DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Istodobno pako imade se nastavša nesreća odmali posebnim brzotecom prijaviti najbliže obitavajućemu glavaru. Šumski požari najpogibeljnije su nepogode šumske. Isti nastaju cesto od vati´ah, koje u žurni lože ljudi, zabavljeni izradbom šumskih proi^^voda, ako se naložene vatre kod odlaska i opet posvema neutrnu. Često nastaju i odfcuda, što susjedi po zemljištih, medjašećih sa šumom, korovje svojih njiva po medjab u hrpe meću te onda pale, a neostavljajući pri tih vatrah nikoga, koji bi iste nadzirao. Kod požara vriedi ona: „mali zametak — veliki svršetak". Većina tih požara mogla bi se u samom začetku lasno pogušiti, nu kada jednom preotmu mah, to ih je obično vrlo mučno svladati. Tada ih je moći ugasiti jedino velikim trudom i uz pretrpljene štete. Neopreznost i lahkoumno postupanje vatrom, ugljenom, žigicami, smotkami itd., zatim grom glavni su uzroci nastavših šumskih požara, ma sve da i oni slučajevi u nas nisu riedki — gdje je vatra upi^avo iz zlobe podmetnuta. — Iz zlobe se kod nas upaljuju naročito branjevine — a i oni dielovi šumski, koje bi „susjedi" rado prikrčiti. Naročito je pako lugar dužan, svu i)ažnju posvetiti šumi za vrieme suše i u kasnu jesen, kad šuma obiluje šušnjem, zatim u proljeće, dok suha prošlogodišnja trava po bi´anjevinah i čistinah požar silno pospješavaju. Najobičniji šumski požar — jest t. z. prizemni požar — pri kojemu se na tlu ležeće lišće i iglice, suha travurina, mašina i drač, dakle u kratko rečeno stelja zapalila. Takove se vatre mogu obično utrnuti lupanjem hvojarai listnatih ili čamovih stabalja, pri čemu se prije svega s one strane raditi počimlje, na koju stranu vjetar vatru nosi, ako je moguće valja bvoje omočiti vodom. Tamo, gdje je stelja nabujala poput busena, nekoristi nam više samo lupanje vatre hvojami, te nam nepreostaje ino, van da vatru time ograničimo, da naokolo izsjećemo ili izkopamo u pramih od ^jz — l met. širine stelju — (mašinu), tako da zemlju na gornju stranu nabacamo. Prsten taj moramo ipak započeti u takovoj daljini od vatre kopati, da nam bude moguće, taj posao prije obaviti, nego li ga vatra stignuti može, pri čemu nevalja zaboraviti i na to, da nesnosni dim i vrućina na hvate daleko preteku samu vatru. Prstenujuć valja se klonuti takovih mjesta, koja se samo težko i gubitkom vremena izkopati, odnosno pročistiti mogu, jer je u takovih slučajevih shodnije posao pospješiti time, da se prstenuje onuda, kud je najmanje stelje dakle i najmanje hrane vatri. Ako li je možebiti vatra već na toliko preotela mah, da neima nade, da bismo tim ograničenjem požara mogli za vremena gotovi biti, to nam nebi preostalo drugo, no protu vatra mi pokušati sreću. Pomoćju mnogih manjih vatra načini se prsten prije spomenute vrsti oko mjesta požara, koji se prsten baš popalom sve vStelje i gorivog materijala očisti. |