DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1886 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 246 — niti da je „nepobitna istina, da je ciivarstvo krivo, sto jaseu Biaha preotimlje^ Da je to ,,0epobit[ia istina"^ onda bi srezovi Prašnik, Ćardačinska greda, Opeke i t. d. sa pretežnom hrastoviriom kroz cielo vrienie, odkako je ustrojeno. čuvarstvo, imali valjane lugare, docim ua njih graničeći sre^sovi: Medjustrugove, Veliki i Savicki gjolovi — ciuliiini slučajem uviek nevaljale lugare! Jest, gosp. kritičaru! — al dok onaj po Prašniku i t. d. hoda po suhom, dotle se onaj u Medjustrugovih i t. d. voza na čamcu! — Gosp. kritičar siguran, da su moji razlozi nevaljali, a sviestaii si možda nepobitaosti svojih nazora, spočitava mi, da sam postavio u mojoj ra^pravici „temeljite propise^ kako valja hrastovu šumu odgojivati, — dočim sam ja tek pokušao, nadano mi pitanje po mogućnosti razpraviti, te koje bi se na to na šumarskoj skupštini izmienom mnienja svestrano pretreslo: valjano — pridržalo, a nevaljano — napustilo. Podmićuć mi tu nakanu, y,aboravio je g. kritičar sjetiti se, da rečeni tema već tri go- dine na tapetu leži, te da ga nitko u tom priečio nije, da se prije mene lati toga pitanja, te si tako za se ubere — od mene mu od svega srca rado priuštivanu — slavu „temeljitih propisa". Sad mi se je još obratiti na nekoja kriva mnienja, koja je gosp. kritičar razsuo po svojoj razpravi. Njegova teorija o poplavi Save i njenom uplivu na prirast hrastika Čini se, da nije posve čvrstih nogu. Gosp. kritičar misli, da savske poplave datiraju od početka ovoga stoljeća, naime od sagrađjenja Liijzinske ceste, koje je urodilo posljedicom, da su se šume na izvoru Save izsjekle, a uslied toga nastavšu bujicu nije savsko korito progutati moglo i tako poplave nastale. Drugi navod mu je opet, da će prestankom´ poplava i prirast hrastika na više od 30 7o P^sti. Po mom muienju stoje si ta dva nazora u očitoj oprieci. Prvo: naši hrastici idu od zadnjih 20—30 godina natrag (suše se), pririst im je padajući, te su valjda svoju kulminaciju imali pred 30—40 godina. Ako su dakle savske poplave — kako g. kritičar veli —- tek početkom ovoga stoljeća započele, onda su naši hrastici istom u ovo zadnjih 40—50 godina ovakovi ogromni narasli, i to usljed naplava nije bilo — morali posve loš prirast imati (-=- za 30^0 manji), što nikako nestoji, jer godišnji prstenovi nisu ovih zadnjih 50 godina ništa deblji od onih prijašnjih 150 godina. Iz toga sliedi: ili je Sava još prije, nego li tek početkom ovoga stoljeća, naplavljivala, ili, konsekventno tumačenju g. kritičara, naplava ueima velikog upliva na prirast. U ostalom treba i to uzeti na um, da se Sava najvećma onuda razlije, gdje ju pritoci: Una, Strug itd. pritisnu, dočim bliže svomu izvoru nije niti brodiva. U dalnjem razvoju moje razprave, dopitao sam ja jasenu ono mjesto, koje ga ide u naših šumah; naglasiv dapače, da u pravoj primjesi ne samo da nije škodljiv, nego upravo koristan hrastu, te sara zaključio svoje razmatranje, da ćemo one mokre stoj bine, na kojih sada nijedan hrast uspievati nemože, morati i nadalje ostaviti iz |