DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1886 str. 3 <-- 3 --> PDF |
— 243 — šumi Merolinu, Snijača, Trstenik, Migalovce i t d hrastovi dopiru ca u vodu, docim se jaše« odnmkiuio od vode, nedotazujn iii^ta, ako se uzme u obzir, da nije poznato, da li dotična močvai´a od tivieka ondje postoji. Treba se samo sjetit, da su naši stari hrastovi .bar 50 godina stariji nego jasenovi, te da nslieđ toga nije isključena mogućnost, da je na sadanjem močvarnom mjestu, još prije nego se je ondje močvara pokazala — hrast već bio 10—40 godina star, a onda kašnje tek, kad se je tlo stalo malo po malo omočvarivat, doselio se tamo i jasen, U onih nizarah, za koje zuamo, da su starije nego naša šuma (n, pr. bara Deš) nalazimo s kraja uz jasen i hrast, nu dublje u bari (na plitčih otocih) jedini jasen. TJ ostalom nije si g. kritičar izabrao najsgodnije primjere, jer srezovi Merolino, Srnjača, Trstenik itd. ni nespadaju u onaj veliki kompleks brodsko-gradiških šuma, nego su većim dielom izolirane šumske parcele, te sudeć po terrainu, ua kojem se nalaze (obćina Vel. Kopauica, Gudince, Strizivojnaj, nisu podvrgnute istim uplivom (izuzam klimu), kojim i onaj veliki brodsko-gradiški kompleks. Priznajuć ja pogibelj, sadržanu u pitanju šum, đružtva, koja no prieti posavskim hrastikom od jasena, nabrojio sam uzroke toj pogibelji, kao i mjere, kojimi bi joj se dalo predusresti, dočim, kako jur spomenuh, g. kritičar nepriznaje te opasnosti. Kako bi se iz ciele njegove razprave zaključiti dalo, nije on još motrio sreza sa čistom jasenovinom; pišuć on svoju ocjenu, imao je neprestance brodske šume pred očima (a i od tih čini se, da su mu samo neki vanjski imovhiski predjeli poznati), dočim su mu gradiške, to pravo leglo jasenovine, skroz nepoznate. On neprestance gleda one liepe, ovdje ondje razštrkane jasenove brodskih šuma, pa mu je dakako nepojmivo, zašto se je proti njima digo šumarski sviet. Nu neka si pogledje gradiške srezove Medjustrugove, Ljeskovaču, Javićku gredu, Savićke i Velike gjolove itd./ pa kad vidi tih 8—10-000 rali čiste jasenovine, možda će preokrenuti svojim mnienjem. S toga uzroka nesadržaje njegova ocjena ništa pozitivnoga, nego je puka negacija mojih nazora. Ja ću ipak pokušati, da predočim i razpletem niti njegovih misli. Uzroci i mjere, koje sam ja proti preotimanju jasenovine naveo, jesu sliedeći: A, Odveć velike čiste sječi ne, jer se takova stojbina, ako nije jur pomladjena hrastikom, prevuče korovom, a ne riedko i omočvari — sve u prilog jasenu. Kao protuodgovor navadja g. kritičar Grunertov citat: „Der Graswuchs wird auf den oft feuchten Standorten der Eschen, den jungen Pilanzen oft gefahrlich, wie dieselben denn dort auch durch Frost sehr ieiden konnen." ~ Što se je tim htjelo dokazati? Zar to, da u Pruskoj na vlažnih stojbinah mlado jasenje od mraza trpiti može? Dopuštamo, da to u Pruskoj, na tlu i u klimi, koja je jasenu slabo poćudna, u istinu se i sbiva, — nu da li zato odmah i u Slavoniji tako mora biti, može se g. kritičar osvjedočiti, ako pogleda slavonske mlade zabrane, te će moći — na svoju utjehu — nviditi, da ono, što vriedi |