DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1886 str. 20 <-- 20 --> PDF |
-- 212 ~ Bikom šuma oko Samokova, da obaraju šume bez milosti i obzira na užasne posljedice. Tako se tečajem jedne jedine godine u tih alpah sagradilo preko 40 pilana na vodi (koje tamo zovu „beSkije") za rezanje drvlja iz okolišnili šuma. Kad sam g. 1882. po prvi puta obišao ta mjesta u družtvu tadanjega okružnoga upravitelja g. VoKanova, ježi me spopadoše, gledajući, kako ce cieli kotar samokovski, brojeći do 25.000 duša, za najkraće vrieme morat stradati usljed zatora okolišnili šuma. Bijaše mi prva skrb, obustaviti dalnje sječenje, te odrediti zabranu pilana, dočim sam podjedno ponamjestio i stalne državne lugare, što mi podporom tadanjeg ministra financija, velikog bugarskog patriote i ljubitelja šumarstva, g. Načovića kao i tadanjeg šefa šumarstva g. P. Šoilekova, doista i za rukom podje. I tako spasih — ma i u zadnji čas - bar još i ono, što se spasiti moglo. Uzprkos najenergičnijih mjera, koje upotrebih za uzčuvati te krajeve bar od skrajne propasti, osjećaju ipak već i danas tamošnji seljaci baš grozno ubitačne posljedice gori rečenoga postupka, jer je već velik dio oranica i livada sela „Biela Iskra" postao plienom rulje i bujica, a i samomu selu prieti svaki čas najveća pogibelj povodnje. Dapače došlo je već tako daleko, da mi javiše seljani njekih tamošnjih sela, kao n. pr. „Biela Iskra", „Srpsko selo", „Magjari", „Dospeš-mehala" i „Govedarci", da se već neimaju čime prehranjivati, i da će se morati sbog prevelike oskudice preseliti u druge bogatije priedjeie kneževine. A silna bura, koja najzad 3—4 godine po Samokovskih planina vlada, ruši iste krovove kuća! Pa što je najžalostnije, svemu tomu ne mali je uzrok rečeni t. zv. šumarski nadzornik Vitanov, koji ma baš ništa uradio nije, da za vremena učini kraj svojedobnomu vandalizmu po samokovskih alpa. Što se jur spomenutih „Ritskih planina" tiče, to ove spadaju u područje kistendilskog okružja, u šumarsku guberniju sofijsku. Kitske planine većim su dielom svojina ritskog samostana, te su veoma dobro uzčuvane u pogledu šumarskom, izuzam onog diela, koji spada selu Riti, kao i planini Aht-gorja — odnosno planinam, spadajućim selu „Bistrica", koje su bametom uništene, a to i opet ponajprije usljed nemarnosti bivšeg šumarskog nadzornika Vitanova. Danas je i u tih stranah sječa nezriele šume strogo zabranjena, a i u obće vrlo ograničena. III. Prelazimo sada na razmatranje šuma u pojasu umjerenom u Bugarskoj, naročito po „Staroj planini". Tuj je gospodujuća vrst drveća bukva (Fagus sjlvatica Linn.). U „Staroj planini", kao što i po „malom Balkanu", a donjekle i po samokovskih, kistendilskih i ritskih alpa nalazimo bukve 10—25 met. visoke uz debljinu od 50-100 cm. Raste pako u nizkih kao i visokih položajih — izuzam predjele jele i omorike, ponajpače pako po iztočnih poplancih gorja. tr „Staroj planini" pako posvuda i u svih položajih, gdje na manje više vapnenastu tlu bukva baš i vrlo dobro uspieva. Ona cvate u tih stranah obično mjeseca svibnja sve do polovice lipnja, a radja bukvicom obično svake 5-8 |