DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 311 — Šume i šumarenje u Bugarskoj. Saobćuje Simeou Pjerotid, knjež. bugar. šum. nadzornik, IV. /Nakon oslobodjenja Bugarske i ostvaranja bugarske države u smislu ugovora "berlinskog kongresa, naravno da u prvi mah na šume i uredjenje njihovih gospodarstvenih odnošaja nitko ni mislio nije. Valjalo je bo prije urediti u obće državu kao takovu, dakle posla i obilno, i tako se tek godine 1880. uzelo misliti o tom, kako da se uredi šumarstvo u zemlji. Glavni povod pako tome bijahu, nastali ozbiljni pogubni sporovi izmedju pojedinih sela sbog šumskih medja, koji se u interesu same države morahu čim prije riešiti: Kako medjutim još nebijaše ni tomu nadležnih oblastih niti šumarskih tehničkih organa tomu pozvanih, to šume prepuštene same sebi, postaše brzo predmetom baš nemilosrdnog tamanjenja od strane seljaćtva, a osobito bi se to đogadjalo u blizini ovećih gradova, gdje je istodobno nastala i velika potreba na gradjevnom kao i gorivnom drvu. Za turske vladavine bo, kršćani nesmiedoše graditi velikih i prostranih kuća, a to već i s toga, jer bi Turci takovog kućevlastnika motrili krivim okom, te na svaki način nastojali, da ga buntovnikom i prkosnikom protiva ustanovan „korana" označe, a i inače bi takov kućevlastnik i od strane oblasti na sve moguće načine napastovan, i tako se tek iza oslobodjenja bugarski gradovi mogoše slobodnije razviti, a odtuda i one mnogobrojne gradnje i ogromna potrošba gradjevnog i gorivog drva. Haračenje šuma za turske vladavine, kao i u prvom početku bugarske države uzrokom je, da je danas u Bugarskoj do 90^,^ sveukupne šumske površine poništeno, pri čemu nevalja zaboraviti na tu okolnost, da do 50^/o sveukupne državne prostorine odpada na izključivo planinske predjele, dakle manje više absolutno šumsko tlo. Vidno to propadanje i nestajanje šuma, ponuka napokon i bugarsku vladu i narodno sobranije, da se pobrinu za uredjenjem šumarsko-upravnih odnošaja u državi, te su u tu svrhu prije svega postavljeni posebni državni šumarski činovnici i lugari, od kojih su prvi nosili naslov „gubernijski šumari* iliti po bugarski „guberski iesničci". Ciela država podieljena bi u tu svrhu u pet t. z. šumarskih guberuija (okružja) i to: sofijsku, trnovsku, varničku, vidinsku i ruščušku. Taj šumarski činovnik imao je dakle u svom području stati na kraj zavladavšem vandalizmu šuma, nu pošto to naravno nije mogao, negledeć i na to, da to nebijahu u obće ni strukovnjaci, to je čitava ta uredba značila toliko, ko da je i nije bilo. Kao što jur iztakuuh, bilo je istovremeno namješteno još i po njekoliko lugara u svakoj guberniji, koji bi imali bili te guberuijske šumare u službi pomagati, te braniti šume od nemilosrdne sjekire seliačtva. Ti lugari bili su |