DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1886 str. 5 <-- 5 --> PDF |
. _ 197 -^ Ad II. lit. a. Svako šumsko tlo a krajiških hrasticib, već je po sebi klicavo, izini gdje je sklop krošujam i^pod O´G, dakle koje je zatravljeno. — Tko bi dakle tada upuštao svinje u rov, da prediguu u zabrani i nježnu hrastovu biljku, ta zar nije sisavcem (žilju) suša u srpnju i kolovozu možebit još opasnija, od smrzavice u prosincu? — S toga do sada šumari toga nedopuštaše niti će to ikada dozvoliti. Ad U. lit, b. Znajuć, da su krajiške šume još izvrstne za rod, te pošto još vrlo kriepko sjeme za oplod produciraju, a jer znamo i to, da lužnjak tek svake 3 godine obilnije rodi, to nam se razdobje za đovršnu sječo, od 2—3 godine čini podpuno neosnovano, uzmemo U na um, da je šuma 1885. obilnije urodila (ali bila te godine i tuca ili gubar) —^ hoće li se dakle sa 3-godišnjom zabranom (dakle 1888.) dovoljno sjeća naploditi, za to što možebit dalnjih 3 godina čekati moramo, dakle do g. 1891? Tim postupkom uveli bi samo umjetnu gojitbu, pošto bi se tako možda tek samo šesti dio zabrana naravno oplodio, i s toga bi se svaki razboriti šumar prije, nego bi taj propis prihvatio, odlučio za čistu sječu umjetnim ogojem, jer tad nebi bar šišmiš bio. Nu gdje iole naravnim načinom oplodnu sječu izvesti možemo, tamo je bilo i biti će 5-god. razdobje najprobitačnije, i to već iz opisanoga razloga, a osobito i s toga, što sjemenjaci po samoj naravi najprimjereniju zaštitu prvom pomladku pružaju. 2. Ad IIL Ovaj predlog podpuno odobravamo, nu to se je i prije činilo — nije dakle ništa nova. 3. Ad L Glede prevelikih sječa samo mi je Grunertov odgovor prepisati: „đer Graswuchs wird auf den oft feuchten Standorten der Eschen den jungen Pflanzen oft gefahrlich, .wie dieselben dann dort auch durch Frost sehr leideij konnen". 4. Ad IV. Ovo odobriti ću samo dielomičuo ; razjašnjenjem, da Ćemo poplave Save najjeftinije obuzdati, ako pozovemo vlade i drugove, da vrše § 3. i 4. šum. zakona što strožije na vrelih iste, pa gdje treba, da se ugledamo u Francuze a eto i naše alpinske predjele. Silnim novcem, što ga savski nasipi progutaše, mogosmo već odavno sve čistine i golieti šumske na vrelih Save pošumiti, a time podati Savi vremena, da si korito sama toli duboko izkopa, za da onda i svoje breme sama nositi može, neizlievajuć se na teret ekonomije i krajiških branjevina. Pri tom ipak nesmijemo niti toga zaboraviti, da neproduktivnih močvara ili recimo nizara, gdje hrast nebi mogao uspievati, u slavonskoj Krajini po mom tumačenju niti l7o neima, jer osim Obeđske bare, Bickopolja i Šiba niti ih neima tako rekuć. Ako pako ta tvrdnja stoji, tko nam onda jamči, da će prihod hrastika bez poplava ikada tolik biti, kao sada poplavom? Moje je Čvrsto uvjerenje, da bez naplovljene crnice već Krajina današnjim sastojinam premca neće dočekati, što više — drvni dohodak pasti će na 30 i |