DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— B04 —


šiuBljenja Krasa Beupotrebc kažBJeBici? Kažnjeiiici bijahu (a niedju njima Bog


si ga 2nao koliko i\jih posve nedužnih!), koji haračiteljem njekoč divnog kraškog


kraja obolim Mljetčanom u galijah raditi morahu za njihovu čast i slavu ;2ašto


dakle da današnji zlotvori neponiognu i opet opustošenu zemlju bar donjekle


privesti njekađanjoj krasoti? Jedan kažnjenik stoji u Gradiški u vlastitoj t. j .


državnoj režiji uključivo odielo i rublje 54—60 nove. na dan. Poprečno imade


u Gradiški 350 kaznjenika na godinu — za 400 njih jest kazniona uredjena —,


dolazi dakle jedan kažnjenik, ako ga na dan ocienimo sa 55 nove., u godini


na 200*75 for., a 350 kaznjenika na 7L266´25 for. i to bez uračunanja sigurno


ne malenih upravnih troškova.


Da se dio tih troškova pokriva unovčenjem proizvoda, što ih kažnjenici
sgotavljaju, nemože se doduše nijekati; nu bila ta zaslužba napokon neznatna
ili veHka, toliko stoji, da je ista oduzeta obrtnikom velikog okolišja kaznione.
A tako je i kod svih inih kaznionah. Nebi li dakle bilo posve opravdano, da se
bar kažnjenici iz Gradiške i Capodistrije upotrebe za radnje oko našmnljenja
Krasa? Jeseni i proljeti mogli bi saditi, razsadnike uredjivati, ljeti reservoire
za skupljanje vode graditi i mlade nasade obskrbljivati vodom, zimi pako probaviti
u svojih gradinah. Ako se je moglo u Francezkoj pošumiti pješčare duž
Viskajskog zaljeva sa kažnjenici u duljini od kojih 200 kilometara i širini površja
od 100 — 150 kim. i najboljim uspjehom zasaditi morskim borom, zašto
da se nebi dalo sličnim načinom ošumiti i cielo područje Krasa sa ci^m borom?
Zašto te ljude, ove neprijatelje svake privrede poštenog ljudskog družtva, njegovati
u kaznionah na trošak porezovnika, a istodobno i ošumljenje Krasa na
trošak i onako pritištenih, neprestano nevoljom se borećih zemljoposjednika
provadjati dati? Van s ovimi jjiulmi na Kras, na korist rukodjelca i obrtnika,
a ne manje i na najveću korist i ovako i onako, porezi preobterećenih zemljoposjednika,
ponajmanje pako na uštrb državnoga džepa!


Dieleć u glavnom nazore gorespomenutoga pisca, želili bismo, da se i kod
nas pitanje to uzme u pretres, u koliko bo naročito i gori spomenuto u pogledu
troškova za radnje pošumijenja kao i konkurencije poštenomu obrtničtvu
od strane kaznione, iztaknuto za susjedne austrijske kraške predjele, bezdvojbeuo
kud i kamo još i u većoj mjeri i za nas vriedi.


Ođvje nam je konačno iztaknuti i to, da je polag najnovijih viestih u gori
rečenom pogledu jur medju c. kr. ministarstvi poljodjelstva i pravde u toliko
sporazumak stvoi´en, da bi ministarstvo poljodeljstva imalo preuzeti tehničku
kao i administrativnu provedbu kulturnih radnja — uz stanovitu tarifnu odštetu
radnja ministarstvu pravde. Te daje toga radi već i ravnateljstvom kaznionah u
Gradiški, Capodistriji i Ljubljani izdan nalog, da predlože nacrte i proračune
vrhu prenosnih baraka, koje bi imale služiti za konakovanje kaznjenika prigodom
tih radnja na Krasu,