DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 18 <-- 18 --> PDF |
«- 306 — Poznata je činjenica, da biljke kroz pući svojega li^ća ugljičnu kiselinu priniaju, pa uplivom suučanoga svjetla raztvaraju kiselinu u kisik i ugljik; potonji sadržaju a kisik izlučuju. Uvažimo li, koliko milijuna lišća imade šumsko drveće, biti će nam jasno, kako se brzo i u kolikoj mjeri taj proces u sumah zbiva. Noćju pak kad asimilacija prestane, sasvim je drugi proces: zbog nestašice svjetla nemogu biljke više u svojih zelenih stanicah raztvarati uglj. kiseline u kisik i ugljik, nego uglj. kiselinu izlučuju a kisik upijaju. Iz toga sliedi, da je za vrieme vegetacije,.u šumah danju više kisika a manje uglj. kiseline, noćju pak više uglj. kiseline a manje kisika, nego li izvan šume. Ali vlažna stelja uviek se raztvara, a za raztvaranje je bitni uslov kisik; taj kisik pak stelja uviek šumskom zraku oduzima, a vraća mu rezultat raztvorbe: uglj. kiselinu. Raztvorba dakle šumskoga lišća umanjuje kisik a umnožava uglj. kiselinu. Na sastav zraka uplivaše i tako zvana transpiracija lišća, usljed koje velika množina vodene pare u zrak dolazi, pa s toga i poradi nižje temperature uviek je šumski zrak relativno vlažniji nego li izvan šume. To bi se sve eksperimenti dalo lahko dokazati, kad bi šumski zrak mirovao t. j . kad nebi bilo raznih struja. Ma najveća tišina u šumi bila ipak šumski zrak uviek struji i kreće se brzinom od 0´4 m. u sekundi, prevali dakle za jedan sat skoro put od 2 km. Te struje nastaju stranom od vjetra, stranom poradi razne temperature u šumi i izvan nje, a i po zakonih diffuzije mora se zrak u šumi uviek mješati. Ma da bi dakle šumski zrak morao drugčijega sastava biti nego slobodni atmosferićki, to se ta razlika usljed gore označenih uzroka tako izjednači, da nije moći bitne razlike konstatirati. Odavna su već nastojali naučnjaci da kvantitativno opredjele ugljičnu kiselinu. No svi stari načini opredjeljivanja bili su stranom nespretni a rezultati bili su uviek netočni — obično veći. Dr. Ebermayer poslužio se kod toga opredjeljivanja Pettenkoferovom metodom. Mi se nećemo ovdje upuštati u razglabanje same metode niti ćemo navadjati tabelarnih skrižaljka kao rezultate opažanja, nego ćemo spomenuti samo srednje rezultate koji iz opažanja rezultiraju, a onda ćemo navesti zaključke, do kojih je đr. Ebermajer došao. Srednji rezultati sa postajah: 1. u šumi Karsten (bav. visočina), 2. u šumah kr. ureda Tolz i 3. revirah Ramsam, Rosenheim i t. d. sliedeći su: od 1. u mladoj omorikovoj sastojina na 10.000 cm, ima 3*22 cm. CO2 » » » . jj 5, 10.000 ,j „ 3-18 „ „ « 2 .......´._ . 3-22 „ „ » 2´ ´ ..,..,. . 3-54 „ „ ili sveukupna srednja popriečnina 3´29 ccm. ugljične kiseline na 10.000 ccm, zraka šumskoga. Vriedno je ovdje spomenuti množine uglj. kiseline, koju su strukovnjaci u većih gradovih našli. U Parizu našao je Boussingault god. 1839. u 10.000 djelova zraka, 4*00 djela uglj. kiseline, a J. Todor u Buđapešti od g. 1877. do 1879., redom 4´13, 3*73 i 3-78 djelova uglj. kiseline. |