DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 20 <-- 20 --> PDF |
~ 308 — kiseline u Šumi bitno nerazlikuje od količine na polju izvan šuiue. Tu ćemo činjenicu tim lakše pojmiti, uvažimo li, da ni u velikih gradovih neima puno više ugljične kiseline nego li na poljih, ma da se u gradovih dnevno na milijune litara ugljične kiseline stvara- Vrlo važna je okolnost, da se nije nigdje našla razlika u količini ugljične kiseline u liepih i kržljavih, manjkavih sastojinah. Iz toga slieđi, da produkcija đrveta nezavisi od množine ugljične kiseline, koja se u šumi nalazi. Uspjeva li nam dakle šuma bujno na snažnom mineralnom tlu, to neinamo taj bujni rast pripisati množim ugljične kiseline, koja se u šumskom zraku nalazi; zakržljali nam pak šuma na lošem i mršavom tlu, to neimamo uzroka tomu tražiti možebiti u maloj mjeri ugljične kiseline. 9. Iz dosadanjih rezultatah proizlazi, da se količina atmosferičke ugljične kiseline prema mjestnim okolnostima i vremenu mienja, ali da bitne razlike neima izmeđju zraka šumskoga, gorskoga, gradskoga i t. d. Sve što srao do sada rekli, uzeli smo, da tih bitnih promjena neima u takovih prostorih, gdje se plinovi po zakonih difuzije slobodno mješaju. Drugčije je to u zatvorenih lokalih, gdje mrogo ljudi boravi, gdje se puši i gdje mnogo svieća gori. Tu se može toliko ugljične kiseline nagomilati da djeluje otrovno, Odrasao čovjek izdiše u I satu 20 ht. ugljične kiseline, boravi li dakle 50 osoba u zatvorenoj prostoriji, to ovi za 1 sat 1000 1. (== 1 cbm.) ugljične kiseline izdišu. Iz lampe petroleumske gorenjem razvije se za 1 sat 60 lit, a svaka cigara gorenjem daje oko 5 lit. ugljične kiseline. Uz tako silno razvijanje ugljične kiseline, ako je slaba ventilacija, boravak u takovih prostorijah vrlo je nezdrav i za život ubitačan. Svemu tomu još se pridružuje onaj neugodni miris, koji osjećamo u neprozračenih sobah i koji nastaje izparivanjem iz čovječjega tiela. Taj miris dolazi od različitih plinovitih org. substancija, koje su kemički do sada sasvim nepoznate. Po pokusih od Pettenkofera obično se uzima, da je sobni zrak još čist, ako u 10.000 vol. djelova neima preko 10 vol. djel. ugljične kiseline (O´l procent). Mi znamo da bilje neizmjerne množine ugljične kiseline za svoju eksistenciju treba, a uvažimo li, koliko je već do sada te kiseline potrošeno i koliko je trebalo dok se tolike naslage kamenoga uglja, treseta i t. d. stvorile, vrieđno će biti obazrieti se na izvore te atraosferične ugljične kiseline. Bogato vrielo ugljične kiseline daju ljudi i životinje disanjem, zatim gorenje u pećih, tvornicah, pa razsvjeta gasom, petroleumom i t. đ. atomu se pridružuje još i guljenje i raztvorba organičkih tvari. Sav ugljik, koji je bilje u svojih klorophjlnih stanicah iz uglj. kiseline odlučilo i za sebe zadržalo, prelazi gornjimi procesi opet u ugljičnu kiselinu. Na taj način dobiva zrak opet svu onu uglj. kiselinu koju mu je bilje oduzelo. Svi ljudi na zemlji (1.400 milijuna) izdišu godišnje oko 245.270 mij. cbm. ugljične kiseline. Po računih Carnalla razvija se godišnje iz potrošenoga kamenoga uglja oko 152.000 mil. cbm. ugljične kiseline. A koliko se još potroši drugoga goriva! |