DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1886 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 215 — „Strkov dol" nedaleko grada Etropolja. Obiiežje ove lipe jest u glavnih potezih sliedeće: Lišće joj je maleno, 4*5 cm. u promjeru (mjereno po sredini lista imakrst) uz duljinu od 6 cm. (računajuć od konca koljenca petljike do vrha), grapavo, obasuto sitnim gladkim peludom, boje je tamno-zelene, zubasto, a s lieve strane glađko i bjelkasto. Cvate oko polovice svibnja, cviet joj naliči onomu pozne lipe, plod imade usuprot veći od ove, te nali&i grašku, na jednoj je strani malo plosnat, čim se baš ponajbolje odlikuje od drugih vrsti lipa; plod dozrieva koncem listopada i tečajem studena. Lipa ta imade bielu koru, obasutu neznatnimi crnimi pjegami, te je razpupčana. Cviet joj se odlikuje vanrednim miomirisom. Slične lipe nisam nigdje drugdje našao. Tlo, na kojem ta lipa raste, kamenito je ilovasto. Ja sam tu lipu kroz dvie godine proučavao, a poslužio sam se i mnogimi botaničkimi djeli, ali ju još nigdje nenadjoh opisanu, pa ju zato i prozvah tim novim imenom. Breza (Betula alba Linn.) spada medju ono drveće, što no u Bugarskoj u visoko-studenom kao i umjerenom pojasu uspieva. Ovo je drvo tamo srednje veličine, obično do 12 m. visoko, uz obodnicu od 80 centimet. u deblu. Lista tamo obično tek mjeseca lipnja, cvate pako u svibnju; sjeme joj dozrieva u rujnu, a lišće odpada u listopadu. Osim rečene obične breze imade u Bugarskoj još i druga vrst, zvana tamo „prosta breza". Brezovinu rabe kolari, obručari, bačvari i metlari, a prave od breze takodjer i sanduke, jarmove, karuce itd. Joha (Alnus glutinosa Gaertn.) nalazi se u Bugarskoj u t. zv. toplom pojasu, a ponajpače u Podunavju. U šumi, zvanoj „Ali bega šuma", namjerio sam se na johu, visoku 18 metara, a debelu u debla do 40 cm, U obće imade u rečenoj šumi do 40^/^ johe. Okolo Dunava nalazi se čistih jalšika. Jalševinu rabe tamo stolari za pravljenje domaćega pokućtva, osobito se pako rabi za pravljenje vodovodnih cievi, dočim koru strojbari visoko ciene. Osim obične johe naišao sam u spomenutoj „Ali-begovoj šumi" takodjer i na bielu johu (Alnus incana). Hras t (Quercus). Od ovoga roda uspievaju u Bugarskoj tri vrsti, naime: hrast lužnjak (Quercus pedunculata), cer (Quei´cus Geris) i kitnjak (Q. sessiflora). Lužnjaka je naći u Bugarskoj u pretežnoj količini pravcem podnožja „Stare planine" i „Malog Balkana" do dunavskih obala. Takodjer i na podnožju samokovskih i ritskih planina naći ga je pomješana sa drugim đrvećem u razmjerju mjestimice i do 70**/,., a mjestimice pako i do OO^/g. U Bugarskoj lužnjak cvate obično početkom mjeseca travnja, a lišće mu odpada tamo, kao i kod nas u Hrvatskoj, u studenu. Odnosno cvatnje — namjerio sam se na razcvatane hrastove u okolini gradova Orhanije i Vrača u mjesecu travnju, u sofijskom okružju pako i u njekih pređjelih malog Balkana mjeseca svibnja, premda je tamo počeo listati još mjeseca travnja. Zabilježiti mi je takodjer kao vrio karakterističnu okolnost, da sam se u okružju trnskom i kistendilskom namjerio na oveće prostore privatnih hrastovih šuma. Tako isto sam ih našao u njekih pređjelih Srednje i Stare planine na najviših vrhuncih uz bukvu. |