DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1886 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 203 — Upliv stelje na izparivanje je od velike važnosti za obstanak šume. U ljetu za velike vrućine uz sav zaklon, ipak se vlaga i voda po malo izpariva, a ostale dielove vlage upije u sebe šumsko drveće. Pa ma daje izparivanje u sklopljenih šumab puno slabije, nego li na otvorenom polju, to ipak drveće toliku množinu vode svojim korienjem upija, da će se i šumsko tlo na skoro izsušiti. Nebude !i ljeti kiše, to ćemo se osvjedočiti, da je drveće puno više u vsebe upilo nego stoje u slobodnom polju izhlapilo: šumsko tlo biti će tečajem toplih dana puno suvlje nego li u polju, pa će na pr. šumske biljke pod zaklonom staroga drveća od suše prije uginuti nego li izvan šume. Iz toga se vidi, od kolike je važnosti voda za šumu i koliku neizmjernu množinu vode šumsko drveće treba. Jasno je iz toga, da će šume bez stelje brzouginuti, jer šumsko tlo neće moći (osobito na strminah) potrebitu vodu niti upiti a niti čuvati, nego će voda već za kiše dole odticati. Naprotiv, kad u ljeti izdašna kiša padne, upiti će najprije šumska stelja puno vode, koja će onda sve dublje u dublje slojeve zemlje prodirati. Znatan dio te vode skupiti će se u nepropustnih naslagah zemlje, pa će gdjegod kao izvor izvirati. Šumska stelja je dakle za gorske izvore od neprocje njene važnosti. Drugi dio vode opet će izhlapiti ili će ga drvlje korienjem usisati. No to stoji, da šumsko tlo steljom preko 4—5 puta više vode upije nego li poljsko (Dr. Ebermayer). Mi smo već gore spomenuli, da je stelja kao loši vodić toplote od velike važnosti za šumsko tlo, naročito za mlade biljke, čije se korienje odmah blizu površine širi. Pa kao što ljeti zaklanjamo nježne biljke pred sunčanim! traci travom i granjem, tako isto štiti stelja tek proklijale biljke, a čuva ih i od mraza i zime u zimske, hladne dane. Na ilovastih težkih zemljištih možemo opaziti osobito ljeti, da se za sunčane žege napravi na površini kora. Takova zemlja izvrgnuta neprestano sunčanoj pripeci, sasvim otvrdne pa i za najveće kiše ova vodu nepropušta, nego voda po njoj pliva. Šta više, nagla kiša takovu zemlju još više ubije. I šumsko zemljište bez stelje vremenom otvrdne pa neprepušta u dolnje slojeve vode. Stelja štiti sjedne strane šumsko tlo da ga nagla kiša ne sabije, a s druge sti´ane ona u se mnogo vode upija. Zato možemo u šumah bez stelje opaziti, da je tlo čvrsto da nije rahlo, a to je za eksistenciju šuma vrlo štetno. Rahlost u šumskom tlu podrž aje stelja. Pa ta rahlost više čuva u zemlji vlagu, nego kad bi bila površina sbita. Tako si tumačimo i to, da se voćke na pr. za velike suše okopavaju, premda bi si čovjek mislio u prvi mah da čvrsta kora na površini vlagu bolje čuva. Istina bog, vlaga iz najgornje naslage prorahljenog tla brže izhlapi, uli ono prepriečuje izparivanje dolnjih slojeva, jer prorahljenjem nestane kapilarnih cievi, kojimi se naglo vlaga u vis diže. I u samih stepah u južnoj Rusiji za jedino je sredstvo našumljenje, za obradjivanje i prorahljivanje zemljišta. Šumska stelja neostaje uviek u ovakovom stanju, kako smo ju gore predočili. Uplivom vlage, toplote i kisika, raztvara seonaiprhne, te stvara tečajem vremena crnicu ili humus. Sva ona fizikalna svojstva, koja imade stelja, imade |