DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1886 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 218 — i lomskom okrnžju itđ. nalaze tamošnji stanovnici u vrbovu drvu jedini izvor za namirenje potrebitog im drvenog materijala za gretvinu. Osim ove vrsti uspieva još u Bugarskoj iva vrba (Salix caprea), zatim žukva-vrba (Salix vitellina), žuta vrba (Salix fragelis) itđ.; nu pošto se ove u odviše malom razmjeni nalaze, to scienira suvišno ovdje o njih dalje razpravljati i to tim manje, što se gledom na uporabu kao i ostale osebujnosti vrlo neznatno razlikuju od gore ocrtanih, vrsti. Osim dosele spomenutih vrsti drveća uspievaju u Bugarskoj još i sliedeće vrsti, koje premda ne spadaju u strogom smislu u razred znamenitog šumskog drveća, ipak ih moramo bar mimogredno napomenuti: Jabuka đivjaka (Pinus malus). Ovu je naći svuda po šumab maloga Balkana i stare Planine, osobito pako u podunavskih šumah. Tako sam jabuku našao u državnoj šumi Vitinja (sofijsko okružje) u velikoj količini. Bugari beru divjake za hranu svinjadi, a prave i ocat, a i sami ih jedu. Kruška (P. communis). I ova mnogo raste u šumah nahodećih se na podnožju bugarskih Balkana, a u ovećem razmjerju i u ravnicah. Bugari sabiraju rado kruške, te ih upotrebljavaju za pravljenje octa, hranu svinja, te ih i suše za hranu preko zime. Oskoruša (Sorbus domestica) uspieva osobito u podunavskih šuma. Cvate pako mjeseca svibnja pa sve do polovice lipnja. Konačno preostaje mi još spomenuti i divlju trešnju (Prunus avium), uspieva, ako i u malom razmjerju, širom u bugarskih šumah, Ponajviše ju je naći u Podunavlju, a od Zagorja najviše u kistendilskom okružju. Ovime sam svršio opis najglavnijih vrsti drveća bugarskih šuma, ograničiv se naravno pri tom — primjereno svrsi ovoga članka kao i cilju ovoga lista — po mogućnosti vazda samo na ono, što bje gledom na osebujne šumarske odnošaje u Bugarskoj naročito spomena vriedno. (Sliedi.) Sumarsko-trgovačka razmatranja. Pod naslovom: „Nadelholzfassdauben" donaša g. A. N. Schultz e iz Siska, u „Oesterreichische Forstzeitung" sliedeći po nas zanimivi članak: „U Primorju odnosno u na primorje graničećih vlastelinskih kao i državnih šuma, opazio sam, da se kod proizvadjanja jelovih kao i omorikovih trupaca u svrhe izradjivanja rezane robe u veliko razsipljuje drvom. Prije svega vidimo, da se ostavljaju vrlo visoki, često i preko jednoga metra visoki panjevi, jer se tako stabla laglje obaraju, a drugo vidimo, da je običajno od debala, koja su na dolnjem kraju više koničkoga oblika, u svrhu dobića približno valjastih kusova, s dolnjega kraja odpiliti oveće kusce („Barenschnitte"), koji onda bezkoristno ostaju ležati u šumah. Zapitamo li drvare za razlog takovom gazdovanju, to će nam uzvratiti, da na pilana predebeli okrajci (Schwarten) odpadaju, koji se nemogu unovčiti!" |