DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 1 <-- 1 --> PDF |
-M4H-- Br. 7. u ZAGREBU, 1. srpnja 1886- God. X. K poglavju potrajnoga uživanja šuma. Piše Ante TomW, c, kr. ura. šumarnik. Tako- zvana „nova škola" šumara, uci proračunavanje vriednosti šuma, tako, da kod proračunavanja „dostalne vriednosti troškova" za prvo nasadjenje šume, uzima u račun stalnu njeku dobitnu mjeru, racunajuć uz to aa kamati na kamate (koje nam ovdje drvni prirast predočuje). Sbrojenjem svijuh sadanjih vriednosti pred- kao i mizužitaka dotičućih sve do dobe unovčenja šumskoga priroda, dobiva se šumski viŠak, nasuprot se pako sbrojenjem sadanjih vriednosti svijuh izdataka za šumsku upravu, gojitbu, porez i sve ine izdatke dobiva šumski manjak, po odbitku discontovane, odnosno prolongirane svote tih prihoda i izdataka pako, dobiva se iznos čistoga prihoda šume. „Stara škola" šumara, nasuprot osniva se na proračunavanju godišnjega materijalnoga prihoda šume, koji se opet na temelju površine i drvne zalihe gospodarske površine, te na osnovu jur unapried utanačene gospodarske obhođnje ustanovljuje, a iz ovoga se onda tek u drugom redu, proračunava i novčana vriednost šume. „Nova škola´´ predbacuje staroj, što gospodari ua osnovu unapred ustanovljene gospodarske obhodnje, držeć se pako zastarjelih institucija, te neuzimajuć dovoljno obzir na sveukupne potrebštine stanovništva, kao ni na sveobći promet šumskih proizvoda, da je nuždno, da se sadanji šumari odreknu prijašnjih načela, te da prilagode eksploitaciju šuma više obćim potrebam i zahtievom obćega prometa. Ma sve, da do sada još neima uredjenih šuma po načelih te nove škole, pošto se, kako sam to jur u o. 1. svezku I. i IL godina 1884. dokazao, načela te škole u tu svrhu upotrebiti nemogu, to su se ipak uzprkos toga, sadanje šumske uprave većim dielom priključile struji te škole, te se primjerice i u nas jur, na račun te novotarije i tobožnje prastar osti šuma Hrvatske i Slavonije, već kojih 10 godina, godimice, toh po erarskih, koli po imovinskih i privatnih šumah, tolika množina drvailit i šumske površine na prodaju donaša, da se time Hijera materijalnoga prihoda tih šuma, koja je šumskim zakonom cd g. 1852, propisana, daleko premašuje. 19 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 2 <-- 2 --> PDF |
™. 290 — Šume, u kojih se takova prekoračenja sbivoju, naliče temeljrjoj glavnici od koje se godimice kraj redovitih kamata, takodjer i dio same glavnice troši dok se takovim postupkom napokon glavnica zajedno sa kamati neiztroši. U novije doba razprostranjeni krivi nazori i razglašeno krivo mnienje, da se naše prašume sbog prastarosti svoje sada najedanput moraju unovčivati, za da se prastara ta stabla tobož posve neiztroše, posve je neosnovano, u koliko bo znamo, da stabalje u prašumah, bilo to kod nas ili drugud, nije jednake starosti, te je baš s toga treba, da se samo najstarija stabla u porazrajerno kratkom razdobju unovče, dočim se mladje stabalje bez uštrba još i nadalje uzčuvati može, dok i ono primjereno normalnoj dobi obhodnje, neće doći naravnim putem na red sječe. „Stara škola´^ nasuprot proračunava za svaku gospodarsku ciel napose, iz broja rali ili hektara, odnosno iz površine i dobe obhodnje, (koja odgovara sjećivnoj dobi na površju se nalazeće glavne vrsti drveća), godimice sjeći se imajuću drvnu gromadu, odnosno godišnji prihod sliedećira načinom: Stavimo, da se radi o uredjenju gospodarske površine od 5000 i´ali hrastove šume, i to ili čiste hrastove šume ili pako takove, gdje se pojedini briesti, jaseni i t. d, u smjesi nalaze. Gospođarska obhodnja neka bude sa 120 godina ostanovljena, popi-iečni prihod po rali pako sa 157,5 n. b. hvatih goriva, po 80 c´ — 92.600 kub. stopa solidne drvne gromađe, te dobivamo površinu godišnje sječe 5000: 120 = 41| rali, a po tome iznaša normalni prihod 41| X 157,54= 4l| X 157|= 6562| hvatih, dočim normalna zaliha sveukup c noga površja tih 5000 rali 6562.5 X ^%^ =393.750 hvatih iznaša. Eazđiobom tako proračunanoga normalnoga prihoda sa normalnom zaHhom, dobivamo postotak godišnjega užitka (užitni postotak) te šume, naime: N E 6562´5 po obličku ^^-^ = mrz ^ "^ 00166 = If % normalne zalihe. Ovaj je postotak pako jednak normalnom prihodu, jer je 393.750 X If 6562-5^ Tako ustanovljeni užitni postotak vriedi za tu šumu za cielu obhođnu dobu, bez obzira na to, da li procjenom pronađjena zbiljna drvna zaliha gospodarskoga površja od 5000 rali, veća ili manja od proračunane normalne zalihe od 393*750 hvati, jer ako je zbiljna drvna gromada veća od normalne zalihe, to dobivamo množitbom zbiljne drvne gromađe sa užitnim postotkom od 1 ´0 veći godišnji užitak u prispodobi sa normalnim prihodom, ako li je pako zbiljna drvna zaliha manja od normalne zalihe, to dobivamo na temelju iste množitbe, takodjer i za godišnji užitak manji iznos od normalnoga prihoda. U onih slučajevih, gdje urediti se imajuća šuma premašuje pravu sječivnu dobu od 120 godina, (kako to kod prašumah, gdje drvna gromada po rali znatno premašuje drvnu gromadu u sječivnoj dobi, obično nalazimo), naći ćemo i kod procienjivanja drvne gromađe na sveukupnoj površini od 5000 rali, sadanju drvnu zalihu možda sa 562872 d. a. hvatih goriva (po 80 kub. st. jedro drvne |
| ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 3 <-- 3 --> PDF |
^ 291 — groinade) ili u prispodobi sa Bornuilnom zalihom od 393.750^ visak zalihe od ] 69.122´\ pa ce preraa tome Bioći i šuniovlastnik taj vižak upotrebiti već i\ polovici obhodnje (^ I" = 60 godina), trošeć naime za prvog desetgođišfca na godinu 562872 X lif--=938r2^ dakle m 2818-8« više od normalnoga prihoda od 6562-5". Vidimo dakle, da nam se i time opet omogućuje, po otvorenih srezovih se nalazeća polu- i vrhosuha, kao i inače najstarija stabla od godine do godine iztriebljivati, izsjeći i koristonosno unovcivati, dok ipak mlađja stabla ostaju netaknuta sve do one dobe, dok i na njih neđodje naravni red sje&e i unovčenja. Kupci, odnosno drvotržci, imali bi se doduše kod ovoga posliednjega načina v ^ sječe šuma obvezati^ da normalne sječine moraju do proljeća, odnosno ako li se radi o umjetnoj sadnji žira pod motiku, do sliedeće jeseni iza sječe, osnažiti od ležećega drva i odpadaka, ter šumskoj upravi čiste predati, što jim možebit nebi bilo najpovoljnije, nu pošto je to posao, koji bi se napokon ipak uz neznatne potežkoće takodjer svrsi shodno svladati mogao, te pošto bi trgovci s druge strane i opet mogli kroz cielo Jjeto izradjivati pripadše jim drvo najstarijih dobnih razreda, to držim, da se činjenica ta nemože smatrati ozbiljnom zaprekom Šumarska uprava pako sama, mogla bi tako sa svoje strane, već za prve polovine obhodne dobe koristonosno unovčiti prastaro stabalje, a tek iza minuća prve polovice obhodne dobe, dakle iza 60 godina, ograničilo bi se uživanje drva na normalno sječno povri^je. Kako i na koji način bi se imao sukcesivno unovčiti onaj višak odnosno razlika, postojeća medju normalnom i zbiljnom drvnom zalihom, u razdobju prve polovice obhodne dobe, iztaknuo sam jur u VI. svezku ovoga lista od g. 1884. na strani 143 do 151., te s toga u tom pogledu upućujem štioce na tamo rečeno. Znamo nadalje, da je obstanak šuma samo onda osjeguran, ako se dobi V^ obhođnje odgovarajuća godišnja sječivna površina, takodjer i odmah opet po mladi odnosno zagaji. Sjeće li se dakle u kojem šumsko-gospodarskom odielu godimice veća površina od normalne sječivne površine, kao i onda ako se sama normalna sječivna površina odmah i opet nepošumi, to potrajnost uživanja dotične šume nije osjegurana. "^ D istinu se pako kod nas već jednom zakasnilo sa pomladjenjem, a bijaše to g. 1872. kad no se u brodskoj i petrovaradinskoj pukovniji ono 30 000 ralih u korist investicionalne zaklade izlučenih šuma, prodalo njekomu družtvu peštanskih i bečkih poduzetnika, uz uvjet, da imadu sječine najdulje u roku od tri godine dana osnažiti, ter šumskoj upravi novo pošuraljenja radi predati. Takova se pogodnost do onda još nigdanije kojem dvotržcu dozvolila, pošto je poznato, da u prašumah sječine prebrzo obrastu silnim korovom i inim manje vriednim đrvećem letećega sjemena, dapače da se na takovih sječinah često pojavljuju i takove vrsti bilina, kojim već davno izginuo trag po tamošnjih šumah. Tako sam na pr. g. 1854. prigodom pokušaja pravljenih u pogledu akhmatizacije |
| ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 4 <-- 4 --> PDF |
. — 292 "njekili vrsti drveća, naišao na jednu takovu sječinu, bivše hrastove šume spađajuće gospoštiji Daljskoj, koja bijaše sva obrasla ovisokimi krasno razvitimi sunčanicami, koje se valjda njekoć onuda uzgajahu, zatim pako nestaše, dok preostavše u zemlji sjeme, uticajem sunca otvorene sjecine, nije i opet niknuti moglo. Imade li se pako kasnije, takovo dračem ili korovljem obraslo šumište i opet zagajiti i plemenitom kojom vrsti drva zasaditi, to se takovo tlo mora pre svega krčenjem pripraviti za tu sadnju, tako da se već usljed tih troškova pokazuje vrlo dvojbenom ona dobit, koja se tobož prije rečenim načinom unovčenja šuma prikazuje. Sve me to još g. 1875. ponuka razmišljanju, nebi li se možda mogao i pronaći njeki modus, kojim bi se mogli uvažiti toli interesi drvotržaca, koli i interesi osjeguranja budućega uzgoja šuma. Rezultat tih mojih razmatranja, skupio sam u jedno, te ga odmah iza uzsliedivšega razpadnuća poznatoga krajiškoga šumskoga konsorcija, za eksploitaciju onih 30000 rali hrastovih šuma, podnesoh na mjerodavno mjesto, bez da se ipak isti moj elaborat u onaj par uvažio, a to valjda prije svega zato, što sadržajem svojim neodgovaraše intencijam tada mjerodavnih krugova. \ / Kako sam prenavedene šume podrobno poznavao ne samo još iz one dobe (g. 1831.—1835.) dok tamo služih kao nadšumar (Waldbereiter), no i s novijih obilaženja od g. 1870. mislio sam i predložio sam s obzirom na postojeće različite odnošaje obrasta, teraina, prometnih ođnošaja i očišćenja sječina, sveukupno rečeno šumsko površje od 30000 rali, razdieliti u 6 gospodarskih odsjeka, po 5000 rali, te njih sječu uz istodobno pomladjenje sadnjom žira pod * motiku, pospješiti, i to načinom onim, kako se to obavljaše tečajem oduljega razdobja u šumah križevačke pukovnije, te iz kojega doba najljepši današnji mladi hrastici onih krajeva potiču. Hrastici doista vriedni, da jih i naše šumarsko đružtvo prigodno posjeti. , > ---^ Neuvaženjem mojega predloga, nastaše medjutim doista odnošaji, kojih posliedice nam najjasnije pokazuje današnje stanje do sada izsječenih površina prerečenih šuma. U koliko su pako oni predjeli većim đielom izvrženi redovitim poplavam Save, to se takovi nemogu ni naseliti niti stalno u težatbene svrhe upotrebiti, već će se morati i za buduće ostaviti šumskomu uzgoju. S tih ^razloga pako, mogu bar za uzčuvanje još postojećih šuma, jedino preporučiti, ^je r još ni danas nije prekasno, da se oni šumoposjednici, kojima je stalo do I blagostanja njihovih nasliednika i dobrobiti domovine, kod sječe i unovčenja svojih šuma ograniče na onu mjeru, koju gori iztaknuht. j . na sječu normalne sječivne površine, jer će se inače, nastavi li se današnji način eksploi tacije naših šuma, već za kratko vrieme morat u zemlji oćutiti i posljedice, očitujuće se u pomanjkanju drva i velikoj skupoći istoga u zemlji, nadalje u Često opetujućih se slabih prirodih, prouzrokovanih stranom mrazovi, a stranom i opet sušom, poplavami, tučom i t. d. Znamo bo, da šume, osim materijalne vriednosti koje nam pružaju, još i posebnu vriednost |
| ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 5 <-- 5 --> PDF |
~ 293 — po ob(5u narav imadu, kao čiabeuik posredujući izmeđju organičke naravi i tlom stojbine, u koliko posljednje čuvaju protiva elemeutaniim ekstremom. Šume privlače oblake, pridržavaju ih kroz njeko vrieme, a zatim ih raztvaraju, ako li se pako nad šumom izprazne, tada šuma upija veliki dio nastavše vlage ^ šume prieče odplavljaaje tla po strminah i t. d., kad se pako tako oslabljeni oblaci kasnije i raztvaraju nad polji, to jim je sila ipak znatno slabija, nego li kad oblaci prevališe preko goHh litica, da se u obliku oblakolomai olujaraztvaraju, te nad kulturne zemlje spuštaju. Vidimo na pr. kako u divnom našem Zagorju u novije doba rek bi redovito i svake godine tuca unistuje prirod, što si lasno protumačiti možemo. sjetimo li se, da u Zagorju danas tako rekuć već šuma skoro i neima, dok istodobno hladni vjetrovi sa susjednih šta-jerskih alpa bez zaprieke zemljom propuhavaju. Dolazeći sa alpah prepunjeni oblaci nad zagorske njive i vinograde, u toplije slojeve zraka, naravno, da se pretvarajuć đielomice u tuču, nad Zagorjem izpražnjuju. Znamo nadalje, da je kršna „Lika" još u prošlom vieku bila plodna i rodna, a tek kad se usljed prenapučenosti izkrciše šume, preote pomalo današnja pustoš, a često i glad. Posljedice prekomjernoga sjećanja šuma, predočuje nam nadalje najjasnije strašni krš duž jadranskoga mora, ta kamena pustara domovine naše, pa ipak bijahu i tuj još do nedivno prekrasne šume. Sretna dakle ona zemlja, u kojoj su šume u porazmjernih hrpah diljem razdieljene, gdje su visi briegova i gore ošumljene, jer ju šume bezuvjetno štite od elementarnih nepogoda. Za pako osjegurati zemlji takovo sretno stanje, potrebno je u prvom redu, da se postojeće šume samo u granicah normalnoga prihoda eksploitišu i umanjuju. Čim se pako u kojoj zemlji godimice veća površina šuma izsjeće, nego li to normahia mjera dopušta, to onoj zemlji već nije osjegurano buduće blagostanje. S ovih razloga već odavna misaoni šumari kao i prirodoslovci upozoruju, da bi valjalo zaštitu šuma internacionalnim px%vgmjurediti^ te da bi s toga imale one zemlje, kojih potoci i rieke svoja izvirišta u području susjedne brdovite države imadu, s ovom posljednjom stupiti u save2, a prije svega utanačiti, koje su visi i gorske kose nalazeće se u području izvirišta tih rieka i potoka, jur ogolječene, te koje se s toga u obranu obijuh zemlja bezodvlačno i opet pošumiti imadu. Istraživanja ta spadaju u prvom redu medju zadatke odnosnih šumarskih i naravoslovnih družtva, koja bi onda zajednički ustanovljene obnalaze odnosnim zemaljskim oblastim predložiti imala, za da ove onda shodna odrediti uzmognu u pogledu novopošumljenja označenih površina, a prema potrebi da to pošumljenje baš i prisilnimi sredstvi provesti dadu. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 6 <-- 6 --> PDF |
´ — 294 — Tako bi Hrvatska morala u pogledu riekah Save i Drave sa Kranjskom i Štajerskom stupiti u dogovor, a slično valjalo bi i za Ugarsku, Srbiju i Bosnu, za odanlje dolazeće pritoke tih naših glavnih voda, hoćemo li jednom predusresti nesretnim svakogodišnjim poplavam i bujicam. Zagrebj mjeseca ožujka 1886. Karnostna vlast nad imovinskimi činovnici. Na strani 162- Šum. lista od ove godine piše g. S. o gornjem pitanju obrazložbu k svom predlogu stavljenom na prošlogodišnoj glavnoj skupštini, opisujuć istodobno način provedbe karnostnih iztraga u gjurgjevačkoj i križevačkoj imovnoj obćini. S razloga, što u citiranom članku ima želja i nazora, s kojimi se složiti nemogu, evo me da k predmetu koju rečem. U obstojaloj vojnoj Krajini vršio je karnostnu vlast nad činovnici imovne občine karnostni senat, koj je bio na temelju staroga karnostnoga zakona za vojnu Krajinu kod svake okružne oblasti i za državne činovnike ustrojen. Taj senat sastojao je iz više članova, svagda pako iz predstojnika okružne oblasti, i najvišega državnoga šumarskoga i gradjevnoga činovnika stanujućega u okružju. Nadšumar, upravitelj gospodarstvenoga ureda, provadjao bi proti podčinjenom osoblju (proti nadšumaru, izaslanik glavnoga zapovjedništva ili u slučajevih manjih bud vladin povjerenik osobno, bud po delegatu) karnostnu iztragu, ter bi nakon provedene suspenzije podneo razpravne spise karriostnom senatu, koj bi na temelju podnesenoga materijala, đonašao karnostnu presudu. Proti toj presudi pripadalo je pravo utoka na glavno zapovjedničtvo. Nakon provedene spojitbe vojne Krajine sa materom zemljom, ukinut bi karnostni zakon, ter je uvedena ministarska naredba od g. 1860., na temelju koje se postupa u karnostnih slučajevih i proti državnim i proti imovno-obcinskim činovnikom. Disciplinarnu vlast imade okružni predstojnik u prvoj i zemaljska vlada u drugoj molbi. Stari disciplinarni zakon smjeti je nazvati liberalnim, dočim je ministarska karnostna nai´edba malo absolutistički oličena. Prema tom stanju stvari, pak s okolnosti što u belovarskoj županiji postoji još uviek u krieposti stari zakon o imovnih obćinah, na koliko se s novim sražava, jest nedvojbeno, da bi se svi karnostni prestupci imali prosudjivati po starom disciplinarnom zakonu, indi i po disciplinarnom senatu. Tako bi moralo biti, da se formi i mrtvom slovu zikona udovolji. Nu biti će razloga zašto se tako nečini. Ja si ih tumačim ovako: Karnostni postupak i vlast, ter njihovo vršenje su u eminentnom smislu rieči „Gefiilssache´´. Državna vlast ustrojila ih je, da pomoćju njihovih ustanovah očuva ugled svoje djelatnosti kao i svojih organa. Pošto pako činovnik može prema svojim dužnostim i proti intencijam državne vlasti ipak pogriešiti, a da |