DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 3ia ~ gorivog drva sa 40 iiovč. Svaki ouaj, koji bi htio u državnoj Sami po taksi drva sjeći, imao se je prijaviti za to opL´edieljeaomii ijisani. Istodobno sa izdanjem te naredbe, odnoseće se na uredjenje odaošaja uživanje šuma, umnožen bi znatno i broj lugara. ,/ Početkom godine 1885. dokinulo je „narodno bugarsko sobranije" okružne šumarske oblasti kao i specijalnu šumarsku centralnu upravu, odrediv, da se imenuje pet šumarskih nadzornika za čitavu državu, kojim je bila zadaća organizovati šumarsku upravu u zemlji, u duhu vlađajućih narodnih običaja i šumarske nauke. Oko te nove organizacije stekao si je ponajviše zasluga šef šumarstva gosp. Soilekov/, Grodine 1883. bijaše izdan posebni šumski zakon, odnoseći se na one ogoljećene predjele u zemlji, u kojih obitavaju poglavito naseljeni Cerl^ezi i Tatari. Strašnu upravo sliku, koju danas predstavljaju raotriocu sasvim ogoljeni i hametom poharani prostori šumski, u kojih je turska vlada još u zadnji skoro čas svog obstanka gore rečene došljake naselila, dokazuje očigledno kako musulmansko-čerkezki živalj u roku jednog decenija hametom umio poharati sve one šume, koje im bjehu predane na uživanje. Danas su ti predjeli u smislu pre navedenog zakona stavljeni pod zabranuj a isto tako bi zakonom tim ograničeno svako dalnje samovoljno zatirenje šume u tih krajevih. Medju najveće mane šumske uprave u Bugarskoj ubrojiti je, da se centralna Šumska uprava u ministarstvu financija zanima više drugimi poslovi, no šumarskim!, te što još i danas neima posebnog šumarskog odsjeka, ma sve da i sam šumski zakon posebnom ustanovom odredjuje: „da će se na čelo cen~ tralne uprave postaviti jedan specijalista, kao načelnik šumarske centralne uprave, kojemu će biti pridieljeno kao pomoćnici tri posebna vještaka šumara u svrhu rukovodjenja uprave i organizacije gospodarenja u državnih obćinskih a i privatnih šumah". Nu žalibože naum taj osta i do danas praznom nadom. Godine 1884. imenovana su doduše dva Bugara, svršivši gospodarske nauke — za šumarske činovnike t. j , ministarskimi šumarskim! savjetnici ^uz godišnju plaću od po prihci 2100 for. (4200 leva), nu pošto isti bijahu skroz nevjesti šumarstvu, naravno da je i žudjeni uspjeh ostao jalovim. Kao Što su vrhovni šumarski činovnici bili nevjesti šumarstvu, a prema tome i stavljenoj im zadaći, isto tako bijaše naravno i sa ostalim šumarskim osobljem i činovničtvom. Bilo je tuj medju inim šumara, koji u istinu o šumarstvu ni pojma imali nisu, koji šumarske knjige ni vidjeli nisu, al imade ih i opet i posve osposobljenih, inteligentnih i stručno naobraženih šumara u tamošnjoj službi, ma sve da i jesu riedki to pojavi. Da je pako uz takovo osoblje i ođnošaje svako svrsi shodno unapredjenje šumarstva pretežak posao, biti će nakon rečenoga svakomu jasno, osobito sjetimo ii se pri tom još i upravo nesnosnih socijalno-političkih odnošaja u zemlji, koji upravo onemogućuju svako korjenito preobraženje odnošaja. |