DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1886 str. 1 <-- 1 --> PDF |
f^ )´ m$) mmmšmm^ Iiit Br. 6. u ZAGREBU, 1. lipnja 1886. God, X, K pitanju pomladjivanja posavskih hrastika. IL ^ Odgovor J. Kozarca na ocjenu „zašto fraxinus excelsior strašilo" neimenovanoga pisca. Habent sua tata libeli! — Do6iin mi se s nekih strana prigovaralo, da sam u gore navedenoj razpravici i preveć uzeo jasen n zaštitu, oborio se neimenovani g, kiitičar na me, da umalovažujera tu vrst drvlja, te bi ju po njegovu innienju — kao drvo budućnosti — morao više preporučivati , nego li istu hrastovinn. Već samo to razno gledište, s kojega srao nas dva shvatili preduzetu si zadaću, imalo je naravnu posljedicu, da smo došli do posve raznih rezultata. Ja sam rečenu razpravicu napisao na temelju pitanja, koje si je postavilo hrv.-slav. šumarsko družtvo za lanjsku novogradišku skupštinu, glaseće: „Koji su uzroci, da, posavske zabrane postale naravski m pomladjivanjem mjesto hrastika većim dielom jasenovina i briestovina zaprema i koje bi mjere proti tomu poprimiti valjalo?" - TJ samom tom pitanju izražena je već pogibelj, koja je zaprietila hrastikom od jasenovine, — đočim g. kritičar tu pogibelj a priori niječe, došav tako sa samim thematoni u oprieku, ne priznajući mu nuždnosti i valjanosti. Da cienjenim čitateljem olakšam razvoj moje razprave i ocjene g. kritičara, navesti ću najprije u kratko moje i njegove nazore u tom predmetu, što je tim nažđnije, jer je g. kritičar neke moje navode posve krivo tuma(Mo i prikazao. Ja sam označio i porazdielio posavske šume, po sađanjem njihovom stanju, u četiri skupa: L Srezovi sa čistim hrastikom, u kojih ostale vrsti drvlja nepre-i koračuju IO"/«; te sam srezove, buđuć da se nalaze na pretežn o suho m ´^ ´Referadu toga tbemata bio je prvobitno preuzeo g. ravnatelj Darst, a on b U2 svoju mnogogodišnju praksu i bio najkompetentnijim sudcem n toj stvari. — Pisac. 16 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1886 str. 2 <-- 2 --> PDF |
_ 242 ~ (ne naplavljivanom) tlu i buđuć da pri iole racijonalnom gospodarenju iieniogu pasti u pogibelj jasenovine-, ostavio izvaii razprave. II. Srezovi, u kojima jaseiiovina 30-~40«/«>, a hrastovima fiO—TO^o iznaša i u kojih jednako izvrstuo i jasen i hrast aspievaju. Stupanj vlage u tih srezovih prija jednako i hrastu i jasenu. III. Srezovi, n kojih je broj jasenovine ili ravan ili veći od onoga hrastGvine, — gdje je i hrastovina i jasenovina popustila u kvaliteti; to je tlo više vlažno, nego li suho. (Većim diehm gradiške i nekoje brodske šume.) IV. Srezovi sa mokrim tlom, na kojem čisti jasen kuburi. (Lih gradiške šume.) Iz slike tih cetirijuh vrsti srezova sliedi jasno, da se hrast pomiče sušem, jasen usuprot vlažnijem tlu, dočim na granici, gdje se diele jedan od drugoga (srezovi pod II.) i jedan drugi najbolje uspieva. Taj izbor tla potvrdjuje nara i teorija i praksa: svi bo botanici stavljaju jasen, što se tiče potrebe i podnašanja vlage, u prvi red, — jedini g. kritičar s nepoznatih i nedokazanih razloga odriče mu tu sposobnost. Možda će se uvjerit s praktičnim primjerom, kad mu navedem srezove Radiševo i Sočnu, koji nisu nikad poplavi izvrženi, tako da se u njima (kao unicura u brodskih šumah) ća bukva nalazi, a tek po gdjekoji jasen; dočim nuzležeće Boljkovo i Zib sa močvarastira tlom obiluje na jasenju. Još bolji dokaz pružaju gradiške šume. Srez Suše ne poplavljuje ni najveća voda, taj srez broji na ral jedva 1—2 jasena; svi okolo Suša ležeći srezovi izvrženi su na godinu 6—7 mjesečnoj poplavi, — al zato ti srezovi i nešto drugoga govore I Međjustrugove br. 22 broji na 2000 hrastova, 5000 jasenova, — a što bhže idemo nizini mramorskoga polja, to sve većma maha preotimlje jasen, tako da srez Medjustrugovi br. 23 ima uz 2400 jasenova i — 6 hrastova, a Javička greda na 2600 Jasenova — 64 hrasta! Tim je mislim bielodano dokazano, da jasen podnaša veću vlagu nego hrast, te da uslied tog svojstva mora h)*ast na takovih tlih pred njim uzmicati. Bazirajuć se na tu, kao i na onu činjenicu, da jasen 1.5 toliku množinu vode transpirira koliku hrast, izrekao sam ja mnienje, da bi se iz tih činjenica dalo skoro za sigurno zaključiti, da oni pod III. navedeni hrastovi mogu jedino jasenu svoju eksistenciju zahvaliti. To je dalo povoda g, kritičaru, da mi podmetne krivo mnienje, kao da sam ja uztvrdio. da je eksistencija hrasta u obče ovisna od jasena (str. 194.), te bez ika~ kovoga dokaza prenaša on to svojstvo na hrast t. j. da hrast pripomaže jasenovoj eksistenciji, drugimi riečmi, da hrast veću vlagu podnaša nego li jasen. Sudarno toj kritičarovoj tvrdnji, morala bi u srezovih pod IV. namjesto čistoga jasenja, čista hrastovina uspievati! — I grab i briest su isto tako vierni pratioci hrasta kao´ i jasen; nu kao što ovaj potonji prevaguje na vlažnomu, tako grab i briest zaostaju na sušem thi, iznevjeriv se hrastu, ako je isti zašao u vlažnije tlo. Bi li sad logično bilo uztvrditi, da hrast ljubi suše tlo od graba, gdje fakta obratno govore?! ~~ Primjeri g. kritičara, da u |
| ŠUMARSKI LIST 6/1886 str. 3 <-- 3 --> PDF |
— 243 — šumi Merolinu, Snijača, Trstenik, Migalovce i t d hrastovi dopiru ca u vodu, docim se jaše« odnmkiuio od vode, nedotazujn iii^ta, ako se uzme u obzir, da nije poznato, da li dotična močvai´a od tivieka ondje postoji. Treba se samo sjetit, da su naši stari hrastovi .bar 50 godina stariji nego jasenovi, te da nslieđ toga nije isključena mogućnost, da je na sadanjem močvarnom mjestu, još prije nego se je ondje močvara pokazala — hrast već bio 10—40 godina star, a onda kašnje tek, kad se je tlo stalo malo po malo omočvarivat, doselio se tamo i jasen, U onih nizarah, za koje zuamo, da su starije nego naša šuma (n, pr. bara Deš) nalazimo s kraja uz jasen i hrast, nu dublje u bari (na plitčih otocih) jedini jasen. TJ ostalom nije si g. kritičar izabrao najsgodnije primjere, jer srezovi Merolino, Srnjača, Trstenik itd. ni nespadaju u onaj veliki kompleks brodsko-gradiških šuma, nego su većim dielom izolirane šumske parcele, te sudeć po terrainu, ua kojem se nalaze (obćina Vel. Kopauica, Gudince, Strizivojnaj, nisu podvrgnute istim uplivom (izuzam klimu), kojim i onaj veliki brodsko-gradiški kompleks. Priznajuć ja pogibelj, sadržanu u pitanju šum, đružtva, koja no prieti posavskim hrastikom od jasena, nabrojio sam uzroke toj pogibelji, kao i mjere, kojimi bi joj se dalo predusresti, dočim, kako jur spomenuh, g. kritičar nepriznaje te opasnosti. Kako bi se iz ciele njegove razprave zaključiti dalo, nije on još motrio sreza sa čistom jasenovinom; pišuć on svoju ocjenu, imao je neprestance brodske šume pred očima (a i od tih čini se, da su mu samo neki vanjski imovhiski predjeli poznati), dočim su mu gradiške, to pravo leglo jasenovine, skroz nepoznate. On neprestance gleda one liepe, ovdje ondje razštrkane jasenove brodskih šuma, pa mu je dakako nepojmivo, zašto se je proti njima digo šumarski sviet. Nu neka si pogledje gradiške srezove Medjustrugove, Ljeskovaču, Javićku gredu, Savićke i Velike gjolove itd./ pa kad vidi tih 8—10-000 rali čiste jasenovine, možda će preokrenuti svojim mnienjem. S toga uzroka nesadržaje njegova ocjena ništa pozitivnoga, nego je puka negacija mojih nazora. Ja ću ipak pokušati, da predočim i razpletem niti njegovih misli. Uzroci i mjere, koje sam ja proti preotimanju jasenovine naveo, jesu sliedeći: A, Odveć velike čiste sječi ne, jer se takova stojbina, ako nije jur pomladjena hrastikom, prevuče korovom, a ne riedko i omočvari — sve u prilog jasenu. Kao protuodgovor navadja g. kritičar Grunertov citat: „Der Graswuchs wird auf den oft feuchten Standorten der Eschen, den jungen Pilanzen oft gefahrlich, wie dieselben denn dort auch durch Frost sehr ieiden konnen." ~ Što se je tim htjelo dokazati? Zar to, da u Pruskoj na vlažnih stojbinah mlado jasenje od mraza trpiti može? Dopuštamo, da to u Pruskoj, na tlu i u klimi, koja je jasenu slabo poćudna, u istinu se i sbiva, — nu da li zato odmah i u Slavoniji tako mora biti, može se g. kritičar osvjedočiti, ako pogleda slavonske mlade zabrane, te će moći — na svoju utjehu — nviditi, da ono, što vriedi |
| ŠUMARSKI LIST 6/1886 str. 4 <-- 4 --> PDF |
~ 244 — 2a I´ruskii, laemora odmah i za Slavoniju nijerodavnim biti. Mislim, da neću krivo imati, ako rečem, da će siguruo 90^7^* slavonskih šumara samuom kazat: kud bi sreće, da mu mraz (jasenu) štogod nahuđiti može! B. Preveć dugo držanje visoke šume a predzabrani, usljed česa se, buduć da hrastovi sve to manje rode, jasenje tako podigne, da i ono malo iznikavšeg hrastika pogiiši, a nakon što se je šuma posjekla, mlado jasenje nmjetni odgoj veoma otegoti. S toga ja predlažem: a) da svinje i za vrieme zagajivanja i to od poh>vice srpnja pa do konca rujna u zabranu puštamo, da se vlažno tlo proruje i ponešto posuši, kako bi za klicavost sposobnije bilo i da se padši žir neizgubi u travi, koja ga prieči, da zahvati korjen, što je takodjer uzrokom, da od onoliko padšega žira jedva 2070 uznikne. - Gosp. kritičar usuprot misli, da će iTgon svinja biti od štete, jer da će rovanjem uništiti jur iznikle hrastove biljke, — Ja mislim, da bi taj rov baš pomogao mladim hrastićem, te bi bio sličan baštovanskom okopu. Da se je rovanjem tlo osušiti dalo, nebi možda mnogi te mnogi hrastić pao žrtvom vlage. U srezu Paovo mogao sam vidjeti, gdje se pod pripekom srpanjske i kolovožke žege mlade hrastove biljke u prevlažnom tlu skuhaju i ginu. Da svinje nisu baš tako opasne, može se g. kritičar osvjedočiti u posijanih zabranah, gdje su baš svinjska rovišta, zatim kohiici (putevi) najprije i najgušće hrastovinom ponikli. b) d^i jasenovina nepreotme sasvim maha, predložio sam nadalje, da zagajivanje netraje dulje od tri godine, dočim g. kritičar zahtieva pet godina, imajuć dakako svedjer čiste brodske hrastike pred očima, što mu i ja donekle potvrđjujem. Nu ja bih ga zamolio, neka ode vidjeti 10 godina zagajeni Tikar i Boijkovo, pa će naći, da se je uzprkos tomu, što Tikar ima 50 hrastova na jutro, miada jasenovina 3—4 metra visoko i tako gusto digla, da se nije moći maknuti. Srezovi pod IIL navedeni obrastu usuprot, nebuđe li pašarina samo za jednu godinu uporabljivana, tako jasenjem, da ib nit treba — nit koristi više zagajivati. c) zahtievam ja, da se iste godine, kad se srez zagaji, jasenovi izsjeku. G. kritičar odvraća mi na to, da se je to i dosad radilo, pri čem je opet nešto uztvrdio, što stoji u oprieci sa istinom, izuzam nekoliko imovinskih srezova, gdje je jasenovina itd. pravoužitnikom za gorivo dana."^ 0. Kao treći uzrok odnosno pogriešku naveo sam ja naše drvoprodajne ugovore, u kojih se je propustilo izrično navesti, da se do konca ožujka i sve ostale vrsti drvlja posjeku, a ne da jasenje po 1—2 godine lia goloj sječini poput sjemenjaka u vis strši. ~ G. kritičar veli na to, da se je moj predlog i dosad obdržavao, pa da nije ništa novog; na što mu ja vraćam, neka se sprodje u lipnju ili srpnju šumom od Županje do Morovića, neka prije vidi, pa onda neka štogod tvrdi. * Ivod te tolike spočituje mi g. kritiSar, ck sam m-nz „prebiranje" diljem oiele razprave nekorekfim upotrebljavao, -^ doČim u cieloj mojoj raspravi rieč „prebiranje´´ nije baš nijedanput spomentitai |
| ŠUMARSKI LIST 6/1886 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 245 — D. Kao daiiiji uzrok preotimanju jaserioTine iztakirao sam ja godišnje poplave, prouzročene većim d.eloin Savom. — G. kritičar smatra taj Bavod kao prvim uzrokom, da seje jasen je toliko naplodilo, nu nesmatra, da je poplava kriva, što je hrastik onako riedak, nego glavnim uzrokom tomu (riedkomu hrastiku) — svhije; te si tumači to ovako: buđać da svinje najradje po močvarnom tla ruju, to je naravski, da na takvom tlu sav žir uta- m;^ne, docim na sušili mjestih žira preostane. — I tuj su g. kritičaru brodske šume u misli, gdje no poplava tek naleti, potraje najdulje mjesec dana, i opet ode nenanesav žira nikakove škode. Drugačije stoji stvar, gdje voda dulje leži i gdje je prva jesenska kiša kadra omočvariti tlo tako, da se do lipnja više neosuši. Na tako^u tlu nemože žir korjena zahvatiti, jer sebud u vodi smrzne, bud u prevelikoj vlazi sgnjije. Ako mi g= kritičar nevjeruje, a on neka dodje u gradiške predzabrane, koje su samo kišnicom naplavljene, u kojih nebude dublje od 5 — 10 cntm. vode, pa kad ista u travnju usabne, vidjet će na lišću (stelji) žir do žira, al svaki iztruhnut, dočim nekoliko metara dalje na gredi, koju voda nije zahvatila ´—žir zdrav! Je li se takav sretno dokopao zemlje, on će i izniknut, nu je li pao na stelju debeloga hrastovoga lišća, taj je propao: iztjerav bo klice, nu nemogav probiti do zemlje, iste mu se posuše i uginu. Bi li tu škodilo, da su svinje ljeti bile malko narovale?! Nestoji dakle tvrdnja kritičarova, da u moćvarnijih dielovih zato neima hrastika, jer svinje žir požderu, nego jer žir u močvarnom tlu uspievati nemože.^^ -E, Naveo sam ja mnienje našega seljačkoga puka, da dok je upust marve u šumu slobodan bio, da se jasen nije toliko širio po naših srezovih, — što nam činjenice sbilja donekle i dokazuju. S toga sam ja predložio, da pokušamo na manjih plohah, gdje ima i mladoga hrastika i jasena, upuštati marhu, da vidimo, kakav će efekt biti, naime: a) da li će se poodgrizanjem jasenića rast hrastića unaprediti, jer će se, mislim, raarva uviek prije latiti visokoga mekoga jasenovoga lišća, nego li hrastovoga; ili će h) zatrti i jednu i drugu vrst drvlja. G. kritičar veli jednostavno, da će ovaj drugi slučaj nastupiti, nepotvrdiv svoga dokaza — kao obično — ničin). Dotle je pratio g. kritičar tek mojih nazora, negirajuć ih posvuda, nu neoprovrgavajuć ih boljimi, pozitivnimi dokazi. Prava zadaća kritike nesastoji se [iako samo u tome, da se kaže „nije, nevalja tako", nego da se ujedno uzmogne reći „tako i tako mora biti", — inače neima smisla. — Ili su možda ria strani 198. redak 5. odo^gor kritičarovi pozitivni dokazi? To on možda drži, nu ja nisam mogao uviditi niti toga, „da je jasen od hrasta ovisan", ´^- Kao ilustraciju "navesti eu sliedeći skidaj iz moje shižbc. S!Ju<5 u brodskih šumah živ, navezosrno i^a \\ lirpah via piitevc; preko noć udari uiećava, tako da se je ol5.o´ jedne brpe žira slila kišoica. Eadi vodo nije se sa te lirpe mogao sav žir pokupitij te ga je po prHiei 0-4 hektolitra ostalo u travi i vodi. Ja se radovao, da će se na tora mjestu proljećem pokazati silesija Iirastiea i odem u svibnju, da vidim — i nenadjem ni cigloga^ do U praznih^ uapulmutih Ijusal^a. Žir premrzao„ |
| ŠUMARSKI LIST 6/1886 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 246 — niti da je „nepobitna istina, da je ciivarstvo krivo, sto jaseu Biaha preotimlje^ Da je to ,,0epobit[ia istina"^ onda bi srezovi Prašnik, Ćardačinska greda, Opeke i t. d. sa pretežnom hrastoviriom kroz cielo vrienie, odkako je ustrojeno. čuvarstvo, imali valjane lugare, docim ua njih graničeći sre^sovi: Medjustrugove, Veliki i Savicki gjolovi — ciuliiini slučajem uviek nevaljale lugare! Jest, gosp. kritičaru! — al dok onaj po Prašniku i t. d. hoda po suhom, dotle se onaj u Medjustrugovih i t. d. voza na čamcu! — Gosp. kritičar siguran, da su moji razlozi nevaljali, a sviestaii si možda nepobitaosti svojih nazora, spočitava mi, da sam postavio u mojoj ra^pravici „temeljite propise^ kako valja hrastovu šumu odgojivati, — dočim sam ja tek pokušao, nadano mi pitanje po mogućnosti razpraviti, te koje bi se na to na šumarskoj skupštini izmienom mnienja svestrano pretreslo: valjano — pridržalo, a nevaljano — napustilo. Podmićuć mi tu nakanu, y,aboravio je g. kritičar sjetiti se, da rečeni tema već tri go- dine na tapetu leži, te da ga nitko u tom priečio nije, da se prije mene lati toga pitanja, te si tako za se ubere — od mene mu od svega srca rado priuštivanu — slavu „temeljitih propisa". Sad mi se je još obratiti na nekoja kriva mnienja, koja je gosp. kritičar razsuo po svojoj razpravi. Njegova teorija o poplavi Save i njenom uplivu na prirast hrastika Čini se, da nije posve čvrstih nogu. Gosp. kritičar misli, da savske poplave datiraju od početka ovoga stoljeća, naime od sagrađjenja Liijzinske ceste, koje je urodilo posljedicom, da su se šume na izvoru Save izsjekle, a uslied toga nastavšu bujicu nije savsko korito progutati moglo i tako poplave nastale. Drugi navod mu je opet, da će prestankom´ poplava i prirast hrastika na više od 30 7o P^sti. Po mom muienju stoje si ta dva nazora u očitoj oprieci. Prvo: naši hrastici idu od zadnjih 20—30 godina natrag (suše se), pririst im je padajući, te su valjda svoju kulminaciju imali pred 30—40 godina. Ako su dakle savske poplave — kako g. kritičar veli —- tek početkom ovoga stoljeća započele, onda su naši hrastici istom u ovo zadnjih 40—50 godina ovakovi ogromni narasli, i to usljed naplava nije bilo — morali posve loš prirast imati (-=- za 30^0 manji), što nikako nestoji, jer godišnji prstenovi nisu ovih zadnjih 50 godina ništa deblji od onih prijašnjih 150 godina. Iz toga sliedi: ili je Sava još prije, nego li tek početkom ovoga stoljeća, naplavljivala, ili, konsekventno tumačenju g. kritičara, naplava ueima velikog upliva na prirast. U ostalom treba i to uzeti na um, da se Sava najvećma onuda razlije, gdje ju pritoci: Una, Strug itd. pritisnu, dočim bliže svomu izvoru nije niti brodiva. U dalnjem razvoju moje razprave, dopitao sam ja jasenu ono mjesto, koje ga ide u naših šumah; naglasiv dapače, da u pravoj primjesi ne samo da nije škodljiv, nego upravo koristan hrastu, te sara zaključio svoje razmatranje, da ćemo one mokre stoj bine, na kojih sada nijedan hrast uspievati nemože, morati i nadalje ostaviti iz |
| ŠUMARSKI LIST 6/1886 str. 7 <-- 7 --> PDF |
™ 247 — ključiv o jasenu . Ja nuslim, da sam time ostavio jasenu dosta prostran terrain, te sudeć- po saflanjent stauiu stvari, neće ga u Slavoniji nigđa pomanjkati. , Nu g. kritieaiti nije to dosta; on proriče jasenu /.latnu budućnost,* te nas svjetuje, da se kanimo lirasta, te da pretvorimo našu šura.u u Žistu jasenovinu. Tim smo došli na glavnu ideju g. kritičara, naloie, da je jasen usljed svoje velike (!) uporabivosti drvo budućnosti. Da vidimo u čem se sastoji ta velika uporabivost jaseaa, kojotu bi on bio kadar oteti cienu i prvenstvo hrastu, Gosp. kriti&ar veli, da su vagoni, kola, stolovi, stolci, parketi itd. kud i kamo bolji od jasenovoga nego li hrastovoga đrveta; priznajen^, da je jasenovo drvo lakše obradjivati za neke predmete kućne porabe, — nu gdje je taj konsum, koji bi govorio, da je jasen nenadoknadivo đrvo^ kao recimo: lirast u gradji i dugi? Gosp. kritičar veli, da je konsum jasena zato tako malen, jer ga ne ima. Sad ćete ga vidjet gosp. kritičaru, i te koliko! Lanjske godine prodala je investiciona zaklada 6000 sa 20,000 m^ a erar 12.000 jasenova sa 12.000 n)-\ ako uzmemo imovine i ostale posjednike sa 18.000 m*´^, ouda je lani prodano najmanje 50=000 nr^ jasenovoga drveta. Što mislite, koliko je od toga razposlano u inozemstvo za tehničku uporabu? Maksimum 7000 m;M i to: 4000 m´^ trupaca a a 3000 m^ planka i gredica. Ako uzmemo, da na žbice, naplatke, vesla, duge itd. još 3000 nr* odpada, onda bi godišnja jasenova tebnićka produkcija iznašala 10.000 m-^, doćim ostalih 40.000 m-´^ putuje u peć A sad ću navesti, koliko se hrastovine — osim ono 50 milijuna điižica — na ine porabe godišnje i^irađi: 1. 20.000 iTi;^ trupaca, 2. 6000 m^ za vagone, 3. 5000 m^ planke za lađje, 4. 4000 m^ za mornaricu Upupno: 35.000 m^* neraeunajuć sitnijih potrebština. Grosp. kritičar veli, daje konsum jasena zato tako neznatan, jer ga ne i ma ; iz toga sasma logično sliedi, da bi mu ciena morala veoma visoka biti. Sporedit ćemo zato jasenovu i hrastovu cienu. Loco Sisak stoji Im^ hrastovoga trupca — for T, 32 — Kon sam: 20.000 ffi-^ Ini´^ jasenovoga trupca ~ . 10 -n 4000 ffi^ Im"^ hrastovih planka -^ 46 — » . 5000 nr´ Im^ jasenovih planka — „. 16 -3000 m^ V - 1000 hrastovih žbica -„ 30 1000 jasenovih žbica -. 32 —. 1000 hrast, naplataka -„ 60 ™ 1000 jasenovih „ -„ 65 — ^ ZaSto g. kritičar kao uvod svojoj ocjeni navadja citat iz Bedo-ovog djela, ne~ zviain. Ono, što g-. Bedo ondje paoim pj-avom ^alitieva, uančajn snmuri n donekle i samo auffiogojstvo y&6 odavna. Gosp. Bedo naglasio je onu činjenicu ponajpaČe obzirom na ugarske odnoSaje. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1886 str. 8 <-- 8 --> PDF |
_ 248 - Za koju vrst drvlja govori taj konsum i te ciene? Yi izvoliste g. kritičaru iztieuć u Vašoj ocjeni veliku prednost jasena pred hrastom uzkliknnti: e, bog i šeširdjija! Molim Vas, ponovite taj u^^klik još jednom, — tu je na pravom mjestu. Ja sam po mogućnosti pretražio i njemačka i fraucezka trgovačka izvješća, im nigdje nemogoh naći, da je ciena jasenu veća ili da ga više traže nego li lirastovinu. Navesti ću koji primjer i to doslovce. Trgovačko izvješće iz Vratislave (Breslau) za godinu 1884. glasi: Eiche s Sehr starke Stammstiicke, wenn aucli etwas grobor Qualitat, werden gesucht. Solche minderor Gattung Averden gut bezahlt. Schnittmaterial, in festen Dimensionen, bei i^esunder Waare, ohne sonstige Qimlitatsanspruche, war mitunter sebr knapp. Gewobn]icke Handelswaare, me solche an der Sage falit, hat keinen guten Absatz. uur iiiilde Tiscblerqua]itat wirđ erworben. Kantbolz war gefragt und angeboten. ScliAvellen 8®/ia waren verlangt. Trockene Parquetstabe geben gut fort. Fassstabe bleiben verlangt Primarlnde ist sehr begehrt." Izpustiv ostale vrsti drvlja (Crnogorica). „Diverse Laubbolzer. Runder Ahorn wirđ gekauft, ebeaso Ahornboblen. Runder Birnbaum ist gesucbt, Birkenbohlen haben Absatz. Rolbbuclienbohlen siud begebrt. Weissbucbe war gefragt. Aspehat Absatz. Esch e finde t einigen Umsatz. Erlenbretter sucht man viel zu kaufen, ebenso Lindenbretter. Kirscb- und Nussbaum wird gekauft. Haselstabe bleiben gesucbt." .leđno izvješće iz Konigsberga navadja ove ciene: Hrastove planke i daske (Bretter und Boblen) 64—94 maraka, jasenove 51--43 maraka. A na istom trgu stoji gorivo po prost, metru: bolja drva: lošija drva: grab: 8.50—9.00 6—7 maraka hrast: 6.50—7.00 5— , jasen: 6.50—7.00 5,50—6.00 „ breza: 6.50—7.00 " 5.25—6.00 „ U južnoj Moravskoj prodaje se hrastovo bure od akova po for. 2.20, a jasenovo po for. 1.20. . Francezka izvješća izkazuju cienu brastovine na m^ po 20 franaka više nego jasenovo drvo. Iz svih tih izvješćah sliedi, da jasena nit toliko trebaju, nit" ga toliko plaćaju. Uzprkos tomu, volio bi g. kritičar za 100 godina radje imati 100.000 rali jasenove nego li hrastove šume. Da vidimo! Uzmimo, da bi mu ta šuma u lOO-godišnjem turnusu davala godišnji etat od najmanje 200.000 m-\ uzmimo nadalje, da će jasenova industrija za 100 godina deseterostruki sadanji´^ kvantum konsumirati, to bi još uviek g. kritičaru ostalo na godinu 100.000 ra^ za gorivo. --- Sporediv te izglede sa užitcima koje nam hrast već sada pruža: -^ Neće bit s gorega, ako spomenem, da dan danas trgovci jasenoviiru skoro badava dobivaju (5() novOića po nv^)- da je skuplja, nebi je bćeii ni uzimati. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1886 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 249 sitna guljevaca, 50-godišnji Jirastici za gradju, žir, pasa, šiška, tanin itd. neće biti težko odlučiti se, koje če narn bit. drvo budućnosti. --- Veoma je dobr<), ako čovjek ima proročanskoga duiia te vidi u budućnost, l dobro računati, što nije baš tako lahko, kako ye u prvi mah ćini, što će nam i g. kritičar morat priznati, ako se njeti Oievaraju li me svi znaci) ua svoju gdjekoju kalkulaciju, gdje ga je možda najbliža budućnost ljuto prevarila. Zadnji razlog, napokon s kojega se g. kritičar na hrast toliko oborio, jest taj: 1) da će filoksera po svoj prilici uništiti sve vinograde, te da će papirnata burađ biti jeftinija od hrastove. Koliko taj razlog vriedi, toga nije dan danas nitko kadar prosuditi: možda — puno, a možda i — ništa. 2) Da hrastovina neće više tako skupa biti, jer osim toga, što je ima na Kavkazu, sve su države uzele odgajati hrastovina, te će je svuda biti dosti. -— Drugimi riečmi rečeno: sve su države avidile veliku vriednosfc hrasta, i one, gdje hrast neuspieva baš najbolje, gdje-nigda neće polučiti dimensija i kvalitete slavonskoga hrasta, — sve te države neka slobodno uzgajaju hrast, a mi ćetno u pravoj domovini hrasta odgajati jasen i ~— crnogoricu! 0 moj hraste — i za tebe vrieđi ona: nemo propheta in patria! Organizacija šumarske uprave u Magjarskoj. Ministerijalni savjetnik gosp. A. Bedo, opisuje nam organizaciju šumarske uprave u Magjarskoj, u najnovijem svom djelu: „Die wirthschaftliche und comraerzielle Beschreibung der Walder des imgarisehen Staates" na sliedeći način: Službovna organizacija magjarskoga šumarstva temelji se na ustanovah § 17. zak. članka XXXL od god. 1879., ter na ustanovah 1. srpnjem g. 18S0. oživotvorenoga šumskoga zakona, koji za osjegurati svrsi shodnost i potrajnost gospodarenja, zahtieva. da se broj upravnoga kao i čuvarskoga osoblja, za one šume, kojih šumsko-gospodarske osnove država potvrditi imade, u samih tih osnova ustanoviti imade. Ova je zakonska osnova, ona svrsi shodna podloga, na kojoj se osniva obezbiedjenje odgovarajuće organizacije, koja je i opet nuždna pređmnjeva uveđenja i provedbe valjane i svrsi shodne gospodarske uprave. Rukovođjenje sveukupnih šumarskih poslovanja, kao i uprava državnih šuma spada u djelokrug ministarstva za poljodjelstvo, obrt i trgovinu; docim su mještne odredbe odnoseće se na provedbu šumskoga za^kona ostavljene municipijam, odnosno upravnim odborom, kojih su strukovni savjetnici ki\ šumarski nadzornici, koji zastupaju ministarstvo poljodjelstva, obrta i trgovine, a podjedno i pravo priziva imadu. |