DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1886 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— /2f>7 —


Za svaku štetu, koja je pit živini počinjena, jaraci vlnstnik 2a odštetu, i
(() (iapače i onda, ako iim je živina bila ;^ajedno H dragom u jednu stoku uz
jednoga pastira sjedinjena. Ako li se nemože ustanoviti, kod ovako u jednu
stoku sjedinjene mavve, čija li je marva štetu počinila, to onda svi vlastnici u
stoci sjedinjene marve uzajamno jamce oštećeniku za odštetu.


Kao što kod svakoga inoga šumskoga kvara, tako imade lugar i u gon
spomenutih slučajevih, točno bilježiti u svojoj službenoj knjizi, sve sto se na
pronađjeni slučaj šumskoga kvara odnosi, imajuć vazda u pameti, da će možda
morat istinitost svojih izjava pozivom na svoju službovnu zakletvu ili dapače i
posebnom prisegom podkriepiti.


Zašto se obćine zagajenju šuma toli opiru?


Tko je imao priliku sa našim seljačkim narodom češće u dodir doći, taj
kmi bi ga upitao, zašto se izsječene šume u braajevinu ne stave, dobio bi
obično za odgovor: „a kamo bi onda marvu u pašu gonili?"


Promotrimo li gospodarske ođnošaje seoskoga pučanstva u Hrvatskoj i
Slavoniji, morat ćemo pi^iznati, da nam kućno gospodarstvo najviše u stoki stoji,
za kojom i seljak najviše teži da ju podigne, za da si koju forintu privriedi´
dok od poljskoga gospodarstva nemože ovako i onako ništa zaslužiti, jer mu od
priroda neostane obično niti ono, što za kućnu porabu sam treba, a kamo li
da šta unovči. ^


Ako li se kod tih okolnostih još i šuma fu obćini ležeća) u zabranu
stavi, karao seljak svoju marvu na pašu, brstenje i žirenje običaje tierati (osobito
u proljeće kada mu krme nestane — što obično biva), onda ga doista
sasma zataremo, pak koje čudo onda, ako se siromašak opire svakom zagajivanju
šuma. Pa kako i nebi dok zna kakova će ga bieđa stići, ako mu raarva u
zabranu zadje (što brez štete neće moći biti) te znajuć, da će globu imati
platiti, pa napokon se morati i svoje stoke riešiti, jer kada ga nužda pritisne,
te voli za svoju stoku i globu plaćati, nego da gleda kako mu ista od glada
propada.


Valjalo bi dakle, da se gledom na gospodarstvene odnošaje našega pučanstva,
nastoji u obćinskih šumah, onako gospodariti, da bude šuma doista
narodu u korist i podignuće blagostanja.


U tu svrhu pako vriedilo bi po mome mnienju prije svega i to pravilo:
da nastojimo upoznati najprije svoju kuću, pak onda tek tudju; pak bi naročito
trebalo i to, da se i na kr. gospodarsko-šumarskom zavodu u Križevcih, (ma
sve da se ondje pređavaju inače isti predmeti 0 šumskom gospodarstvu što i
na drugih sličnih šumarskih zavodih) obraća što veća pozornost na posebne
odnošaje gospodarenja našega pučanstva, te da se onda prama tome i šumsko