DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1886 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Y)n\:Ji\ \y> * j^ ´ ,5iMj(´aly])fi!s ?UHV´-^"*laim;{" koja iiio?;e jo^ i po 8]Vv«rnih l;j´ajr\il! Italiji; fk*"! /inu-´ (M1 TJ iio IT)´^ izpod nisiirBi uu[trH(l()vati, ie su {/okusi kod Tf´apis^´ili i .; (i/uoj\´i!i (f\(^ \rs(i la-mjoii \m kraj svo [)0!Ji]ijc i nastojanja oko u/i;oja, ipak im nije iio´o u okolici Hiina u/^oj /a rukom, ;^to pripisuju lamo se iiaia/croj tankoj nasiu.,iii /enilje ydrd\i(´o Svrsujuć ovim — su/Mijom i ra^novrstnooi upcn´alfom toga velevriednogu ilrveia. napomenut mi je na koncu jos, T)e))i li lulo vrio^luo i u uasoj domovini 8 uzgojem te vrsti drveća pokuse praviti? ^ ^^ U Be^´težu, dne 10. ožujka 168G. K pitanju naobrazbe pomoćnoga i čuvarskoga osoblja. ´M^ V- Pitaaje, kako iujade lii;^´ar postupati, kad mu je uliititi koju okolnu vrlo je \azno, a ne munje važno je i pitanje, koju osobu je lugar u obce \lastan uiutiti iiiti uaj)siti? Obobe, koje nisu liigaiu poznate, imade uhititi; i to ne samo onda, kad jib ua marnom einu zatece, već takodjer i u onom slučaju, ako li i samo opravdana sumnja postoji, da dotićnik takoNo djelo počinio. Pod poznatom osobom pako razumjevaju se samo one osobe, kojih staii, kuću i ime sigurno znamo. Nasuprot se pako ])oznate osobe, uobće samo kad su zatečene na ,-;amo3n r i n u oiifla iuiadu uapsiti, ako se higaru su]»rotstave, ako ga P´fi^rdjuju ili pare kad l)i se nanj posla\ile ili navalile silom; nadalje, ako nebi f:Nk{>\e os(tbe iutale btalno,´^a ol?itali^ta (potepu.-i, IniidraM´i* ili kad bi ^teta ^rlo znatna biku odnosno dn je oštećenje tizslieililo osobitom zlobom ili pakošću. Lugar mwž(; uhićenika takodjer i ve/aH, ako li je predmnjevati aioći, da će i--ti nastojati (h silomice uskori. Ubićenik se bez svak*:-odvlake imade ili neposredno ili pako putem predpostuvljeuoga ]*reilali na.db´Ziiomu sudu, posto zakon lugarskomu i ćuvarskomu ^-Koliko imiii je jioziuitn iu´´lnjeiii bU u tom pogledu u nas, toli n Prinioiju, K,»o i Posavini, u novije kao i prij isnjo doba razni pokutujij koji ipak svi ostabe l)ez ii^i´jclja, ´´´´"´´ P. )i. ´/. \ I)ojko\-ić objelodanio je lanjske G:odiue n fjvezka VI., TII., VIII. 5 lA 0. I. pod tiu! nublovoni niz elmiak^i, koje Je ipak l(io ziiprieT-en irastaviti, i s toga "´UucIsTrio !i intt´ff´su sivjiri. ^mnl W j´.r´:pra\´iee na (^´/nelj´u poznuto^a djelcu: ^Schut^´! i´i´^l Uiit-TMiOil-iur il-i^ For^t-ijn-l Jn-ib*«´´^""^^^" voa J^sepk We8Selly --tto ao ć ´ g IH.Si, t/-].ij´) rinJuju ausfrijbkc SJi)a-))-sko ilra/tvo. })iistaviti. Uredništvo. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1886 str. 24 <-- 24 --> PDF |
_ 204 ´ osoblju tu pravo uhićenja jedino tim dorlatkom dozvoljuje, da se uapšenik ofliiiah dali]jeg;i |)(),-^tu]>ka radi, predvede nad)(^žnoj oblasti. Kod uapseiija i precivcdeiija prekršitelja, uije slobodno uporabiti veće sile, nego li je neohhodno nu/,dno za da se isti uapsiti, odnosno predvesti može. Toniba oružja, ])asa, zlostavljanje (^turanje, udaranje i t. d.) ili pogibeljne prietnje (na pr. da će se raniti ili slično, čemu lugar ovlat^ten nije), zabranjene su. To t^e medintm neima tako sbvatiti, kao da bi lugar zato možda uiorao izpaliti pušku ili bodež odložiti odnosno spraviti, za da se oštećeoik nebi toga oružja bojao i zato možda prije pokorio. Ni to nestoji, da se napšeniku nebi smjelo dati rai^umjeti, da je lugar vlastan na obranu t. j služiti se svojim oružjem, kad bi ga primjerice uapšenik napao, ili. kad bi htio da već jednom" zaplienjene stvari i opet siloraice lugaru otme. Uteče li na samom činu uapšeni, to ga lugar može proganjati i van granica dotičnoga sreza, u svrhu uhićenja „dai)ače i u vlastitoj ku<´d ili drugoj kudi, ma i bez sudjelovanja obćinskoga starešine" može se takav štetočinac uhititi. Nu sve da zakoni u stanovitih slučajevih lugarom i šumskim čuvarom u obće, đopituju pravo uhićenja štetočinaca, to će ipak biti samo u riedkih slučajevih takodjer i doista probitačno, da se straža tim pravom posluži. Lugar i čuvar bo neima pravo, da se poput vojne straže, žandarmarije i ostalih organa javne straže sigurnosti, posluži oružjem, za da opornika možda sil i na pokornost; te će mu baš s toga biti i tim težje osobito jake i naprašite štetočhiee nadvladati, što je obično sa m u službi. Jož će težje biti dovest i uapšeuoga do šumskoga ureda odnosno nadležnoj oblasti, negledeć i na to, da manje doduše uapšenje, koliko samo pred v eden je štetočinca, lugaru na razmierno dugo doba onemogućuje nadzor u šumi, što bi moglo vrlo zlimi poslieđicami uroditi, jer bi za to vrieme drugi kvaročinei imali slobodne ruke, novim nedjelom. Bit će dakle rieđki oni slučajevi, u kojih se doista uapšenje bude moglo uspješno obaviti. Ono se dapaw preporučuje po gotovo samo onda, kad je prvo: očita mogućnost, da se štetočinac bez potrebe da se oružje upotriebi, bude pokorio, te drugo, kad se nije bojati, da će se štete a odsutnosti lugara nastavljati, ili napokon i u onom slučaju, kad bi baš dozvoljeno uapšenje od vrlo velikoga moralnoga upliva bilo. U^ koliko se ipak zbiljno uhićenje nebi shodnim pokazalo, neka lugar stefočineu na volju stavi, hoće li se dati predvosti, ili pako, v(di li se dati primjereno oplieniti. Malo ne u\iek se štetočinac bude pokorio [ilienitbi, čime se svojevoljna plienithn po,stigaNa, kojom se lugar ondn i zadovoljiti može. Luga]"sko i ruvarsko osoblje neka svakoga štetočinca (koga nebi možda ipnk s gori navedenih razloga uapsilo) uputi, n k(diko je to dozvoljene, da se sa oštećenom šutnskom upravom nagodi, ili ako jo inače nade taktu oj nagodi, da se koji slicih^uh nredo\´nih dann Uv^i\ radi kod ^umskoi^a ureda prijaviti može. Ovo jo zato siiodno, za da se uzmoi>aie naknnda štete ili bar oštete odmah kratkim pulem najsbodnljim miciuom odrediti, |
| ŠUMARSKI LIST 6/1886 str. 25 <-- 25 --> PDF |
—"- 265 — Prelazimo sadu na razmatranje pitanja, sto imade lugar činiti, ako ^ateče marvu u kvaru? Naidje li lugar u čuvanju mu i^ovjerenoj suini nepovlastno paBuću marvu. to je dužan takovu upotrebljenjem primjerene silo iztjerati iz šume. Po zakouii mu je slobodno prisiliti tnkodjer i pastira, da iiiarvu odtjera \z sume. Uztreba li lugar, 2a da iztjera marvu, tudju ])ripornoć, to je dužan tim prije pobrinuti se 2;a potrebne pogoniće, što je vlastnik marve u takovom slučaju i ovako i onako dužan odnosne troškove kašnje naknaditi. Ako li je šuma marvom oštećena, (zakon vazda takovo oštećenje prednuijeva, dok se marva zatekla u samoj šumi), to je dužnost lugara, u koliko vlastnik iDarve odnosno pastir nebi odmah štetu naknadio, ili bar primjereni zalog dao, toliko komada blaga zaplieniti, koliko će biti dovoljno da se vlastnik šume odšteti. , U pogledu tjeranja zaplienjene živine vriedi ono, što smo gori spomenuli u pogledu iztjeranja iste iz šume. Lugar je vlastan istjerati odnosno zaplieniti takovo blago i onda, kad se ono ma baš i samo kroz šumu protjeralo. Nemože li se obaviti zapliena koza, ovaca, svinja ili peradi, jer ih lugar nemožo uloviti, to mu zakon dopituje pravo, takovu živinu i postrieljati. Ubijeni komad imade se ipak ostaviti na licu mjesta. Ubijanje živine vrlo je uspješno sredstvo, za da se ljudi okane zabranjene paše; te bi se već i s toga šumarsko osoblje imalo tim sredstvom, u granicah zakona, vazda primjereno poslužiti. Lugar neka marvu pozorno iztjera, jer je za svaku nanesenu štetu sam odgovoran, koja bi marvi njegovom krivnjom nanesena bila. Zaplienjenu marvu imade kod sebe ili gdje drugdje sigurno smjestiti, hraniti i čuvati ili čuvanju predati; san:i prekršaj odnosno ucin pako imade lugar bezodvlacuo prijaviti šumaru ili šumskom uredu, jer se ovi u roku od 8 dana imadu sa vlastuikom zaplienjene marve nagoditi, ili pako prijavu podnieti, inače se bo zaplienjena marva mora povratiti. U odnosnoj se prijavi imadu podjeduo iztaknuti takođjer i svi troškovi, koji su nastali usljed zaplieue (t. j . trošak dogona, čuvanja i hrane), jer je vlastnik marve dužan i te troškove naknaditi. Pruži li pako vlastnik marve primjereni (dovoljni) zalog, na pr. pologom stanovite svote, ili predajom inače primjereno vriednoga zaloga, to mu se zaplienjena marva mora bezodvlacuo povratiti. Pošto je lugar dužan, prije nego li je obavio zaplienu, da ocieni po prilici koliki će biti iznos odštete, na koju vlastnik šume pravo imade, za da onda prema tome uzmogne izabrati onu marvu, koju će zaplieniti, to je dobro, ako ^e već u lugarskoj knjižici označe odnosne odštete, koje u smislu postojećega šumskoga cienika za dotični kotar vriede, |
| ŠUMARSKI LIST 6/1886 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 266 — Te se odštete u smislu postojeće^´a zakona i-azlikiijn: Nemože li se fonualao dokazafi ša!n.-^ka šteta, to vlastniku suiru-^ ´ pripada na ime odštete samo jedrtostavjii i/nos, u cienikn za odnosnu vr^t živine, ustanovljene odštete. Ove se odštete moraju platiti u poldnigkt-atnon) iznosu ako je živina za tečena u posve mladih braiijevinah, ili tamo. gdje već i ovako i onako prekojnjeroo marve na pasi, zatim u opetovanom slučaju ili kad je paša trajala ki´oz duije doba; ako li se pako dva ili više takovih slučajeva najedanput sgode, onda se odšteta imade u dvostrukom iznosu računati. Može li se pako dokazati, da je´ podmladak oštećen po živini, to je viastniku šurne pušteno na volju, umjesto dosada spomenutih iznosa, tražiti za svaki četvorni hvat površine, na kojoj je šteta počinjena, onu odštetu, koja se. za to površje polag cienika proračunava. Ako li sn biljke ii hrpah oštećene, tako da preostavše već neprikazuju valjani sklop, ili ako se radi o osobito skupocjenom nasadu, to se netom spomenuti iznosi mogli takođjer, kako prema olahkojućim ili otežćnjućim ođnošajem I u poldragkratnom odnosno dvostrukom iznosu zahtievati. K ovim ^ zbiljnim troškovoni odštete imadu so onda jošte priraćunati i troškovi iigona zaplienjene marve, čuvanja i hrane iste. U iznimnih slučajevih, u kojih se je raarva odnosno živina zaklonila samo sbog obrane protiva elementarnim pogibeljim u šumu (pri vijavici, oluji, tuči, poplavi i t. d.)., nije iugarsko osoblje vlastoo, živinu prije nego li je odnosna pogibelj minula iztjerati iz šume. Zato je lugar ipak dužan možebitnu štetu ustanoviti, koju bi onda vlastnik živine naravno i opet vlastniku sume morao naknaditi. Lugar dužan je zaplienjeno blago bez otezanja svojemu predpostavljenomu, ili ako je dobio tomu primjereni nalog, kod sebe pohraniti, istodobno pako imade o zaplieni obaviestiti i nijestnoga načelnika. Obćinsko lugarslco osoblje medjntim dužno je zaplienjenu živinu-bez odvlake predati mjestnomu načelniku, koji će o tom toli vlastnika živine, ako je isti poznat, kao i oštećenika, i to ovoga posliednjega tim dodatkom obaviestiti, da je dužan najdulje u roku od 8 dana podnieti pritužbn odnosno procjenu oštete, pošto se u protivnom slučaju zaplienjena živina bude vlastniku vratila. Načelnik dužan je nastojati, da se oštećenik sa vlasnikom zaplienjene živine sporaznmije, u pogledu veličine odštete, u slučaju pako da se stranke nebi sporazumjele, to mu pripada pravo, da sam označi onu svotu, koju je vlastnik živine dužan na ime jamčevine položiti, za da n)n se j´^š i [»rije oblastne odluko zaplienjena živina predati može. ^ ^ Ako li´ je sam načelnik oštećenik, to je dužan ili da se u i´oku od 8 dana sa vlastnikom marve sporazumi, ili mu je pako podići tužbu ko´l nadležne oblasti, jer bi se a protivnom islučnju zaplienjena, ži\´!na. morala vlastniku povratiti. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1886 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— /2f>7 — Za svaku štetu, koja je pit živini počinjena, jaraci vlnstnik 2a odštetu, i (() (iapače i onda, ako iim je živina bila ;^ajedno H dragom u jednu stoku uz jednoga pastira sjedinjena. Ako li se nemože ustanoviti, kod ovako u jednu stoku sjedinjene mavve, čija li je marva štetu počinila, to onda svi vlastnici u stoci sjedinjene marve uzajamno jamce oštećeniku za odštetu. Kao što kod svakoga inoga šumskoga kvara, tako imade lugar i u gon spomenutih slučajevih, točno bilježiti u svojoj službenoj knjizi, sve sto se na pronađjeni slučaj šumskoga kvara odnosi, imajuć vazda u pameti, da će možda morat istinitost svojih izjava pozivom na svoju službovnu zakletvu ili dapače i posebnom prisegom podkriepiti. Zašto se obćine zagajenju šuma toli opiru? Tko je imao priliku sa našim seljačkim narodom češće u dodir doći, taj kmi bi ga upitao, zašto se izsječene šume u braajevinu ne stave, dobio bi obično za odgovor: „a kamo bi onda marvu u pašu gonili?" Promotrimo li gospodarske ođnošaje seoskoga pučanstva u Hrvatskoj i Slavoniji, morat ćemo pi^iznati, da nam kućno gospodarstvo najviše u stoki stoji, za kojom i seljak najviše teži da ju podigne, za da si koju forintu privriedi´ dok od poljskoga gospodarstva nemože ovako i onako ništa zaslužiti, jer mu od priroda neostane obično niti ono, što za kućnu porabu sam treba, a kamo li da šta unovči. ^ Ako li se kod tih okolnostih još i šuma fu obćini ležeća) u zabranu stavi, karao seljak svoju marvu na pašu, brstenje i žirenje običaje tierati (osobito u proljeće kada mu krme nestane — što obično biva), onda ga doista sasma zataremo, pak koje čudo onda, ako se siromašak opire svakom zagajivanju šuma. Pa kako i nebi dok zna kakova će ga bieđa stići, ako mu raarva u zabranu zadje (što brez štete neće moći biti) te znajuć, da će globu imati platiti, pa napokon se morati i svoje stoke riešiti, jer kada ga nužda pritisne, te voli za svoju stoku i globu plaćati, nego da gleda kako mu ista od glada propada. Valjalo bi dakle, da se gledom na gospodarstvene odnošaje našega pučanstva, nastoji u obćinskih šumah, onako gospodariti, da bude šuma doista narodu u korist i podignuće blagostanja. U tu svrhu pako vriedilo bi po mome mnienju prije svega i to pravilo: da nastojimo upoznati najprije svoju kuću, pak onda tek tudju; pak bi naročito trebalo i to, da se i na kr. gospodarsko-šumarskom zavodu u Križevcih, (ma sve da se ondje pređavaju inače isti predmeti 0 šumskom gospodarstvu što i na drugih sličnih šumarskih zavodih) obraća što veća pozornost na posebne odnošaje gospodarenja našega pučanstva, te da se onda prama tome i šumsko |