DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1886 str. 31 <-- 31 --> PDF |
-m — dobara, kao i onih beSkim mirom na novo u posjed državi pripalih, postala svojinom domaina. Ovo pravo ribarenja iznajmljivalo se od vremena do vremena javnom dražbom, a najamninu inkasirao je upravitelj državnih dobara. Isto tako je i lovno pravo proti slovu zakona ostalo i nadalje vlastnost raznih posjednika. Francezi uvedoše nadalje naredbu, da se je dozvola nošenja lovne puške, mogla zadobiti uplatom od 10 frc. Izvješće spominje nadalje i prihode prve konservadje, nu veli, da k tomu potrebni spisi još manjkaju, te da je s toga upravitelju naloženo, da dotične izkaze sastavi. Po bilježka upravitelja imao je prihod u godina 1812. i 1813. iznašati brutto 88145*45 frc. Nadalje se kao dosta velik prihod konservacije spominje i onaj novac, koj je imao unići za osudjene šumske prekršaje, kao i takav, dosudjen radi lovnih i ribarskih prekršaja, te globe onih, koji su bez dozvole oružje nosili. Kazan šumskih prekršitelja sastojao se je u naknadi štete. Proti prekršiteljem lovnoga i ribarskoga zakona postupalo se je tako, da su im se polag njihovoga imućtva globe od 50—100 frc, dosudile; a nošenje oružja bez dozvole, kažnjeno bje globom do 50 frc. Svim ovim kaznam bijaše pribrojeno jošte I07o ^^ i^^ ratnoga prireza. Postupak kaznene razprave bijaše kratak i brz. Tuženik imao se je po zakletom šumaru pređvesti redarstvenomu sudu kao prvoj molbenoj oblasti, gdje se onda proti njemu, kao i proti svakoj inoj civilnoj stranci povela razprava. Kod razprave zastupao je šumsku upravu jedan od opunovlaštenih šumskih činovnika, uz pripomoć državnoga odvjetnika, koj je u ime njihovo prijavu podnašao. Osuda bje onda priposlana šumamiku dotičnoga kotara za da đosudjenu odštetu i globu utjera. Svake četvrtgodine polagao je sumarni k račun ob u tom vremenu od stranaka uplaćenih odšteta i globa; ili je pako prijavio nemogućnost uplate od strane obsudjenika, što se onda u glavni kazneni registar ubilježilo. Ovo je na kratko nacrt francezke šumarske organizacije u ilirskih pokrajinah. Uočimo li pako cieli taj nacrt jošte jednom, to ćemo morati Francezom priznati, da su oni državnim dobrom i šumarstvu — odgovarajuću pozornost svratili, te takove uredbe stvorili kojih valjanost nemožemo nijekati. Ma sve da se u rečenom izvješću na mnogih mjestih i spominje, da je kod provedbe organizacije mnogo toga još neriešeno ostalo, navlastito da konservater i nadzornik nisu bili strukovnjaci, te da su se mnogovrstne tužbe dizale osobito radi neosnovanih sekvestracija šuma, to se sve to ipak imade pripisati prije svega okolnostim, koje su svagda neizbježive za vrieme vojničke okupacije tudjega zemljišta. Uza sve to ipak, sve su te institucije Franceza, stvorene u pogledu razvitka državnih dobara i šumske uprave vriedne spomena; ponajpače s toga, što u navedenih uredbah nalazimo glavni nacrt i današnjega upravnoga sistema državnih šuma i dobara, sa karakteristično izraženim načinom nadzora. |