DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1886 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 207 —´ Obzirom na ta okolnost i uvažimo li da uduzimanjem stelje šume haramo, morati ćemo priznati, da korist od stelje kao gnojiva nestoji u ra^injerju sa velikom štetom, koja odtuda nastaje. Nadalje se upuštati i raiilagati, na koji način da vsi gospodari namaknu stelje i gnoja, nesmatramo predmetom našega članka, UpoKoriti ćemo samo na dva momenta. Slamom valjalo bi obzirnije postupati i čuvati, a ne prodavati pa onda u šumskoj stelji naknadu tražiti, i neđržati više marve, nego što može zaroda sa polja prehi^aniti i održati. Za nerođnih godina, ako se već uzmora stelja u šumi tražiti, neka se kupi ondje i u ono vrieme, kako smo gore spomenuli. Pri tom valja bezuvjetno čuvati niže naslage već sprhle stelje. Gj. Koča. Šume i šumarenje u Bugarskoj. Saobćuje Simeon Pjerotić, knjež. bugar- šum. nadzornik. II. U prijašnjem odsjeku ovih razmatranja spomenuo sam, kojih se ubitačnih sredstva laćaju bugarski seljaci, za prehraniti svoju stoku kroz zimu, nu tim još nije najveće zlo naneseno šumam, jer su još i na grozniji izvor naišli t. j . oni rano u proljeće, tjerajuć marvu na pašu, uzmu lagav vode, u kojem raztope njekoliko oka morske soli, da onda tu slanu vodu, metlom iz šiblja, škrope po mladom gaju, u koji onda napuštaju koze, da po miloj volji žderu puplje i grančice! To naročito čine seljaci po nizinah, jer u visočinah onda još snieg prevladjuje, a niti to gorjani trebaju činiti, jer imadu i dovoljno trave i paše. Na taj su način hrastove šume u Bugarskoj posvema postradale, u okružju sofijskom, trnskom, kistendilskom, vračanskom, vidinskora, plevničkom i t. d. — a ostale su jedva šume bukove, a i ove bi bile već nestale, da su zimi pristupnije, nu sada je red došao već i na te daleke bukve, kako ćemo imati docnije priliku uvjeriti se. Šumska flora u Bugarskoj nije baš mnogo vrstna, ona je dosta jednostavna, te su obično sve bugarske šume sastavljene iz jednoličnih vrsti drveća. Po gledom na rast, mogu se đieliti u visoke i nizke šume, srednjih šuma u pravom smisla rieči neima. Na visokih planina, kao „Samokovskoni i Ritskom Balkanu", razlikujemo obćenito dva pojasa, u pogledu šumskoga drveća. U najvišjih stranah Balkana i studenih položajih, rastu: jela (Pinus Abies L.), omorika (Pinus picea), bieli bor (Pinus sjlvestris L.), limba (Pinus cembra), i crni bor (Pinus austriaca). |