DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1886 str. 33 <-- 33 --> PDF |
„ 177 — ´ zadnje mjere dovažaju, pa takove ipak u^a sve to, da imadu manje dimenzije od naših, ipak jednaku cienu, dapače i za 1—3 novčića veću postigavaju. Činjenica iabko pojmljiva, sjetimo li se, da onaj, koji takove daske ladjom iz Rieke u Francezku ili Algir — izvaža, na samoj prevoznini u posliednjem slučaju 10—1270 prištedi, dočim na samu licu mjesta potrošbe ipak istu cienu dobiva. .. Spominjemo to naročito s toga, jer držimo, da bi već bilo jednom doba, da se i naši hrvatski producenti te vrsti robe okane stare mjei-e — i late nove metričke, a naročito da usvoje i gore rečene dimenzije — jer će pileć daske od 4 m. duljine i 27 cm. debljine, imati kod svakoga vagona bar 25 do 30 for. više koristi. — Svakako dobit — vriedna, da se gore rečeno uvaži. Nadalje držim, da bi valjalo naše producente te vrsti robe, koliko moguće više pridržavati, da si pilane bolje urede — za da uzmognu bolju robu proizvadjati t. j . glađju i jednoličniju —- jer je to veliki činbenik, koji bitno na cienu upliva. Govoreći već 0 mana — običajnih u našoj trgovini, nemogu, a da još i sliedeću neiztaknem: Medju starinskimi nevaljalim! običaji u našoj šumarskoj trgovini, imade jedan, koji svakoga, koji iole srca i dušu za šumu imade — neugodno kosnuti mora, to je običaj vezanja bukovih i jelovih dtižica gužvama. — Gužve te sastoje iz najljepših, najčistijih i najravnijih mladih stabalca — a takovih se u tu svrhu godimice na hiljade i hiljade uništuje. Gledajuć taj vandalizam — čovjek se mora i nehotice pitati — ta za Boga ~ gdje su šumari — onih predjela i šuma — gdje se odnosna roba izradjuje i gužvama rečene vrsti veže? Zašto se tomu već jedanput ne stane na kraj? Znadem predobro, koli težko je našega radnika odučiti od mak oje navike i običaja — a naročito one tamo u gornjoj Krajini — kojih se gornji prigovor i ponajpače tiče, ali to još uvjek nesmije biti razlog da tom bezsmislenom uništivanju najljepšega šumskoga podmladka nestanemo na put. Znamo i to, da će se mnogi siromak već i zato otimati, da se kani ove navike, jer misli, da nevezanu dtigu neće moći prodati — a tek kako da ju iz šume iznese? — AU nasuprot tome znamo i to, da se i bukove i jelove dtige, danas već neprodavaju i nekupuju po „tovarih" već po hiljadu — odnosno broju — dakle vezanje ove — Ije već neima smisla. — Za iznašanja pako — neka se ljudi služe konopom — kako to i kod hrastovih duga običajno — koja je i težja i nespretnija za iznos, pa se ipak tako iznaša. — Nu n ostalom — ovo je stvar koja se manje nas trgovaca — no gospode šumara tirc — nu bilo kako mu drago — niti je koristno niti razložno — i zato svijuh nas je dužnost, da takovim nesgrapnostim po mogućnosti na kraj stanemo — a u to ime bile i gori spomenute. Na Rieci, 25. veljače 1886. |