DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1886 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 208 — ^ U srednjem pojasu pako, t. j . više prema položaju gore navedenih alpa, nalazimo bukvu (Fagus sjivatica) i grab (Carpinus betulus) — u „Staroj planini" pako, nalazimo u ovom pojasu još i (dakako samo u manjem razmjerju): hrast lužnjak (Quercus pedunculata), hnist kitnjak (Qaercus sessiloflora), hrast cer (Quercus Cems), brezu (Betula alba), smreku (Abies excelsa), bor crni (Pinus austriaca), borovac (Pinus strobus), jasen (Fraxinus exceIsior?) javor prosti (Acer pseudoplatanus), klen (Acer compastre), briest (Ulmus) topolu (Populus alba?) lipu uz razne druge pođređjene vrsti. Na „malom Balkanu" nalazimo u velikom množtvu, hrast, bukvu, topolu, brezu, jasen, Hpu, grab, johu i bor — uz ine manje važne. U pređjelih oko Dunava pako, nalazimo ponajviše: hrast (razne vrsti), jasen, lipu, johu, vrbe (otoci na Dunavu izključivo su obrasli vrbom, johom i lipom), uz raznovrstno grmlje poput: Ijeske proste* (Corilus avelana), đrienka (Cornus mas), giog (Crataegus oxiacantha), hudike (Viburmum lantana) i t. d. Ovaj razpoređ uspievanja šumskoga drveća, mogao bi se prema pojedinim geograficnim položajem i kiimatičnim odnošajem, po prilici ovako razdieliti: imademo ponajprije hladni pojas, onda hladno-umjereni, zatim toplo-umjereni, a napokon toplo-srednjo-umjereni pojas. Prelazim dalje na sam opis života i karaktera više spomenutih vrsti šumskoga drveća u Bugarskoj, s osobitim obzirom na okolnosti, pod kojimi tamo uspievaju. Ograničiti ću se pako pri tom, ponajprije na one odnošaje, koje sam mogao iz vlastitoga izkustva tečajem moga četirgodišnjega boravka u Bugarskoj proučavati, i to na šume okružja trnskoga, sofijskoga, kistendinskoga a djelomice i vračanskoga, orahovskoga i lomskoga okružja. Prelazeć na pojedine vrsti drveća, spomenuti mi je u prvom redu jelu. Jela (Pinus abies Lin.) uspieva osobito krasno u Ritskoj planini, a djelomice i u Samokovskoj planini, naime od sela „Biela-Iskra", do historićno znamenite „Dimir-Kapije" pa tamo do macedonske granice, zatim opet od rieke ^Iskre" do Tracije. U čarobnoj planini, zvanoj „Čam-gorija", namjerio sam se na stabla u visini od 40 m., uz debljinu od 1-40 m. Pošto stojbina u rečenih pređjelih prija jeli (podloga tla je rahla pjeskulja, pomješana glinom), to tamošnje jele neobično žilje pokazuju. Korienje jest kao obično boje tamno-pepeljaste — takodjer crvenkasto. Krošnja po običaju razširena na oblik kišobrana. Mlade jele uspievaju prilično bujno, tako sam se namjerio na 7—8 godina staru jelvicu, uz visinu od 3 metra! Tlo je prilično vlažno, baš polag zahtjeva i naravi jele — nu zato nije opet prevlažno. ^ U viđinskom okružju, namjerio sam se na šumigte od kojih 4000 hekt pro. torine, izkljuGivo obraslim Ijeskom (Cor^his avdana), a isto tako i u raclomanskom kotanij na takov od kojih 5000 hekt Pisac. |