DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1886 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 176 —


Napokon spomenut ćemo jošte i one privremene naredbe, koje je izdala
austrijska vlada dne 17. studena 1813- nakon reokupacije, pogledom na carske
i sekvestrirane šume. Naše izvješće spominje nadalje, da su svikoliki šumski
činovnici bili podložni privremenom upraviteljstvu domaina. Provadjanje verbalnih
istraga proti šumskim štetočincem bijaše povjereno šumarom, nadšumarom
pako predvedenje istih, a umjesto neprisutnih nadzornika, imali su voditi
šumarnici intervenciju kod sudbenih iztraga. Utjerivanje globa i odšteta spadaše
medju dužnosti upravitelja domaina. Nijedna prodaja a niti bezplatno odkazivanje
ma koje vrsti drva iz carskih i sekvestriranih šuma nije se smjela obaviti
bez naročite dozvole upraviteljstva domaina. Svaka dozvola u tom pogledu
imala se je uz odobrenje šumarnika i vidiranje dotičnoga činovnika upraviteljstvu
na odobrenje priposlati, te ubilježiti u glavnoj knjizi upravitelja. Za da se
pako u pogledu već provedenih prodaja nedogođi kakova nekorektnost, bje
naredjeno, da svaki upravitelj sa šumskimi povjerenici svoga kotara ima
ustanoviti vrieme, za koje su stranke dužne, već kupljeno i obaljeno ili još na
panju se nalazeće drvo izvesti; u protivnom slučaju pako zato vrieme još ne
izvezeno drvo zaplieniti. Napokon bijaše upraviteljem đomRina naloženo, da
savjestno vođe i predlažu sposobnik šumarskih činovnika svoga kotara, za da
se upravi kod predstojeće redukcije činovničtva omogući shodan izbor nadalje
u službi pridržanoga osoblja.


Netom spomenuti članak najbolje nam karakteriše veliku brigu, koju je


francezka vladavina posvetila bila u ono doba šumarstvu u „Iliriji", kamo,
kao što je poznato, takodjer velik dio Hrvatske spadaše.
Zagreb, koncem godine 1885. L. S.


Sumarsko^rgovačka razmatranja


m.
Od veleštovanoga gospodina A. Bačića na Eieci, primismo sliedeći prilog
našim šumarsko-trgovačkim razmatranjam:


Još od starine postoji ovdje na Rieci običaj, prodavati jelove daske t. z.
„pajoli", u duljini od 12 noga talijanske mjere t. j . 4´2 m. i 29 cm. debljine,
odnosno širine — te se s toga takove još i dan danas ne samo u svem gorskom
kotaru, no i okolišju Ogulina itd. u tih dimenzijah proizvađjaju, i to sve uzprkos
toga, da je dovoljno, da te daske imadu duljinu od 4 m., uz širinu od 27 cm.
pošto se takove i u toj duljini na licu konsuma t. j . u Francezkoj i Algiru —
neplaćaju inako, no one naše gori spomenute veličine.


Ovu nam činjenicu dokazuje ponajbolje to, što se iz gornje Ugarskp (od
kuda se u novije doba — usljed velikih refakcija ugan drž. željeznice za tu
robu, osobito mnogo takovih dasaka na Rieku dovaža) amo samo daske te