DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1886 str. 1 <-- 1 --> PDF |
timm^m liii Br. 5. u ZAGREBU, 1 svibnja 1886. God X. Zašto „fraximus exceIsior^´ strašilo? Taj čas odložio sam razpravu gosp. Kozarca: „K pitanju pomladjivaBJa posavskih hrastika", te članak: „Die "VValder đes ung. Staates" sadržan u trgovačkom viestniku za šum. proizvode od 30. siecnja o. g.´ Ovaj posljednji reproducira kratki sadržaj djela o opisu šuma ugarskih, sastavljenoga po minister. savjetniku Bedo-u, citirajuć medju inim i sliedeći odlomak: „Zu beherz;igen sind auch folgende "Worte: Ein sehr schadlicher Brauch \var es bis jetzt bei vielen Grundbesitzern und Forstvvirthen, die in den WalduBgen eingešprengt vorkommenđeii Eschen, Ulmeil, Ahorne, Nussbaume, Kastanien, Linđen und andere ahniiche Holzarten, welche in der Regel keine besonđeren Bestande bilden, aus den Forsten auch ausserhalb der ordentlichen Schlage zu verkaufen, in Folge dessen diese mit den Hauptholzarten eine auch in wirthschaftlicher Beziehung vortheilhafte. Mischung bilđenden Holzarten aus den Bestanden herausgenommen vi^urden, und heute an vielen Orten, selbst bei den hochsten Preise.n nicht zu bekommen sind; aus dieser Erfahrung konnen die Betreffenden auch die weise Lehre ziehen, dass man es meiden soli, einzelne Holzarten đerart aus dem ganzen Wald in voraus herauszuplantern und dass diese schatzbaren Holzarten, welche fiir die Klein- und Grossindustrie werthvolle Holzer liefern, kiinftighin mehr geschont und gepflegt werden soUen.*^ Gosp. Kozarac kan da hoće, da jasen iztriebljujemo, g. Bedo pako veli, da dragocienje ovo čuvamo i uzgajamo. Eto nadalje što kaže baš o jasenu g. Julius Theodor Grunert, kr. pruski nadšumarnik i bivši ravnatelj šumar, akademije u Neustadt-Eberswaldenu: „Doch werden in einzelnen Gegenden starke Eschen zu Bretwaare sehr gesucht und hoch bezahlt, wie z. B. in Ostpreussen zur Ausfuhr nach Russland." ´ Pa dočim se i ja gornjim tvrđnjam priključujem, što više, vrlo veliku budućnost ovoj vrsti drva proričem, sbog eminentnih tehnologičnih joj svojstva; s toga me ni zaključak g. izvjestitelja: „nesjecimo jasena posve" neumiri, a zato i dižem svoj glas u tom predmetu, te ću ponajprije, da reknem koju o tom, 18 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1886 str. 2 <-- 2 --> PDF |
— 194 — gdje je stojbina hrastu a gdje jasenu. -- Nu odgovor na ovo pitanje, nije jos danas nijednom šumaru posve jasan. Ja´sam navlas za osvjedočenje svoje pročitao botanike Kolaezeka, Dobnera i još njekih, te našao, da jedan suglasno s drugim tako - govori, da moram baš na prepisivanje posumnjati — pa i pravo tako, da autor od autora ono prepisuje o čemu osobno, temeljito protuosvjedočenje neima, ~ Valja bo vazda spremno s dokazali u ruci na odpor računati. S toga ću i ja n pomanjkanju ovakovih dokaza za sada glasovati sa pomenutimi botanici, te tvrđim (dok mi se cifrom protivno nedokaže), da nestoji tvrdnja, daje i u našoj Posavini existencija hrasta od jasena ovisna, što više da bi i obratno bilo. Po botaničnom opisu je hrast jasenovom razvitku glede žilja, debla i granja — do lišća vrlo naličan, a tako i do ploda. Obadvije vrsti drveća produciraju mnogo, da u slučajevih jednako, dakle i hraniva isto toliko trebaju. List i žilje posreduju u tom. Žilje ponajpače, a u hrasta je ovo skoro jasenovom jednako, veliki svrdao, uz plitki al gusto razgranjeni sisavac. I tlo traži isto, ali lie podneblje, što i botanici složno tvrde. Ima ove i one vrsti drvlja kroz cielu Europu. Jasenja i preko 62^ te na 4300´ visoko, ono ljubi vlažno i krlepko tlo a po Kolaczeku: „sind der Esche LiebUngsorte die mittelfeuchten đ. h. niemals ođer nur momentan zu nassen und ebeoso nur selten an Dtirre leidenden t´ruchtbaren Niederimgen; veleć nadalje ; Je feiner, loser und je warmer dabei ein Boden ist, desto weniger darfst du holfen Eichenhochwald auf ihm zu erziehen, wahrend noch ein tiefgrilndiger, kuhler Lahm oder Thon bei gttnstiger, sonniger Lage mit Vortheil EichenhochwaId tragen wird" — dakle vriedi isto i za hrast, jer medju ostalim kaže: „moorige Boden fliehen die Eichen", ipak dopuštajuć, da se hrast samo do 45^ sj. š. i do 3700V visoko nahadja. Iz ovoga se dade zaključiti, bez da dalje tudje misli opetujem: da hrast traži sve stojbinske uvjete kao i jasen, nu ipak toplije podneblje, što po daje pravo donjekle uztvrditi, da seje baš radi toga i u posavskih vlažnijih stojbinah jasen toli ugnjezđio, I u našem hrv. visogorju možemo jasen uzgajati, nu ne hrast; dočini se jasen svagdje, gdje i hrast, uzdržaje, pa zašto i nebi, dok to vanjski neprijatelji mehanično nepriece, što znamo, da je donlje, dok žilje u zemlju dosiže i hranu crpi, a jer je kvantum žilja obojih vrstih drveća jednak, pa i jednako duboko dopire, s toga i eksistencija obojim jednoliko osjegurana, izim da bi mokro tlo, na kojem se lih jasen po g, Kozarcu uzdržaje, toliko hladnije bilo, koliko hrast nepodnosi, to bi i nijedno ino tumačenje dopustio u prilog jasena, al i to ću tek tada dopustiti, kada mi se znanstveno konstatira, dočim je to danas samo nagađjanje -~ evo zašto: Početkom ovoga stoljeća sagradjena je cesta lujzinska i Karolina spram jadranskom moru. a od tada možemo datirati, da je najveći dio Šuma na vrelih Save izsječen ~- donle nehijaše u Posavju redovitih poplava |
| ŠUMARSKI LIST 5/1886 str. 3 <-- 3 --> PDF |
— 195 ~ Duž golih strmina na vrelih iiatiBnate kignice proui^rociže poplave, što si Sava nije mogla riecišta izkopati tako brzo; akoprem je pozitivno naslutiti, da je još stotinu i stotinu metara mekan materijal izpod Save u gradiškom, brodskom i petrovaradinskom okružju, da, čak do željeznih vrata, pa da se i danas pošumljenjem na vrelih bujice zauzdaju i njeko razdobje Savi za kopanje svoga korita prepusti, sjegurno bi nestalo i poplava, te je baš zato samo šteta za novac za nasipe. Sjeme jasenove — dakle onakovo, kako ga g. Kozarac opisuje, diglo se je ćak iz vrela Save, dapače i onakovo, koje će tek 2. proljeće niknuti i putovalo sabrav se sjemenom iz gradiških šuma — u brodske i t. d. spram crnom moru. Sava ali uzdignuv se iz riecišta, zadobije sasvim drugi pravac u toku, naime: najravniji, i u tom najbržje pliva, a sjeme, bilo kakovo, sobom nosi (ili ovo plivalo ili se po dnu valjalo) i s toga na takovih pruga (zovu ih strug) nikada naravnoga naploda nenahadjamo — izvan strugova pako razlijena Sava, mii´na je, a kad se natrag vraća, zauzimlje najnižja mjesta t. j , uviek močvarne i vlažne predjele šumske, a tad pliva i lahko jasenove sjeme po volji vode; đoćim lužnjak žir samu oštru zapovjed brzice slieđi, a na mjestih, gdje jest, i pod vodom ostaje. 0 otvorenih šuma netreba nam niti govoriti, jer dobro msimo, kakve su svinje vrtljari — nu recimo: Sava se vraća, a s ovom i voda na najnižija šumišta — u branjevine, a š njom jasenovo sjeme doplovljeno ćak iz Kranjske, Hrvatske i gornje Krajine uz pratnju svoju iz Gradiške, u velikom broju, a što su šume obično u Posavini na najnižje ležećih točka, t. j . što se iz silnoga prostora stiču sve na užje i užje, to došav jasen u proljeće u branjevini na vlažno tlo u velikoj masi, mora niknuti, pa ako i ovogodišnje sjeme svinje predignu, to će ipak drugoga proljeća niknuti i t. d. Prvi dakle razlog, što se jaše nje toliko napio dj u je, valja pripisati poplavam i to tim više, što znamo, da je žir u klicavosti svojoj vrlo osjetljivj te bi inače razmjerno kod istoga uspjeha naploda, moralo daleko više žira biti, a ondje ga ipak niti neima. To stoji, da svinja jasena neždere, al zato žir svagdje nadje, a što se najvoli u najvlažnijih mjestih i močvarah zadržavati, to je nai´avno, dok ovdje rilom svojim najlaglje hranu traži, a to je drugi glavni razlog premahu jasenja i tobožnjega uzmaka hrasta. Gdje je čestit šumar uz valjana lugara branjevine čuvao, Ije jasenja neima, nu preriedki su to slučajevi bili, a kako danas, neznam. Jest, i meni je pala u oči šumska uprava u brodskih šumah, u i^azdobju pred 20—60 godina, nu i tu su drugi razlozi, naime, to su obično enclave bile, na kojih žir rodio nije, a pošto su dobro ograđjene bile (jer je onomad i vrlo malo branjevina bilo), s toga i daleko manje nasilja bilo, pa su zato i bolje uzdržane. Poznato je nadalje, da je obično bas usried branjevine vi^^e jasenja |
| ŠUMARSKI LIST 5/1886 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 196 — nego skrajeva; akoprem ovdje višje tlo. a to zato, jer su imale svinje u sredim slabiji nadzior. ´ Sve ovo navadjanje dokazuje, da m žir onamo pomladiti nejnože, gdje ga naima, a pošto u naravi više jasena (širom Europe) uštrkario ima, nego hrasta (na svakovrstnih stojbina) to bi prije naslutio, da mu je i uzgoj manje na vlagu upućen, nego li hrastu — ta bar lužnjak najvlažnije niži nezaprema — bilo to u Austriji, Bavarskoj ili Kaukazu, dakle nedvojbeno da mu je razplođ ograniceniji. Tvrdnja, da 100 gr. hrastovoga lista izhlapljuje 54 kgr. vode, a jasenov i 90 kgr., još nara nepruža dokaz, da je u vlažnijem tlu eksistencija hrasta od jasenja ovisna, i to: 1. s toga, što još konstatirano nije, kolika je vlaga ovoj, a kolika onoj vrsti propisana; 2. da i jest potrebniji veći kvantum vode jasenu, to bi moglo i to biti, da ipak hrast s jasenom jednako star, više vođe izhlapljuje od potonjega, što će krošnja hrasta valjda i dva puta tolike težine lišća imati. Ergo experimentirajrao dalje: sijmo, sadimo, presadjujmo ovu i onu vrst u srezu pod L, IL, III i IV. sada ovako, a zatim onako — nu bez svinja! U branjevina^, gdje nam voda računa pomutiti nemože, mjerimo izhlapljivanje vode, pa tada tek propisujmo si temeljne gojitbene propise, dok danas u tom metežu još niti stojbine označiti nemožemo. A i stari krajiški lugari moći će nam odgovorit na pitanje o oplodu jasenja u branjevinah. Za protudokaz tvrdnji, da ovisi hrast od jasena — nabrajam: otvorene brodske šume Mašanj, Jaranoča, Krapija, Migalovce i t. d. koje skoro su čisti hrastici, akoprem poplavam u Posavini najviše izvržene, pa su ipak i u tih šumah stvorene branjevine, ma da su na višjih položajih puni jasenja, pa ipak u istih tih šumah nahadjamo, da stari hrast dapače i do vode leži, dočim se jasen odmaknuo. Najdivniji mladi hrastici u cieloj Posavini: Srnjača, Trstenik i Merolino leže na najnižjih šuniištih, pa su ipak bez jasenja (nu sa više topola), dočim su u istih predjelih mladje šume i branjevine obilnije jasenjem, akoprens višje leže, nije li dakle lugarstvo ili veća navala naroda tomu kriva, a ne vlaga? Činjenica jasna pa-i naravna, jer kada su prvo navedene šume naplodjene bile, bilo je na 200.000 ralih jedva i 2000 rali branjevina, a danas ih ima i 50.000 rali, akoprem je broj svinja isti ostao. Držeć da sam time dao dovoljno materijala razmišljanju, prelazim na razmatranje samih pojedinih zasada napried spomenute razprave:^^ 1. ad 11 ht. c. Krajiškom šumarstvu bila je propisana zadaća, da u predzabranab,^ a gdje iole moguće i iztriebljivanjem (rabljeni izraz prebiranja u izvjestiteljevoj razpravi po mom sudu nekorektno upotriebljen) podredjene vrsti drva prije oplođa žirom uporabi privede, a to bje i izvedeno. (Slučaj procesa nije mjerilo ogoje: ili nehajstvo poje |
| ŠUMARSKI LIST 5/1886 str. 5 <-- 5 --> PDF |
. _ 197 -^ Ad II. lit. a. Svako šumsko tlo a krajiških hrasticib, već je po sebi klicavo, izini gdje je sklop krošujam i^pod O´G, dakle koje je zatravljeno. — Tko bi dakle tada upuštao svinje u rov, da prediguu u zabrani i nježnu hrastovu biljku, ta zar nije sisavcem (žilju) suša u srpnju i kolovozu možebit još opasnija, od smrzavice u prosincu? — S toga do sada šumari toga nedopuštaše niti će to ikada dozvoliti. Ad U. lit, b. Znajuć, da su krajiške šume još izvrstne za rod, te pošto još vrlo kriepko sjeme za oplod produciraju, a jer znamo i to, da lužnjak tek svake 3 godine obilnije rodi, to nam se razdobje za đovršnu sječo, od 2—3 godine čini podpuno neosnovano, uzmemo U na um, da je šuma 1885. obilnije urodila (ali bila te godine i tuca ili gubar) —^ hoće li se dakle sa 3-godišnjom zabranom (dakle 1888.) dovoljno sjeća naploditi, za to što možebit dalnjih 3 godina čekati moramo, dakle do g. 1891? Tim postupkom uveli bi samo umjetnu gojitbu, pošto bi se tako možda tek samo šesti dio zabrana naravno oplodio, i s toga bi se svaki razboriti šumar prije, nego bi taj propis prihvatio, odlučio za čistu sječu umjetnim ogojem, jer tad nebi bar šišmiš bio. Nu gdje iole naravnim načinom oplodnu sječu izvesti možemo, tamo je bilo i biti će 5-god. razdobje najprobitačnije, i to već iz opisanoga razloga, a osobito i s toga, što sjemenjaci po samoj naravi najprimjereniju zaštitu prvom pomladku pružaju. 2. Ad IIL Ovaj predlog podpuno odobravamo, nu to se je i prije činilo — nije dakle ništa nova. 3. Ad L Glede prevelikih sječa samo mi je Grunertov odgovor prepisati: „đer Graswuchs wird auf den oft feuchten Standorten der Eschen den jungen Pflanzen oft gefahrlich, .wie dieselben dann dort auch durch Frost sehr leideij konnen". 4. Ad IV. Ovo odobriti ću samo dielomičuo ; razjašnjenjem, da Ćemo poplave Save najjeftinije obuzdati, ako pozovemo vlade i drugove, da vrše § 3. i 4. šum. zakona što strožije na vrelih iste, pa gdje treba, da se ugledamo u Francuze a eto i naše alpinske predjele. Silnim novcem, što ga savski nasipi progutaše, mogosmo već odavno sve čistine i golieti šumske na vrelih Save pošumiti, a time podati Savi vremena, da si korito sama toli duboko izkopa, za da onda i svoje breme sama nositi može, neizlievajuć se na teret ekonomije i krajiških branjevina. Pri tom ipak nesmijemo niti toga zaboraviti, da neproduktivnih močvara ili recimo nizara, gdje hrast nebi mogao uspievati, u slavonskoj Krajini po mom tumačenju niti l7o neima, jer osim Obeđske bare, Bickopolja i Šiba niti ih neima tako rekuć. Ako pako ta tvrdnja stoji, tko nam onda jamči, da će prihod hrastika bez poplava ikada tolik biti, kao sada poplavom? Moje je Čvrsto uvjerenje, da bez naplovljene crnice već Krajina današnjim sastojinam premca neće dočekati, što više — drvni dohodak pasti će na 30 i |
| ŠUMARSKI LIST 5/1886 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 198 — više ^1,, - bili dakle tko radi jasemi reguliranje zahtjevatl mogao, o tom neka šumari sude. 5. Ad V. Na ovo pridodajem samo to, da u otvorenih suniah niti mlada jasena niti hrasta iieima, utamanila je bo marva jedno i drugo. Time đržimrazpraviiprotrešenom,bar u toliko, u koliko spomenuh uvodno vriednost jasena, što iztakoh nedokazanim ovisnost hrasta od jasena, pa pošto oziiačih i stojbinu ovih vrstih približnije uputom, da se zadaća temeljito strukovno prije izpitati mora nego li se o tom temeljni ogojni propisi čine, u koliko je nepobitna istina, daje samo čuvarstvo krivnjom preotimanju jasenja a nješto malo i poplava, držim da mi je slobodno uztvrditi, da nam g. Kozarae u svojoj razpravi ostao dužan temeljitije svoje propise osnovati. Za da pako ostanem svom zadatku vjeran, osvrnuti ću se konačno još i na trg.-obrtničko polje obijuh vrstih drveća. Zadaća se šumara mora promišljat i na više stotina godina napried, što mi valjda nitko niekati neće, osobito obzirom na izbor vrsti drva kod pretvorbe šuma — odnosno uzgoja. Tko je računao, da nebi dohodak naših šuma posavskih znatniji bio, kad bi tamo čaraovine umjesto hrastovine bilo? Ta i najstarije kuće uzduž Save i Drave imadu podove, vrata i t. d. od čaraovine, a koliki je silni kvantum mekane gradje doplavljao baš uz nos najljepšim našim hrastikom k nama po spomenutih rieka? i to tada još, kada se potrajni prihod hrastika nije niti na V* najjeftinijih današnjih gorivnih ciena unovčiti mogao, dočim je crnogorica imala ipak skoro današnju cienu, Nu neću, da o prošlosti govorim, već o dalekoj budućnosti, pak tko nam jamči, da će se i u napried 50 miljuna diige trošiti, te uz onu cienu kupovati, kao danas? Zar nam filoksera negovori protivno? Zar nam dnevni napredak mehanike, kemije; dakle obrta, nove i jeftine proizvode nepružaju, da i kako jeftine? Zar nepoznamo bačva iz papira? a nebi li mogla bukova papirnata j-^ burad biti jeftinija od hrastove? : ^´ To SU sva pitanja naravi takove, usljed kojih ja naslućujem bez Statističkih r podataka, da se u Slavoniji hrastiku daleko tohko veseliti neimamo, kao crno 1 . gorici, a sjegurno bi za 100 godina radje bio ovdje posjednikom 100.000 rali ´ jasika nego hrastika, i to upravo ondje, gdje g. Kozarae istu vrst iztriebiti želi. ..,: ´ Eto još i zato. Izvrstan članak „šum. trg. razmatranje" u zadnjem šum. r listu str. 79—80. kaže: „Vrlo se je bojati, da će za dvie do tri godine kaukazki hrastici ozbiljno konkurirati slavonskim! hrastici, osobito ako se obistini, da/^i^ hrastovina kaukazkih šuma u pogledu tehničkih svojstva malo za našom zaostaje," Ništa ne zaostaje i biti će tako, to je izvjestno. -^ Nije se ali samo kaukazkih hrastovih šuma bojati, već bavarski!) i t. d, ^ j / njemačkih, koje za sebe ali i za sjevernu Austriju — preobilno odgajaju hrastovine |
| ŠUMARSKI LIST 5/1886 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 199 — pa i za vainscot ykrbe, a zar Ynmcnzi po izvješću dr. Exjiera manje hrastika uzgajaju V Zar ČIK- i translajtanija nekom manioin lužnjak i kitnjak nesiju? U kratko ću reći, vrk) je veliko pitanje, da li kaukazki hrastici naše hrastike nećeucieni za 307o i više natrag (za razdobje od 20 god.) baciti, a tada nastaje i onako kod nas 50 god. kubura, a medjuto biti će na sve strane bagatelnih ciena, pa da sve consum današnji i ostane, što neće — i neće. Varamo se s toga ljuto, što se hrastovinom upravo toliko nadimljemo, a griešinio osobito na račun našega potomstva, da jasenu veću pozornost neposvećujemo. Gledajmo vagone, kola, stolove, stoke, parkete, kandelabre, palice i sto i sto drugih predmeta, a naročito i oplatice (furnire) hrastovoga i jasenovoga drva — e Bog i šeširdjija. Jasen hrasta daleko nadkriljuje, pa to možemo i u svakoj dobroj knjizi o uporabi čitati, a da jasen na glasu nije i da se tako nepita, uzrok je, jer, ga neima, a iz bara slavonskih još si niti ime neprokrčiše, jer neima k tomu pilana i tvorni(ia na vrelu, a niti zato sposobnih trgovaca, koji bi mu prodju otvorili, to i nijedan drugi uzrok tomu su protivni. Neću duljiti, nu to moram ipak još iztaknuti, da bi se ja odlučio prije i 100.000 ralih čistoga jasika u Slavoniji uzgajati, nego li hrastika, a to tvrdim najvećma i s toga, jer se danas ovoj vrsti šumarstva u cielom susjedstvu nikakova pozornost neobraća, i jer ga kako jur spomenuh, neima, pa sigurno ga, idemo li tako napređ, i u onom razmjerju kao i hrastovine biti neće. — Jasen dakle nije strašilo već lina plemenita dama, kojoj bi se naše šumarstvo klanjati imalo (kao glavnoj a ne toli podredjenoj vrsti drva), svagdje tamo, gdje zato ini obziri govore! Pa s toga,molim i g. izvjestitelja, da bi nas još i drugom razpravom u tom predmetu uzradovao — nu to tek tada, kada će sve ono, što je u prvoj razpravi toli smjelo glede hrasta i jasena uztvrdio, moći i brojkama dokazati, pa jer je i briest posliednjem inače vrlo blizu, zato o njem niti nespomenuh ovdje. —ć. Važnost stelje za šume I šumsko gospodarstvo. u poljskom gospodarstvu je stelja i gnoj ođ velike važnosti; to je potreba, koja se mora uviek podmiriti. Mi se nećemo ovdje upuštati u razlaganje, cime se te potrebe dadu najshodnije podmiriti, već ćemo se obazrieti samo na onaj bilinski proizvod, koji se u šumi stvara i koji se onda u gornje svrhe iz šume odnaša. Ba uzmogne bilje uspievati, treba da imade zemljište osim svojih fizikalnih svojstva, uviek i stanovitu množinu mineralnih sastojina. Kad toga nestane, nije moguće nadati se uspješnom uzgoju bilja, a u poljskom gospodarstvu izcrpljene oranice nemogu povratiti ni ono malo sjemena, što se na njih pasijalo. Zato se polja gnoje (djubre) da im se u veliko povrate one sastavine, koje smo |