DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1886 str. 4     <-- 4 -->        PDF

— 1^ --Nu
pitajmo sada, da li možda još sveudilj nepostoje isti oni odnošaji, koji
bijahu razlogom, da se njekoć morahu takova posebna učilišta za šumare podizati?
Drugimi riečmi, neima li razloga, s kojih bi se srednje šumarske škole kao
takove još i nadalje imale uzdržavati? Odgovor na ta pitanja pako glasiti će
bezuvjetno sa — ne.


Ta prispodobimo samo jednom današnje stanje šumarske književnosti
s onim, kakovo bijaše prije petdeset godina, pa ćemo naći, da je isto toli
oblikom koli i sadržajem posvema drugčije. Duhom naravoslovnih i narodnogospođarstvenih
znanostih uzvišena šumarska znanost, nastupila je za posliednjih
15 do 20 godina polje eksaktnoga znanstvenoga iztraživanja, pa da nara treba
u obće još koji argumenat, za da i laiku dokažemo, da je šumarstvo dično stalo
0 bok naravosiovnih znanostih, treba nam samo iztaknuti polje šumarskih iztraživanja
(Versuchswesen). Divni resultati, koji su već i do sada na tom polju
istraživanja, u pogledu ustanovljenja upliva šuma na podneblje i tlo postignuti,
slobodno se mjere sa svimi sličnimi radnjami fiziologa, lučbara i fizika.


Isto tako okrenuše već odavna i odnošaji, u pogledu predznanj a
šumara na bolje. Malo ne svagdje se danas već i od šumara zahtjeva izpit zrielosti,
i tako za srednja učilišta već ni ovaj jedini zbiljni razlog, kojega je u svoje
doba ravnatelj Settegast u Proskavi iznieo u prilog samotnih gospodarskih
škola, naime da mnogi gospodari neimaju onoga predznanja — koja se od sveučilištnih
slušatelja u obće predmnjevati mora — niti taj jedini razlog nemože
se više odnašati na šumarstvo.


Po mome nazoru, pogriešiše prijatelji obćih visokih škola cesto naročito
u tome, što u obde smatrahu srednja iliti samotna šumarska učilišta nevaljalimi.
Taj je nazor, kao što vidjesmo, bio krivi. Srednja šumarska učiHšta zadovoljavahu
zahtievom tadanje dobe, ona bo negda bijahu u suglasju toli sa stanjem
šumarske znanosti, koli i stupnjem naobrazbe slušatelja, a često i
primjerene odnosnim učiteljem šumarske struke. Bilo je vrieme, kad bi se
bio preuos šumarske obuke na sveučilišta morao označiti, skroz neodgovarajućom
napremicora, a odtuda po svoj prilici i onaj neuspjeh svojedobnih pokušaja
u pogledu ustrojenja šumarskih stolica na sveučilištih u Berlinu i Monakovu.
Nu zato bismo ipak vrlo pogriešili, kad bismo išli odtale zaključivati, da je
šumarstvu na sve vieke sudjeno, da se uči jedino po selih i varošicah.


Moći je posve točno označiti onu medju, gdje srednja šumarska učilišta
svoje pravo na obstanak gube, đočim na njih mjesto obće visoke škole doći
imadu. Tu nam granicu ponajbolje označuje sliedeća zasada:


„Onim časom, kojim se od kandidata šumarstva zahtieva
isto ono predznanje, što ga moraju i ostali kandidati inih
grana državne službe izkazati, izgubiše srednji šumarski
zavodi pravo obstanka."


Ova nam zasada podpuno riešava pitanje o šumarskoj obuci.