DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1886 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— /2f>7 — Za svaku štetu, koja je pit živini počinjena, jaraci vlnstnik 2a odštetu, i (() (iapače i onda, ako iim je živina bila ;^ajedno H dragom u jednu stoku uz jednoga pastira sjedinjena. Ako li se nemože ustanoviti, kod ovako u jednu stoku sjedinjene mavve, čija li je marva štetu počinila, to onda svi vlastnici u stoci sjedinjene marve uzajamno jamce oštećeniku za odštetu. Kao što kod svakoga inoga šumskoga kvara, tako imade lugar i u gon spomenutih slučajevih, točno bilježiti u svojoj službenoj knjizi, sve sto se na pronađjeni slučaj šumskoga kvara odnosi, imajuć vazda u pameti, da će možda morat istinitost svojih izjava pozivom na svoju službovnu zakletvu ili dapače i posebnom prisegom podkriepiti. Zašto se obćine zagajenju šuma toli opiru? Tko je imao priliku sa našim seljačkim narodom češće u dodir doći, taj kmi bi ga upitao, zašto se izsječene šume u braajevinu ne stave, dobio bi obično za odgovor: „a kamo bi onda marvu u pašu gonili?" Promotrimo li gospodarske ođnošaje seoskoga pučanstva u Hrvatskoj i Slavoniji, morat ćemo pi^iznati, da nam kućno gospodarstvo najviše u stoki stoji, za kojom i seljak najviše teži da ju podigne, za da si koju forintu privriedi´ dok od poljskoga gospodarstva nemože ovako i onako ništa zaslužiti, jer mu od priroda neostane obično niti ono, što za kućnu porabu sam treba, a kamo li da šta unovči. ^ Ako li se kod tih okolnostih još i šuma fu obćini ležeća) u zabranu stavi, karao seljak svoju marvu na pašu, brstenje i žirenje običaje tierati (osobito u proljeće kada mu krme nestane — što obično biva), onda ga doista sasma zataremo, pak koje čudo onda, ako se siromašak opire svakom zagajivanju šuma. Pa kako i nebi dok zna kakova će ga bieđa stići, ako mu raarva u zabranu zadje (što brez štete neće moći biti) te znajuć, da će globu imati platiti, pa napokon se morati i svoje stoke riešiti, jer kada ga nužda pritisne, te voli za svoju stoku i globu plaćati, nego da gleda kako mu ista od glada propada. Valjalo bi dakle, da se gledom na gospodarstvene odnošaje našega pučanstva, nastoji u obćinskih šumah, onako gospodariti, da bude šuma doista narodu u korist i podignuće blagostanja. U tu svrhu pako vriedilo bi po mome mnienju prije svega i to pravilo: da nastojimo upoznati najprije svoju kuću, pak onda tek tudju; pak bi naročito trebalo i to, da se i na kr. gospodarsko-šumarskom zavodu u Križevcih, (ma sve da se ondje pređavaju inače isti predmeti 0 šumskom gospodarstvu što i na drugih sličnih šumarskih zavodih) obraća što veća pozornost na posebne odnošaje gospodarenja našega pučanstva, te da se onda prama tome i šumsko |
ŠUMARSKI LIST 6/1886 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 2^8 — gos[)rKlarst\eni predmeti uaucajii, za du nebiule šmnar danas ^utra narodu na trh već na korist. Trebalo bi po tom uuroatt i sumsko-gosftodaifttveae školske knjige sastaviti kao i same odnosne predmete loiiiu odL;ovarHJuće predavati, ue [iako jednostavno po tudjili knjigah naučati, knji[:ult koje su napisane a i \aljaue možda za ine predjele i podneblje, doćim nama ipak jednostavno kopiranje odnosno prevadjanje takovih, više manje, sau!o na Uoirb služi^ u koliko se time šire i nvrežujii krivi pojmovi i uvadjaju krive napreniiee. Pitamo li se puko, kakov nadu urodjenja gospodai´stva, da se u naših urb. obćinskih šumab uvede, to vidimo, da u tom pogledu nebi bib) probitačno uvesti, onakovo šumsko gospodarstvo, kakovo se u naših veleposjedniekib sum;ih ili šumah državnoga ei´ara uporabljuje/ koje uprave, kako znamo, najviše za tim idu, da drv o čim bolje unovče , neobziruć se toliko na ine potrebe i odnosaje pučanstva; dočim za seljaka baš obratno često više vrieđi šumska paša, žirenje svinja, i drugi nu^užitci što ib ueobbodao treba za kućno i poljsko gospodarstvo. Morala bi dakle biti briga i nas šumara, nastojati oko toga, da u tih obćinskih šumah tako gospodarimo, da seljak pri tom najbolje prodje u svom gospodarstvu, a opet da nebuđe samo šumsko gospodarstvo zato štetovalo. Okolnost, na koju se je dosad naročito kod sastavljanja t, z. gospodarskih- osnova, malo obzira uzelo. Ako U so je na pr. gdje koja obćinska šuma imala u zabranu staviti, to se je seljaka obično na jedan mah i pašarija u šumi uzkratila; iiemogavši medjutim seljak biti bez te paše — on naravno znajuć da sila boga ne moli, — zađje i silom u branjevine uzprkos sve globe i štete, koju tim mladom naraštaju uanašn„ Što je dakle činiti, za da zadovoljiirio 1 našoj šun-)arskoj dužnosti, a i potrebi i pra^-ednira željam sironiašnoga puka? Občinske šume su obično male površine, a ako jih gdje i više imade, ono nisu u jednoj svezi, već su razštrkane u česticah od 20—300 rali veličine. Kod tako mabh površinah pakovrlo je tožko šumom pravilno gospodariti, osobito onda, nećemo li, da kojim silovitim propisom, seljaku, kod provadjanja gojitbene osnove, škodimo u gospodarstvu, lišiv ga možda i posve, prije spomenutih važnih šumskih nuzužitaka. Vidimo nadalje, da urbarske šume leže obično u području same obćine, i to nedaleko sela, čim su rnarvi na udarcu dok iz sela izadje, i to tim više, što i marva sama teži, da odmah u šumu umakne, osobito, dok na polju još paše neima. Koje čudo onda, da se seljak protivi zagajenju šuma, da voli i sa drvom kuburiti kako mu drago, samo da mu bude prosto u svako doba godine marvu na pašu goniti. . Sve me to dovede na sliedeću namisao, za koju držim, da bi mogia u mnogom pospješiti napredak našega obćinskoga šumai\st\´a. - Uzmimo na pr. jednu ´ obćinu posjedujuću šumu od 90 rali, k(\ja šuma da se ima polag gospodarske osnove u 3()-godišnjoj obhodnji uživati. Tsta šuma leži tik. sela M. a pita se sada, kako nam je udesi ti sječni red i go- j itbenu osu 0 vu, za da pri tom marva obćiuska u pašarini ue |
ŠUMARSKI LIST 6/1886 str. 29 <-- 29 --> PDF |
269 ])ii(1 e´A´*\ jt r i (" t-e H n V Tomu ćemo pako Sel o M, jioiiajboljo tim /udovoijeti, ako Aiinisku ,^ _ površinu u diiziui n (hie i>o]e }´a>^(lie]iino, zatim (!a povrMini i»´()dimi(M"; n zabi´anu stavljnmo, dakie naćinoDi kako nam to j)ri\ila slika oznaruje. Kada na prvoj polovici šume godišnje ^jeriue do\ ršimo, nastavit remo sječe ol)i´atniin redom (kod h) na dj´ngoj polovici šume, goueć sječe natrag prama sehi M. Medjutim se mogu otvoriti prve Rjeće kod (a) jer jim je šuma odrasla marvi, a uii ćemo moći obćini pasarinu uzcuvati, a ipak i šumu uzgajati. Kod onih šumaJi pako, koje t^padaju pod dvie ili vise sela, koja u njoj pasarinu i žirovinn uživaju, postupati nam je opet na sliedeći naćin : romi^limo si na pr. jednu takovu suniu od od 28(t rali površine, koju kanimo u buduće središnjo-sumskim uzgojem gospodariti, Sel o N. sa ustanovljenom dohom nizkoga drveća C´na 30 godina, a visokoga na 60 do 90 godina. Za da u ovom slučaju obim selam u uživanju pašarine nikakovih ZLI~ prieka nečinimo, a da pak budućnost šume osiguramo; u tu svrhu imali bi istodobno na svakom kraju sela sječom započeti, i to za selo M kod («), za selo N pako kod (/;), tim ćemo obim selam zadovoljiti, pošto će se iz obih selah nu)ći marva neprekidno goniti na ])ašu u otvorena šunui. Kad se pako a sredini Šume sječine sastanu, medjutini će se i prve sječine (kod a i h) moći otvoriti. Tim po-^tupkom držim, da će moguće biti pojedinim obćinam pasarinu i drvariju uz neprekidno uživanje osigurati. Takovih slučajeva, kojim bi se narodno gospodarstvo više pinlupiralo, ujooo bi još više navesti, im ])ošto mi nije namjera pouke davati, jer će ^vaki praktični šumar sam opaziti mane u šumskom gospodarstvu, koje bi se iztriebiti ^^nale, te koje nam navlastito padaju u oči kod obćinab, kod kojih potraje li današnje ^ospothirenje još koje vrieuie, neće biii (hdeko- pak ćemo se pitati, *Hlku(la da potriebštine pučanstva mi drvu n koliko fidiko naujirimo. Za da nam se pako i naše šumariske knjige, na temelju sbiljnih odnošaja našega narodnoga gospodarsiva popune, nio<^b hi do])vinu?ti matei-ijala naročito uasi šumarski nadzornici, ki)ji, putujuć diljem Hrvatske i Slavonije, lasuo si |
ŠUMARSKI LIST 6/1886 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 270 ~ tomu potrebno praktično i:^knstvo pribaviti nio^´a, dočim jun o])ct „Snuiavski list" po.Lije najIjepAi sgoda, da vidjeno i naučeno svrsi shodno objelodane, jer kao ^to .-.vaka ri/nia nije za svaku nogu, tako nije ni u šumarstvu svaka zasada, dnii^dje opravdana, u nas umjestna, ako ju odnosajern primjereno nemodifiriramo. — Prije pako, nego li to možemo, nije do^()ljno samo biti vrstnim stnicaroin, već treba ])0znavati i uaroii i njegove potrebe, a treba naročito i izkustva. Zaureb, lo. svihnja I8H(>, J. Ettinger. Izplaćuju li se šume guljače u Hrvatskoj. Va/nost i korist, uzgajanja suma goljača, već je opetovano bila predmetom razprave u ovom listu.* — Akojtrem se već nmogo govorilo i pisalo ob ovom načinu izcrpljivanja nuzužitaka hrastovih suma, i ako])rem se je glavna skupština lirvalsko-slavonskoga šumarskoga druztva, obdrzana u Sisku U, listo])ada 1877 svom odbicnijšću izjavila, (ka so imade uvesti gulenje hrastove kore, nije ovo zanitnanje moglo o se naročito i našim maloposjednikom i obćioam, a učinjeni su u tom pogleda već i s više strana pokusi, bez da se ipak do sada ta vrst šumskoga (trveća u nas udomiti mogla. Želeć, da se pitanje uzgoja šuma guljnća čim svestranije na ovom mjestu razpravi, želeć nadalje tema taj iznovice pokrenuti, mi ćemo u sliedećem sa- obćiti izvješće, što no nam ga glede toga prijateljski saobći vlastelin g. Žiga pl. Egersdoif´T, pogledom na uspjeh što ga ])ostiže za posliednjih godina na tom polju šumske privrede. Hrastići sto no ih vlastelinstvo „Prigorje´´ (odaljeno ´´74 sata od željezničke po-^taje Za])reš)ć) u svj-ho dobivanja hrasto\e kore /a trieslo, uporabljuje, imadjt jui´ starost od blizu HO godiun. Gospodarska o))hodnja utanačena je za builuće sa 15 godina. Oulenjem se započelo godine 1884. — retnajstgodišnja (jbhodiijn utanačena jo zato, za da se čim vriednija k(tra dobije, ^to kod starijih sasfojiitu nebi bilo moguće. Sjeća i gulenje oliavljaše se tečajem mjeseca travnja — za kolanja soka Hrastići so pri tou) što mo^-uće bliže zemlji odsjeku (pila se nesnuje uporabljivati, jer se njom panjevi odviše lahko ozlediti mogu, čim se i (i]»et izbojna snaga istih slabi). Odsječena se stabalca onda režu u dva ^ Vidi j^Kumartiki list" godine 1878. strana 31,, godine t879„ f^imnn 65., zaUra godine 1880. stiana 14., godine I88r). atrgna 5. i slledeće. |