DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 17 <-- 17 --> PDF |
~ 305 — Sastav šumskoga zraka i važnost ugljične kiseline po vegetaciju šuma. Prije nekoliko mjeseci izašla je izpod tiska knjiga gornjega naslova (Die Beschaffenheit der Walđluft und die Bedeutung der atmospharischen Kohlensaure fiir die Waldvegetation);´" a od znamenitoga pisca dr. Ebermayera, profesora na universitetu u Monakovu. Još kao profesor na šumarskom zavodu u Ašafenburgu izišao je dr. Ebermajer na glas sa svojih naučnih djela, u kojih je rezultate pokusnih postaja sabrao i objelodanio. Po više godina posvietio je samo naučnim izpitivanjam, savjestno ih bilježio i motrio, pa nije čudo, da je u javnosti i naučnom svietu zasluženu hvalu stekao. Već svojim djelom:, „Fizikalni upliv šume na zrak i tlo" stekao si je glas, a kad je tri godine kašnje (1876.) izdao još: „Nauk o šumskoj stelji", ne samo da je stekao priznanje ministarstva u Bavarskoj, nego je dobio i odlično mjesto medju najznamenitijimi književnici šumarstva. To su djela ne samo naučna negt) i tako zanimiva, da ih čovjek sa nasladom čita, a svaki bi si zaslugu stekao, koji bi ih izdao bilo u cielom prevođu bilo preudešene za naše odnošaje. U nadi, da će čitatelje Šum. lista zanimati najnovije djelo naučnoga pisca^ pokušati ćemo ovdje u kratko obazrieti se nanj i sadržaj mu u kratkih crtah napisati. Kao što u svom djelu „lizikalni upliv" i t. d., govori dr. Ebermayer osim ostaloga 0 kisiku i njegovoj modifikaciji: ozonu, tako govori u djelu najnovijem 0 ugljičnoj kiselini. Suvišno bi bilo dokazivati važnost ugljične kiseline odnosno ugljika u prirodi; mi znamo da čitavi organički sviet, sve bilje i životinje bez ugljika nebi mogle obstati, a sav taj ugljik dobivaju životinje posredno a biljke neposredno iz atmosferične ugljične kiseline. Važnu ulogu imade dakle ugljična kiselina, najprije da daje bilju branu, a posije da se biljem životinje hrane. No atmosferička ugljična kiselina neđaje samo bilinam potrebiti ugljik, već ona pomaže i raztvorbu kamenja; kišniconi pada puno uglj. kiseline na zemlju i prodire u dolnje slojeve pa neraztopive slučenine, raztapa i pripravlja na taj način mnogo hraniva za bilje, koje ono svojim korenjem usisava. Upoznav se sa važnošću ugljične kiseline u prirodi, odavna su već kemičari trudili se, da izpitaju količinu uglj. kiseline u zraku, pa su opite (experimente) pravili u gradovih, na briegovib, u pustarah, na moruit. d. samo šumski zrak ostao je neizpitan. Ima doduše nu samo´jedno djelo o tom predmetu, a to je od I. Reiseta, koji je god. 1872. u Dieppe (sev. Francezkoj) u, mladoj sastojim opite pravio. Dr. Ebermayer preduzeo si je da_ tu prazninu popravi, a rezultate svojih izpitavanja objelodanio je u svom najnovijem djelu. U Štntgartu nakladom Ferd. Enke-a (1 for, 20 nvč.). 20 |