DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1886 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 2^8 — gos[)rKlarst\eni predmeti uaucajii, za du nebiule šmnar danas ^utra narodu na trh već na korist. Trebalo bi po tom uuroatt i sumsko-gosftodaifttveae školske knjige sastaviti kao i same odnosne predmete loiiiu odL;ovarHJuće predavati, ue [iako jednostavno po tudjili knjigah naučati, knji[:ult koje su napisane a i \aljaue možda za ine predjele i podneblje, doćim nama ipak jednostavno kopiranje odnosno prevadjanje takovih, više manje, sau!o na Uoirb služi^ u koliko se time šire i nvrežujii krivi pojmovi i uvadjaju krive napreniiee. Pitamo li se puko, kakov nadu urodjenja gospodai´stva, da se u naših urb. obćinskih šumab uvede, to vidimo, da u tom pogledu nebi bib) probitačno uvesti, onakovo šumsko gospodarstvo, kakovo se u naših veleposjedniekib sum;ih ili šumah državnoga ei´ara uporabljuje/ koje uprave, kako znamo, najviše za tim idu, da drv o čim bolje unovče , neobziruć se toliko na ine potrebe i odnosaje pučanstva; dočim za seljaka baš obratno često više vrieđi šumska paša, žirenje svinja, i drugi nu^užitci što ib ueobbodao treba za kućno i poljsko gospodarstvo. Morala bi dakle biti briga i nas šumara, nastojati oko toga, da u tih obćinskih šumah tako gospodarimo, da seljak pri tom najbolje prodje u svom gospodarstvu, a opet da nebuđe samo šumsko gospodarstvo zato štetovalo. Okolnost, na koju se je dosad naročito kod sastavljanja t, z. gospodarskih- osnova, malo obzira uzelo. Ako U so je na pr. gdje koja obćinska šuma imala u zabranu staviti, to se je seljaka obično na jedan mah i pašarija u šumi uzkratila; iiemogavši medjutim seljak biti bez te paše — on naravno znajuć da sila boga ne moli, — zađje i silom u branjevine uzprkos sve globe i štete, koju tim mladom naraštaju uanašn„ Što je dakle činiti, za da zadovoljiirio 1 našoj šun-)arskoj dužnosti, a i potrebi i pra^-ednira željam sironiašnoga puka? Občinske šume su obično male površine, a ako jih gdje i više imade, ono nisu u jednoj svezi, već su razštrkane u česticah od 20—300 rali veličine. Kod tako mabh površinah pakovrlo je tožko šumom pravilno gospodariti, osobito onda, nećemo li, da kojim silovitim propisom, seljaku, kod provadjanja gojitbene osnove, škodimo u gospodarstvu, lišiv ga možda i posve, prije spomenutih važnih šumskih nuzužitaka. Vidimo nadalje, da urbarske šume leže obično u području same obćine, i to nedaleko sela, čim su rnarvi na udarcu dok iz sela izadje, i to tim više, što i marva sama teži, da odmah u šumu umakne, osobito, dok na polju još paše neima. Koje čudo onda, da se seljak protivi zagajenju šuma, da voli i sa drvom kuburiti kako mu drago, samo da mu bude prosto u svako doba godine marvu na pašu goniti. . Sve me to dovede na sliedeću namisao, za koju držim, da bi mogia u mnogom pospješiti napredak našega obćinskoga šumai\st\´a. - Uzmimo na pr. jednu ´ obćinu posjedujuću šumu od 90 rali, k(\ja šuma da se ima polag gospodarske osnove u 3()-godišnjoj obhodnji uživati. Tsta šuma leži tik. sela M. a pita se sada, kako nam je udesi ti sječni red i go- j itbenu osu 0 vu, za da pri tom marva obćiuska u pašarini ue |