DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 19 <-- 19 --> PDF |
_ 307 — Zaključci, koje dr, Ebermayei´ \% dosadaojih opažanja izvadja ovi su: 1. Po starijih metoda uzimalo se 4 — 6 vol. djela CO2 (ugljične kiseline) u 10.000 vol. djelova zraka; novijimi i^pitivauji dokazano je pak da imade samo 3 vol. djela CO2 u 10.000 vol. djelova zraka. 2. Skrajne granice množine OO2 obično variraju izmedju 2 5 i 3*6 na 10.000 vol. djelova; i^nimice su samo ekstremi veći (od 2*2— 6 vol djelova). 3. Noćju ima u zraku više CO2 nego li danju, a tako isto ljeti i jeseni ima je više nego li zimi ili proljeti, (proces raztvaranja je veći za veće temperature nego li za nižje, pa zato se zimi raztvorbom manje CO2 stvara). 4. Po opažanjih dade se zaključiti, da promjena vremena takodjer upliva na množinu CO2, tako isto vjetrovi, magla i t. d, ; 5. Obično se uzima, da imade u velikih gradovih, gdje na stotine hiljada ljudi živi i gdje iz više tisuća dimnjaka dimi i gdje se uz to velika množina organičkih tvari raztvara i gnjije, znatno više CO2 nego li izvan gradova (Boussingault je izračunao, da se u Parizu dnevno najmanje 2.944 milijuna litoa CO2 razvija). No novijimi iztraživanji dokazalo se, da neima bitne promjene, jer se zrak i ugljična kiselina po zakonu difuzije vrlo brzo mješaju. 6. Što se tiče množine CO2 na visokih briegovih, razilaze se mnienja. No dr, Ebermayer zaključuje, da neima bitne njzlike u množini CO2 na podnožju i na vrhu briega. U višjih slojevih zraka, dokle nedosižu briegovi, svakako će biti manje ugljične kiseline. 7. Točnih podataka neima još 0 množini CO2 na pomorskoj pučini, niti u pustarah, no po iztraživanju dra. Zittel-a, koji je sa lybijske pustare u zatvorenih staklenih cievih doneo zraka u Monakov (g. 1874.), dolazi na 10.000 vol. djelova 4*74 do 4-94 vol. djela C02. Ti su brojevi doduše nešto veći nego srednja popriečnina normalnoga atmosferičkoga zraka (3 vol. djela), ali ipak leže još u maksimalnih granicah do kojih CO2 i u našem zraku dopire. Nije dakle karakteristična oznaka zraka u pustarah abnormalna množina CO2, kako se obično uzimalo. 8. Najzaniraivije za nas šumare jest razmjer CO2 u šumi i zraku izvan nje. Sveukupna srednja popriečnina, koju je dr. Ebermayer dobio, iznosi u šumi (u visini r5—2 metra od zemlje) 3´29 a izvan šume 3*18 vol. djelova u 10.000 djelova zraka. Razlike u varijaciji uznose od 2´6 do 3´6. Najviše CO2 našlo se u kr. bav. reviru Schottenhof u 12-god. gusto sklopljenoj bukovoj šumici (5´49 vol. djelova), zatim u drugom reviru u 20-god. bukovoj sastojini (5.86 vol. djelova). Minimum CO2 pokazao se u 126-god. omorikovoj šumi u reviru Jachenau (2*69 vol. djel). Veća ili manja količina CO2 u šumi zavisi ponajprije od sklopa sastojine, t. j . da li se zrak usljed toga brže ili sporije mješa i mienja; u kotlinah ima toga radi uviek više CO^ nego li na obroncih ili takovih mjestih, koja su vjetru na udarcu. Još proizlazi, da je više CO2 u bukovih šumah sa obihiom naslagom humusa, nego li u crnogoričnih šumah sa naslagom mahovine. No sve su te razlike ipak tako malene, da se u cielom uzeto količina ugljične |