DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1886 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 199 — pa i za vainscot ykrbe, a zar Ynmcnzi po izvješću dr. Exjiera manje hrastika uzgajaju V Zar ČIK- i translajtanija nekom manioin lužnjak i kitnjak nesiju? U kratko ću reći, vrk) je veliko pitanje, da li kaukazki hrastici naše hrastike nećeucieni za 307o i više natrag (za razdobje od 20 god.) baciti, a tada nastaje i onako kod nas 50 god. kubura, a medjuto biti će na sve strane bagatelnih ciena, pa da sve consum današnji i ostane, što neće — i neće. Varamo se s toga ljuto, što se hrastovinom upravo toliko nadimljemo, a griešinio osobito na račun našega potomstva, da jasenu veću pozornost neposvećujemo. Gledajmo vagone, kola, stolove, stoke, parkete, kandelabre, palice i sto i sto drugih predmeta, a naročito i oplatice (furnire) hrastovoga i jasenovoga drva — e Bog i šeširdjija. Jasen hrasta daleko nadkriljuje, pa to možemo i u svakoj dobroj knjizi o uporabi čitati, a da jasen na glasu nije i da se tako nepita, uzrok je, jer, ga neima, a iz bara slavonskih još si niti ime neprokrčiše, jer neima k tomu pilana i tvorni(ia na vrelu, a niti zato sposobnih trgovaca, koji bi mu prodju otvorili, to i nijedan drugi uzrok tomu su protivni. Neću duljiti, nu to moram ipak još iztaknuti, da bi se ja odlučio prije i 100.000 ralih čistoga jasika u Slavoniji uzgajati, nego li hrastika, a to tvrdim najvećma i s toga, jer se danas ovoj vrsti šumarstva u cielom susjedstvu nikakova pozornost neobraća, i jer ga kako jur spomenuh, neima, pa sigurno ga, idemo li tako napređ, i u onom razmjerju kao i hrastovine biti neće. — Jasen dakle nije strašilo već lina plemenita dama, kojoj bi se naše šumarstvo klanjati imalo (kao glavnoj a ne toli podredjenoj vrsti drva), svagdje tamo, gdje zato ini obziri govore! Pa s toga,molim i g. izvjestitelja, da bi nas još i drugom razpravom u tom predmetu uzradovao — nu to tek tada, kada će sve ono, što je u prvoj razpravi toli smjelo glede hrasta i jasena uztvrdio, moći i brojkama dokazati, pa jer je i briest posliednjem inače vrlo blizu, zato o njem niti nespomenuh ovdje. —ć. Važnost stelje za šume I šumsko gospodarstvo. u poljskom gospodarstvu je stelja i gnoj ođ velike važnosti; to je potreba, koja se mora uviek podmiriti. Mi se nećemo ovdje upuštati u razlaganje, cime se te potrebe dadu najshodnije podmiriti, već ćemo se obazrieti samo na onaj bilinski proizvod, koji se u šumi stvara i koji se onda u gornje svrhe iz šume odnaša. Ba uzmogne bilje uspievati, treba da imade zemljište osim svojih fizikalnih svojstva, uviek i stanovitu množinu mineralnih sastojina. Kad toga nestane, nije moguće nadati se uspješnom uzgoju bilja, a u poljskom gospodarstvu izcrpljene oranice nemogu povratiti ni ono malo sjemena, što se na njih pasijalo. Zato se polja gnoje (djubre) da im se u veliko povrate one sastavine, koje smo |
| ŠUMARSKI LIST 5/1886 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 200 — im prirodom oduzeli- Ko kao što svake godine usjevom polju potrebne sastavine oduzimijemo, tako ili ođuzimljemo i šumskom zemljištu, sjekući drveće i odvažajući ga kući. Nikomu još nije ni na pamet palo, da ide umjetnim načinom (gnojem) šumskom zemljištu te sastavine vraćati, a sigurno se neće ni u buduće nitko htjeti na to odvažiti. Oduzimamo li pako osim samoga drveća šumi i stelju, to je bez sumnje šteta tim veća. Nigdje se toliko o stelji negovori kao što u siromašnih predjelih; i čim je koji kraj siromašniji i čim je zemlja i u poljuiugori lošija, tim se više za listinom jadikuje. U plodnih slavonskih krajevih neodnaša se stelja iz šuma, ma da bi šumsko zemljište taj gubitak lakše podnielo, nego li u neplodnih i težkih naslagah zemlje. U gornjoj krajini ima predjela, gdje je naslaga plodne zemlje vrlo tanka, a na njoj raste bujno paprat (bujad). Stanovnici tamošnji, kad dozori paprat, kose ju i za zimske dane spravljaju radi stelje. U Zagorju opet viditi je pred svakom kućom, skoro bilo pod krovom ili u dvorištu velike hrpe lišća, koje su iz šume donesene. Čira jeseni lišće sa drveća odpadne, eto ti odmah i malo i veliko i mužko i žensko sgrće, kupi i kući nosi tek opalo lišće. I to biva svake godine. Zato je baš tuđe i viditi šuma u kojih je zemljište golo i otvrdlo kao guvno. Istina, da se to dogadja samo kod malih i sriednjih posjednika, no uzmemo li na um, da su šume baš tih posjednika ograničene Uh na absolutno šumsko zemljište u gorah i gorskih obi´oncih, i da sačinjavaju sastojine u grupah na hiljade jutara i da ukupno na desetke kvadratnih milja iznašaju, to se svakako i na njih vriedno obazrieti. Jer bezrazložnim oduzimanjem stelje, može za kratko vrieme nastati na desetke kvadr. milja kržljavih šuma, a na mjesto njih će doći ovdje ondje breza, a što je još gore: borovica. Takovih krajeva već sada imade. Mi nemožemo zemljištni posjed po volji povećati da si potrebe podmirujemo, zato moramo nastojati, da zemljištni prirod i dohodak bude čim veći. To je poznato načelo u narodnom gospodarstvu, a koji drugčije rade, ti nazaduju, i zemljišta bez priroda izgubljena su za narod. No nije to zlo samo kod privatnih malih posjednika. I u šumah zajedničkih (obćinskih) radi se isto tako, a tu su posljedice još bliže. Jer ne samo da je kradja puno veća u takovih šumah, nego još i ciela obćina ima pravo paše, a sa steljom se baš nemilice postupa, jer svaki gledi čim više da je kući dovuče, pa ma je neimao kamo ni spremiti. Tako ćemo naći onda hrpa, koje u dvorištu leže, kišnu i trunu — za stelju više nisu, nego se onda na polje kao gnoj izvažaju. Mi smo već rekli, da je to sve u siromašnih neplodnih krajevih, i baš tu, gdje treba zemlja najviše gnoja, opaziti je, kako gnoj po dvorištu svuda leži, a gnojnica, taj ekstrakt gnoja, odtiče uz brieg u jarke i jaruge. U takovih krajevih valja poučiti narod, kako da razložnije sa gnojem postupa, jer će inače na brzo nestati i šume i gnoja — pa i oranica. Nije tako samo kod nas, U Njemačkoj se na pr. takodjer tuže, da je s istih razloga nestalo liepih listnatih šuma, a u mnogih krajevih, gdje su nekad uspievale liepe hrastove šume, danas raste i sam bor vrlo kržljavo. Taj |
| ŠUMARSKI LIST 5/1886 str. 9 <-- 9 --> PDF |
~ 201 ~ gubitak veoma se danas osjeća, pa se velikim ti´uđom i troškom hrast na novo uzgaja — a do toga je dovelo samo s)rekomjerno oduzimanje šumskoga lišća. Danas su njemački šumari ustali otvoreno u obranu toga jedinoga šumskoga gnoja, te dokazuju, da će za kratko vrieme nestati i borovih, šunia, ako se iz njih i u buduće opale ćetinje odnašaju. U svojih glavnih skupštinah, strukovnih listovih puno se o tom razpravljalo, a napisalo se i čitavih knjiga o tom predmetu. Naš „Šumarski list" jedini je organ, koji se kod nas javnimi odnošaji šumarstva bavi, pa zato mislimo da u njemu valja obratiti pažnju svakom zlUj koje našim šumama prieti. Nije to svejedno, bila ma kakva vrst drveća u šumi, i drugčiji je dohodak od hrastovih šuma, a drugčiji opet od bukovih, borovih i t. d. Prema svojstvu zemljišta i njegovom kemickom sastavu uspievati će i vrst drveća, a svaki vlastnik šume treba da nastoji, da mu plemenitije drveće uspieva, gdje ga već ima i u buduće, a gdje ga neima, da shodnim gospodarenjem šumsko tlo pripravi i podigne, da mu se time i novčani dohodak povisi. Stelja šumska, t. j. opalo lišće i granje i t d. uzdržaje snagu zemlje, šta više, ona lošije zemljište popravlja. To je veće dosta, da upoznamo viiednost stelje po šumsko gospodarstvo. Zato ćemo se ovdje s tim pitanjem potanje pozabaviti. Pod šumskom steljom razumjevamo opalo lišće i četinje, opale grančice, razne trave, mahovinu i t. d. Kad u jesen pocrne u zelenih stanicah lišća klorolila nestajati, i kad iislied toga prestane asimilacija hrane, lišće požuti i pocrne sa drveta padati. Čovjek bi u prvi mah pomislio, da lišće sobom ponese sve one sastojine kemićke, koje je imalo za svoga zelenila. Ali nije tako. U onom slučaju, naravno kad naglo mraz padne, nije razlika tako velika, kao kad samo opane. Mraz je drveće tako rekuć nepripravno zatekao, pa nije moglo da spasi onih vriednih sastavina, koje su drvetu za obstanak neobhodno potrebne. Prije nego što će lišće u normalnih slučajevih da opane, dogode se u njemu neke promjene, iz kojih možemo uviditi, kako bilje uobće ekonomiše i kako sprema u dolnje dielove one sastavine, kojih u mineralnom zemljištu najmanje imade — a to je kali i fosforna kiselina. Uz te slučenine spremi biljka u svoje dielove i ugljične hidrate i bjelančevinu. Pa analizom možemo se osvjedočiti, da opalo lišće imade samo neke dielove Lih kemičkih slučenina, ostali dielovi otišli su iz lišća stranom u stanice sočikovih zraka a stranom u stanice lika, da ih stablo na proljeće, kad priroda oživi, opet upotriebi za stvaranje novih stanica. Iz toga proizlazi, da zeleno lišće, kao hrana i gnoj imade veću vriednost, nego li jeseni opalo, i kako je mraz štetan za stabla a osobito mlade biljke. Ma da lišće opadajući, aedonosi sobom svu množinu fosforne kiseline i kalija, koju je imalo u zelenom stanju, to je ipak i taj mali dio od vrlo velike važnosti, jer baš tih slučenina sastojina vrlo malo imade. Osobito za podmladak |
| ŠUMARSKI LIST 5/1886 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 202 šumski je to neobhođtio potrebno, jer iiilade biljke popriecno trebaju više i kalija i fosforne kiseline nego li starije. m osim kemičkih svojstva (o kojih ćemo još knšnje obširnije govoriti), imade šumska stelja za obstanak i eksistenciju šumskoga drveća još i vrlo važna fizikalna svojstva. Svake jeseni opada lišće, a tečajem godine usljed pritiska sniega, kiše i drugih upliva, vrsta se ovo jedno na drugo da čitave naslage napravi. U tih se naslagah uviek promjene sbivaju, pa ćemo naći od gornjega još čitavoga Hšća prama dole kemičku raztvorbu u raznih stadijah, dok sasvim dolje nenadjemo već sprhlo lišće, iz koga je humus nastao. Ta naslaga lišća osahla je i vrlo šupljikasta, pa kao spužva može u sebe puno vode primiti i dugo je u sebi zadržati. No ona je i higroskopićna t. j . ona može kao i sol u sebe iz atmosfere puno vodene pare usisati. No osim toga je šumska stelja loš vodić toplote, pa s jedne strane zadržaje toplotu zemlje, a s druge strane opet ju štiti od prevelike toplote i zime. Kad udari nagla kiša, puno se vode u šumskoj stelji zadrži. Vriednost njena u tom pogledu osobito je velika u gorskih predjelih, jer ova zadržaje kišnicu da naglo ne odtiče i da neodnese hranive česti iz šume i da nepoplavi okolne usjeve. Podpisani je imao priliku u Zagorju viditi, gdje je posije nagle kiše vrlo plodna livada postala skoro neplodnom i bujica je naniela čitavu naslagu pieska, a na piesak kamenje od veličine šljunka pa do nekoliko centi težkoga. Uzrok je opet i tu bio oduzimanje šumske stelje, da su šume na obroncih vrlo zakržljale; šumsko tlo bilo je golo a naslage pieska i kamenja bujica je onda lako sobom poniela. Vođa je jedino sredstvo; kojim bilje u obće hranu u se prima. Sve mineralne sastojine moraju biti raztopljene, da uzmognu cievnimi svezci kao sok kroz bilinu cirkulirati. Za oto je od neproeienjene važnosti opet naslaga lišća u šumi. Dr. Ebermayer, koji je pitanje o vriednosti šumske stelje do sada najbolje proučio i opisao, dokazuje nara eksperimentalnimi pokusi veliku važnost stelje za šumsko gospodarstvo. Mi imamo to djelo pri ruci, pa ćemo se u mnogom poslužiti njegovimi podatci i rezultati.* Neima sumnje, da krošnje drveća upijenu vodu i vlagu od izparivanja štite i čuvaju zemlju da se neizsuši, ali to izparivanje znatno preprečuje i šumska stelja. Kad poslie sniega voda u znatne dubljine zemlje prodre, izpari se kašuje tečajem toplih ljetnih mjesecih iz šumskoga tla steljom pokritoga za 78*´/o manje vode, nego li iz zemljišta, koje nije šumom obraslo; od tih 78^/o odpada 25"/o na šumsku stelju a 53"/o na drveće (krošnju). Šumska stelja štiti dakle u polovicu manje zemljišta od izparivanja nego li krošnje drveća (Dr. Eberraajer), * Die gesa-mmte Lelire der Waldsfcreii mit Rucksicht auf die cliemische Sutik des Walde9 von Dr. Ernst Ebemayer. Berlin 187G. Verlag v,, Julius Springer. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1886 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 203 — Upliv stelje na izparivanje je od velike važnosti za obstanak šume. U ljetu za velike vrućine uz sav zaklon, ipak se vlaga i voda po malo izpariva, a ostale dielove vlage upije u sebe šumsko drveće. Pa ma daje izparivanje u sklopljenih šumab puno slabije, nego li na otvorenom polju, to ipak drveće toliku množinu vode svojim korienjem upija, da će se i šumsko tlo na skoro izsušiti. Nebude !i ljeti kiše, to ćemo se osvjedočiti, da je drveće puno više u vsebe upilo nego stoje u slobodnom polju izhlapilo: šumsko tlo biti će tečajem toplih dana puno suvlje nego li u polju, pa će na pr. šumske biljke pod zaklonom staroga drveća od suše prije uginuti nego li izvan šume. Iz toga se vidi, od kolike je važnosti voda za šumu i koliku neizmjernu množinu vode šumsko drveće treba. Jasno je iz toga, da će šume bez stelje brzouginuti, jer šumsko tlo neće moći (osobito na strminah) potrebitu vodu niti upiti a niti čuvati, nego će voda već za kiše dole odticati. Naprotiv, kad u ljeti izdašna kiša padne, upiti će najprije šumska stelja puno vode, koja će onda sve dublje u dublje slojeve zemlje prodirati. Znatan dio te vode skupiti će se u nepropustnih naslagah zemlje, pa će gdjegod kao izvor izvirati. Šumska stelja je dakle za gorske izvore od neprocje njene važnosti. Drugi dio vode opet će izhlapiti ili će ga drvlje korienjem usisati. No to stoji, da šumsko tlo steljom preko 4—5 puta više vode upije nego li poljsko (Dr. Ebermayer). Mi smo već gore spomenuli, da je stelja kao loši vodić toplote od velike važnosti za šumsko tlo, naročito za mlade biljke, čije se korienje odmah blizu površine širi. Pa kao što ljeti zaklanjamo nježne biljke pred sunčanim! traci travom i granjem, tako isto štiti stelja tek proklijale biljke, a čuva ih i od mraza i zime u zimske, hladne dane. Na ilovastih težkih zemljištih možemo opaziti osobito ljeti, da se za sunčane žege napravi na površini kora. Takova zemlja izvrgnuta neprestano sunčanoj pripeci, sasvim otvrdne pa i za najveće kiše ova vodu nepropušta, nego voda po njoj pliva. Šta više, nagla kiša takovu zemlju još više ubije. I šumsko zemljište bez stelje vremenom otvrdne pa neprepušta u dolnje slojeve vode. Stelja štiti sjedne strane šumsko tlo da ga nagla kiša ne sabije, a s druge sti´ane ona u se mnogo vode upija. Zato možemo u šumah bez stelje opaziti, da je tlo čvrsto da nije rahlo, a to je za eksistenciju šuma vrlo štetno. Rahlost u šumskom tlu podrž aje stelja. Pa ta rahlost više čuva u zemlji vlagu, nego kad bi bila površina sbita. Tako si tumačimo i to, da se voćke na pr. za velike suše okopavaju, premda bi si čovjek mislio u prvi mah da čvrsta kora na površini vlagu bolje čuva. Istina bog, vlaga iz najgornje naslage prorahljenog tla brže izhlapi, uli ono prepriečuje izparivanje dolnjih slojeva, jer prorahljenjem nestane kapilarnih cievi, kojimi se naglo vlaga u vis diže. I u samih stepah u južnoj Rusiji za jedino je sredstvo našumljenje, za obradjivanje i prorahljivanje zemljišta. Šumska stelja neostaje uviek u ovakovom stanju, kako smo ju gore predočili. Uplivom vlage, toplote i kisika, raztvara seonaiprhne, te stvara tečajem vremena crnicu ili humus. Sva ona fizikalna svojstva, koja imade stelja, imade |
| ŠUMARSKI LIST 5/1886 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 204 — i humus još u većoj mjeri. No humus je i radi svojih kemičkih sastojina m šumu od velike važnosti. Raztvorbom šumske stelje nastaju razni produkti. Ugljični hidrati stvaraju se najviše, a napokon pretvaraju se u ugljičnu kisehnu i vodu. No osim njili stvore se i dušične slucenine, naročito amoniak. Dušika, drvo samo za sebe doduše netreba mnogo, ali ga u punoj mjeri trebaju zeleni dielovi stabla, jer bez njega neima klorofila, protoplazne i t. d. Zeleni dielovi pak (hšće) stvaraju organičke slucenine, pa bez njih ne samo da nebi imali u šumi prirasta, nego bi i šuma nestalo. I ako ima uviek u xraku ugljične kiseline pa i amoniaka, koji kišnicom u zemlju prodiru, ali neima u zraku drugih kemičkih spojeva, koji su za život bilja takodjer neobhodno potrebni -- a to su mineralne sastavine. Te sastavine dobiva biljka jedino iz zemlje. Često u velikih dubljinah zemlje traži stablo svojim korienjem te sastavine, pa ih onda kroz cievne svezke odvodi u svoje dielove i lišće. Uvažimo li, da u mineralnom tlu imade vrlo malo nekih mineralnih sastavina, bez kojih drvo obstati nemože, onda ćemo iahko pojmiti, kako nam valja u šumi štediti te sastavine, koje je drvo za sebe iz zemlje izvadilo. Te vrlo važne sastavine jesu kali i fosforna kiselina. Steljom stvara si šuma sama gnojivo i pripravlja za daljni razvoj za uviek nove hrane. Ona ju tako rekuć iz dubljine vadi i na površini slaže. Iz svega toga Iahko ćemo moći ocieniti vriednost stelje za šumu i šumsko gospodarstvo. Na sve te razloge slabo se obaziralo, a i danas se malo tko na njih obazire. Kratkovidni zemljodjelac, koji samo momentane koristi pred očima imade, gledi da si polja na uštrb šuma poboljšava. I tako, se i u tom pogledu sa velikim narodnim blagom vrlo maćuhinski postupa; sve se dade brže popraviti i podići i njiva i vinograd i livada, samo opustošena šuma treba na stotine godina, da nara opet bujnim zelenilom goru pokrije. Sviju uslova, koje šuma za obstanak treba, nestaje malo po malo oduzimanjem stelje. Evo štetnih posliedica, koje uduzimanjem stelje nastaju i koje Dr. Ebermayer u svom djelu navadja: I. Skidamo sa šumskoga tla zaštitni pokrov. Radi toga: ´ a) u gorskih priedjelih poslie nagle kiše voda brzo odplavljuje i nastaju nagle bujice, koje sve sobom odnose što im je na putu, zamuljuju potoke i na plodne zemlje nanose piesak, šljunak, rulju i t. đ,; b) šumsko tlo bez stelje nabrzo otvrdne i izgubi porozitet, jer ga nagla kiša kao guvno sablje. Uslied toga nemože voda u dolnje slojeve prodirati, a i pristup zraku je posve nemoguć, čitav potrebiti proces u zemlji prestane, mlađe biljke nemogu širiti korienja, a i korienje staroga drveća nemože da razvija vlasastih žilica; c) vlaga i voda se brzo izpariva i zemlja suši, jer ju vjetar s jedne strane odnosi a i sunčani traci zagrivaju i suše; i sama vlaga iz dolnjih slojeva kapiiarnimi cievi na površinu dolazi i tu izhlapljuje. Tvrdo šumsko Mo bez stelje brže se suši i suša dublje prodire nego li u rahlom i steljom pokritom tlu; |
| ŠUMARSKI LIST 5/1886 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 205 — d) oduzimanjem stelje zasušujemo naravne izvore; e) odnašaojem stelje lišavamo zemljište zaklona pred zimom i sunčanom žegom i naglom promjenom temperature; korienje u gornjih naslagali zemlje usljed toga cesto poveline, a sjeme drveća (žir, bukvica i t, d.) nemožc lahko da proklija, nego se smrzne i osuši. : II. Oduzimamo šumskom zemljištu njegovo naravno gnojivo* Štetne posliedice oduzimanja stelje nepokazuju sie odmah: prema vrsti drveća, dobroti zemljišta i položaja pokazuju se one tečajem decenija prije ili posije. Krošnja drveća biva sve riedja i riedja, mlađe se grančice poemu sušiti i malo lišća razvijati, usljed toga poeme prirast opadati, stabla ne rastu više u debljinu, nego napokon zakržljaju i poćmu se sušiti. Na njihovo mjesto pojave se druge prostije vrsti drveća, dok vremenora i tih nestaue. Šumsko gospodarstvo, komu je svrha da čim veću korist iz šumah dobije, počme nazadovati, novčane koristi i dohodci izcrpe se. Takove će šume na brzo biti jasna slika tužna gospodarstva. Kad se već to zlo oduzimanje stelje tako uobičajilo, biti će težko na jedanput narod od toga odvi-atiti. Ali kad već mora biti zlo, a ono treba nastojati, da bude čim manje. Time mislimo reći, da valja kod sabiranja stelje oprezan biti, pa gledati, da bude neka harmonija izmedju gospodarstva poljskoga i šumskoga. Kad se već šumsko lišće kupi, a ono neka se kupi po šumskih putevih, po jarugah i prije nego će novo lišće da opane. Još se moramo obazrieti na pitanje: od kakove je važnosti šumska stelja kao gnojivo za poljsko gospodarstvo? U Njemačkoj ima tvornica, koje se bave proizvadjanjera stelje iz treseta. Naročito u kneževini Oldenburg ima takovih tvornica mnogo. Treset se najprije suši, zatim se u tvornici u sitne vlaknate komadiće izsječe, a onda presuje da mu se objam smanji. Tu novu obrtnu granu obreli su njemački šumari, da se što to narod od šumske stelje odvrati. No netrebamo ni spominjati, da je tresetna stelja kao gnojivo vrlo slabe vriednosti. A kako je sa šumskom steljom ? Racionalni ekonomi kažu već danas, da je poljsko gospodarstvo, koje zavisi od šumske stelje na vrlo slaboj podlozi, pa su uvidjavni gospodari i okanili se šumske stelje. Od kakove je važnosti šumska stelja za poljsko gospodarstvo, dokazuje nam Dr. Ebermayer u citiranom već djelu. U stajah ima ona stelja veću vriednost, koja može više gnojnice u se upiti i u sebi zadržati. U tom pogledu na prvom je mjestu mahovina, onda slama pa bukovo i ostalo lišće, paprat, omorikove četinje, borove četinje i najposlje vriesak. Slama je dakle (osim mahovine) najbolja. Lišće već i u tom zaostaje za slamom, što se sbije u tvrde grude, pa se vrlo težko raztvara, daje nam dakle takozvano hladno gnojivo; ono nam dakle samo u velikoj nuždi može nadoknaditi slamu. Samo ako se lišće sa rahlom crničnom zemljom dobro promješa, da se napravi kompost, može se dobro upotriebiti, Vriednost stelje kao gnojivo zavisi od njezinih kemičkih sastavina. Dušika ima šumska stelja u sebi više pego li slama Popriečno imade u susvim suhom |
| ŠUMARSKI LIST 5/1886 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 206 — stanju slama 0-37o. bukovo i hrastovo lišće 1*07«, mahovina 1-2—1-5%, oinorikove cetinje V3*^/o i borovo fcetinje l-57o dušika. Pogledom pak na ostale važne sastojine na pr. kali, zaostaje šumska stelja daleko 7A\ slamom. Fosforne kiseliae ima bukova i hrastova stelja dodaše nešto više, nego li siama, ali zato je opet u četinjah (osobito borovih) puno manje ima nego li u slami. Po E. Wolfu uzima se vriednost hranivih čestica za bilje ovako: za 1 klgr. dušika (u formi stajskoga gnoja) 1´2 marke „ 1 „ fosforne kiseline (u formi stajskoga gnoja) , . 0*4 „ „ 1 „ kalija „ „ „ » . . 0*3 „ Iz toga proizlazi u jednom k. m. vriednost gnoja u: slami, bukovom lišću, mahovini, omorik. cet., bor. čet. za dušik , . 0-46 0*80 1*20 2*26 1*83 marke „ fosforne kisel 0*06 0-08 0-16 0*12 0"05 « „ kali... 0-17 0-05 0-16 0-05 0*04 ukupno . . 0-69 0-93 1 52 2*43 r92 marke Vriednost miner sastoj, (bez duš.) 0*23 0*13 0*32 0*17 0´09 Vriednost šumske stelje različita je dakle prema tome, da li uzmemo u račun i dušik ili ne, a bez dušika (osim mahovine) sve za slamom zaostaju. Šumska stelja slabo dakle može nadoknaditi polju mineralne sastavine, koje mu godišnjim usjevom oduzimljemo. To će nam sliodeće još bolje predočiti: Da jednu centu = 50 kgr.; kalija njivi damo, moramo po prilici izvesti 3 cente koncentriranoga strassfurtskog kalijevog gnoja, 10 „ pepela od lišća 16 „ „ „ četinja 112 „ ražene slame (suhe), 180 jj šumske mahovine 330 „ bukovoga i hrastovoga lišća (suhoga) 620 „ oraorikovih četinja (suhih) 660 „ borovih četinja (suhih). Da istu množinu fosforne kiseline poljsi damo, trebamo 4—5 centi mlieva od kostiju, 318 „ stelje od lišća, 337 „ suhe mahovine, 416 „ ražene slame, 466 „ suhih omorikovih četinja, 861 „ suhih borovih četinja (Dr, jRbermaycr). Uzmemo li u obzir vrlo tegotni dovoz šumsko stelje (često iz velikih gora i Jaruga) dangubu i trošak oko skupljanja, viditi ćoino da skuplje stoji, nego li vriednost njenih mineralnih sastojina. Kali i fosfoi´ua kisHina, jeftinije se dobije iz umjetnih gnojiva, nego iz šumsko stelje. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1886 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 207 —´ Obzirom na ta okolnost i uvažimo li da uduzimanjem stelje šume haramo, morati ćemo priznati, da korist od stelje kao gnojiva nestoji u ra^injerju sa velikom štetom, koja odtuda nastaje. Nadalje se upuštati i raiilagati, na koji način da vsi gospodari namaknu stelje i gnoja, nesmatramo predmetom našega članka, UpoKoriti ćemo samo na dva momenta. Slamom valjalo bi obzirnije postupati i čuvati, a ne prodavati pa onda u šumskoj stelji naknadu tražiti, i neđržati više marve, nego što može zaroda sa polja prehi^aniti i održati. Za nerođnih godina, ako se već uzmora stelja u šumi tražiti, neka se kupi ondje i u ono vrieme, kako smo gore spomenuli. Pri tom valja bezuvjetno čuvati niže naslage već sprhle stelje. Gj. Koča. Šume i šumarenje u Bugarskoj. Saobćuje Simeon Pjerotić, knjež. bugar- šum. nadzornik. II. U prijašnjem odsjeku ovih razmatranja spomenuo sam, kojih se ubitačnih sredstva laćaju bugarski seljaci, za prehraniti svoju stoku kroz zimu, nu tim još nije najveće zlo naneseno šumam, jer su još i na grozniji izvor naišli t. j . oni rano u proljeće, tjerajuć marvu na pašu, uzmu lagav vode, u kojem raztope njekoliko oka morske soli, da onda tu slanu vodu, metlom iz šiblja, škrope po mladom gaju, u koji onda napuštaju koze, da po miloj volji žderu puplje i grančice! To naročito čine seljaci po nizinah, jer u visočinah onda još snieg prevladjuje, a niti to gorjani trebaju činiti, jer imadu i dovoljno trave i paše. Na taj su način hrastove šume u Bugarskoj posvema postradale, u okružju sofijskom, trnskom, kistendilskom, vračanskom, vidinskora, plevničkom i t. d. — a ostale su jedva šume bukove, a i ove bi bile već nestale, da su zimi pristupnije, nu sada je red došao već i na te daleke bukve, kako ćemo imati docnije priliku uvjeriti se. Šumska flora u Bugarskoj nije baš mnogo vrstna, ona je dosta jednostavna, te su obično sve bugarske šume sastavljene iz jednoličnih vrsti drveća. Po gledom na rast, mogu se đieliti u visoke i nizke šume, srednjih šuma u pravom smisla rieči neima. Na visokih planina, kao „Samokovskoni i Ritskom Balkanu", razlikujemo obćenito dva pojasa, u pogledu šumskoga drveća. U najvišjih stranah Balkana i studenih položajih, rastu: jela (Pinus Abies L.), omorika (Pinus picea), bieli bor (Pinus sjlvestris L.), limba (Pinus cembra), i crni bor (Pinus austriaca). |