DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1886 str. 3 <-- 3 --> PDF |
- 147 -« tfeger" od g. 1719. u ruke, gdje će naći, što li se u ono doba, na ime predznanja zahtievaše od šumarskoga kandidata ili kako ga onda zvahu „Hundejunge", pa će razumjeti, da je doista bilo nuždno za šumara prošloga vieka posebne neobrazujuće zavode osnivati. „Takovdječko",piše Flemming, „mora bezuvjetno bez obzira, bio plemićkoga, gradjanskoga, ili mužkoga roda diete, sliedeće requisite imati: Oa mora da je zakonitoga poroda, kršćanskih roditelja, dobroga uzgoja, na školu priučen, te mora najmanje da zna citati, pisati a ako iole moguće i računati, niti se smije prerano uzeti iz škole, jer se u školi dade najbolje naučati. Kad bi se uz zbivše prokšije, od kojih je lovac ili meštar toli često đječka odvraćati nastojao, porodile možda i zaušnice, od kojih takov deran nebude umrieti, to nesmije odmah gubac objesiti, tim manje čim ga roditelji više izmaze, jer bi inače odmah bio pokvaren. Najvažniji mu je posao rano ustati, marljivo Bogu se raohti, pod kotlom vatru naložiti i vatru podržavati da voda prokipi, a unutra razkomadanu govedinu, teletinu ili prčetinu, mast i salo metnuti, dobivenom juhom pako posudu za ždereš (Fress-Zuber) napuniti." Nu ni u prvih decenijah ovoga stoljeća nebijahu ti odnošaji bolji, kako nam to ponajbolje svjedoče tadanji uvjeti primanja na šumarskih zavodih u Tharandu, Fuldi i Dreissigackeru. U osnovi šumarskoga zavoda u Dreissigackeru od g. 1801. predmnjevalo se, da svaki mladić, koji se želi šumarstvu posvetiti, barem liepo pisati znade, a uz to da znade četiri temeljna računa uz trojno pravilo. U prvom tečaju te škole učilo se onda pisati, te praktično računati do najviše sa slomci. — Na ´godine 1816. ustrojenom šumarskom zavodu u Fuldi, zahtjevalo se od onoga, koji je htio doći na zavod, da znade nješto malo pisati, računati jošteisa slomci, te da imade liepo pismo. A istodobno, naime godine 1816. zahtjevalo se kao preduvjet primanja na šumarsku školu u Tharand, da kandidat imade zdravu pamet, da znade dobro čitati i pisati, a računati sa slomci do trojnoga pravila. Pa da se onda uz ovakove odnošaje čudimo, ako je ravnatelj zavoda u Dreissigackeru Bechstein, međju inim bio zamoljen^ da pribavi šumara, — velimo šumara — kako se tamo veU: „von guter Erziehung und moralischen Character, der gut schreibe und zeichne, mit Kindern gerne und gut umzugehen sich getraue und iiberhaupt fleissig und thatig sei. Neben obigen Eingenschaften diirfe er aber auch raanche hausliche Geschafte, z. B. Stiefelputzen, nicht scheuen. Es miisse Einer sein, der Krafte und Ausdauer besitze; dagegen geniesse er die beste Behandlung von der Welt und diirfe sogar mit dem_ Herren am Tische essen." ^ Ako li se dakle za ljude takovoga stupnja naobraženja utemeljiše samotni (odnosno srednji) šumarski zavodi, to se tomu nezuamo čuditi. Dapače bila bi to velika pogrieška, kad bi se takovi šumarski naučnici, kojim i isto znanje ortografije bilo tudje, uputili bili na sveučilišta. Ta oni nebi bili ni u stanju predavanja shvaćati, kamo li bilježiti slušano. |