi o umjetnoj sadnji žira pod motiku, do sliedeće jeseni iza sječe, osnažiti od ležećega drva i odpadaka, ter šumskoj upravi čiste predati, što jim možebit nebi bilo najpovoljnije, nu pošto je to posao, koji bi se napokon ipak uz neznatne potežkoće takodjer svrsi shodno svladati mogao, te pošto bi trgovci s druge strane i opet mogli kroz cielo Jjeto izradjivati pripadše jim drvo najstarijih dobnih razreda, to držim, da se činjenica ta nemože smatrati ozbiljnom zaprekom Šumarska uprava pako sama, mogla bi tako sa svoje strane, već za prve polovine obhodne dobe koristonosno unovčiti prastaro stabalje, a tek iza minuća prve polovice obhodne dobe, dakle iza 60 godina, ograničilo bi se uživanje drva na normalno sječno povri^je. Kako i na koji način bi se imao sukcesivno unovčiti onaj višak odnosno razlika, postojeća medju normalnom i zbiljnom drvnom zalihom, u razdobju prve polovice obhodne dobe, iztaknuo sam jur u VI. svezku ovoga lista od g. 1884. na strani 143 do 151., te s toga u tom pogledu upućujem štioce na tamo rečeno. Znamo nadalje, da je obstanak šuma samo onda osjeguran, ako se dobi V^ obhođnje odgovarajuća godišnja sječivna površina, takodjer i odmah opet po mladi odnosno zagaji. Sjeće li se dakle u kojem šumsko-gospodarskom odielu godimice veća površina od normalne sječivne površine, kao i onda ako se sama normalna sječivna površina odmah i opet nepošumi, to potrajnost uživanja dotične šume nije osjegurana. "^ D istinu se pako kod nas već jednom zakasnilo sa pomladjenjem, a bijaše to g. 1872. kad no se u brodskoj i petrovaradinskoj pukovniji ono 30 000 ralih u korist investicionalne zaklade izlučenih šuma, prodalo njekomu družtvu peštanskih i bečkih poduzetnika, uz uvjet, da imadu sječine najdulje u roku od tri godine dana osnažiti, ter šumskoj upravi novo pošuraljenja radi predati. Takova se pogodnost do onda još nigdanije kojem dvotržcu dozvolila, pošto je poznato, da u prašumah sječine prebrzo obrastu silnim korovom i inim manje vriednim đrvećem letećega sjemena, dapače da se na takovih sječinah često pojavljuju i takove vrsti bilina, kojim već davno izginuo trag po tamošnjih šumah. Tako sam na pr. g. 1854. prigodom pokušaja pravljenih u pogledu akhmatizacije |